Neznam dal sam sretan ili tužan nakon onak nečega sinoć..
Naravno da sam sretan jer je Dinamo pobijedio u prvoj tekmi ključnog obračuna za LP,
ali me smeta nekoliko stvari i bojim se ako se te stvari ne isprave da će čačić proći gore nek kurčić.

Pobijedili smo!! I to je sve pozitivno što ja mogu izvući od sinoćnje tekme.
To i Ademija koji je po meni igrač tekme i za kojeg vidimo da bi mogao biti jako dobar igrač sljedećih par godina
za naš Dinamo.
Za pohvalu su bili i standardni Šimunić, Vida i Tonel, iako su tijekom 2.poluvremena izgledali malo klimavo ali to ipak pripisujem  tome što naš vezni red dobrim dijelom 2.poluvremena nije igrao obranu,nitko osim Ademija bar nije igrao obranu.

Prvih 15-20 min dobro igramo..i nakon toga kao da smo NK Sikirevci. Nema brzine,nema promjene ritma,nema protoka lopte.
Nema agresivnosti..nema ničega.
Svaka čast našem kapetanu na pobjedničkom golu, ali do tada su on,Leko i Sammir bili 3 najlošija igrača na terenu.
Ja sam mu zahvalan na svemu što je dao Dinamu do sada, ali jučer je opet imao loš dan, nešto što mu se često događalo u zadnjih godinu dana.
Leko je bio totalno izgubljen i ne ide mi i dalje u glavu kakav morbidan um moraš imati da bi igrača poput njega stavljao na desno krilo.
O Sammiru neću trošiti više riječi, sve je više manje rečeno.

Na kraju bi htio još samo reći da mi uopće nije čudno ono što mi je jučer jedan igrač Dinama rekao-
"Čačić ni sam ne zna šta radi, od kad sam ja u Dinamu, on je uvjerljivo najlošiji trener koji nas je vodio. Mi igrači ga osobno zovemo Srećko, jer ga sreća mazi da je to čudo".

Pa se ja pitam- kako će ovo sve izgledati kad i ta sreća nestane?
Odgovori mi na to pitanje gospodine Srećko Čačić.