Svi koji će doći danas na stadion, a trebalo bi biti između 15 i 20 tisuća ljudi, će doći dati podršku igračima i veselit će se golovima. Pod "svi" ne računam onih 300-tinjak BBB-a na sjeveru, iako sam uvjeren da i među njima ima onih koji iskreno žele prolaz Dinama. Jer pitam se čemu inače dolaziti na stadion? Vrijeđati upravu i igrače? Već sam rekao da očekujem da u slučaju negativnog kretanja rezultata možemo očekivati okretanje većine stadiona protiv uprave, ali svaki iole normalan čovjek sa zdravo posloženim prioritetima u životu nema vremena niti mu pada napamet dolaziti na stadion s predumišljajem kako će 2 sata izvikivati uvrede. Ljudi dolaze podržati svoj klub u utakmici koja nešto znači i nadati se osjetiti onu sreću i pjesmu na ulicama koja nas je svih 35.000 nosila lani nakon razmontiravanja Malmöa ili godinu ranije nakon Villarreala. Tada klub nije bio ništa manje ni više Mamićev nego danas. Ako ti utakmica ne pruža nikakve šanse da nakon nje odeš ispunjen i zadovoljan, kao što je to na 99% utakmica u HNL-u, teško da će te bilo što natjerati na dođeš na stadion. Danas je šansa da opet "nešto" osjetimo.