Tekst koji se tradicionalno postavlja prije svake važnije (europske) utakmice:

Kakav crni zeleni Werder. Zaboravite kukanje. Boli vas aduktor zadnje lože, pijete noćima, imate ljubavnice i vanbračnu djecu, pišate u lavabo, ne znate plivati? Kog briga. Istina, ne liječite sidu, niste pronašli novi planet, pa ni mačku niste spasili s drveta; ali kad izađete na taj ukleti maksimirski travnjak u svetom dresu pred 40.000 grla, pogledate tribine kako se tresu od urlika, osjetite miris navijačke krvi, ritam bubnjeva, znoj na licima, dim baklji u grlu i očima, shvatit ćete. Pogledajte dobro u krug. Tu ste doma, a mi vam čuvamo leđa. S najljepšim grbom na prsima, istrčat ćete na prvu crtu, pogledati jedan drugome u oči, zakunut se - do zadnje kapi znoja, stisnuti zube i bez kalkulacija, lažnih osmijeha, stisnutih figa natopiti dres pobjedom - toliko nam dugujete.

Bez Dinama, vi ste nitko i ništa, baš kao i mi. I zato nemate pravo. Nemate pravo na strah. Ne ovaj put. Kukavicama se ne oprašta. Zaboravite, bar ovaj put, slavu, moć, hrpe dolara, plitke manekenke i bijele limuzine; skupite se pod plavim barjakom i odigrajte za osjećaj. Onaj osjećaj pobjede pred deliričnom masom, ljudima koji su prošli tisuće kilometara zbog kluba koji im je toliko puta uzvraćao pognutim glavama i neshvatljivim porazima. Napravite to i uživajte, jer, jesen, dvije i nema vas više. Putujete uz kavijar i šampanjac na travnjake snova, ogrnute potocima slavlja i glamura. I tu se rastajemo.

Vama pogledi milijuna ljepotica bez duše, plastični pljeskovi, pobjede bez okusa i mirisa; nama zagrljaji pijanih prijatelja na kiši, u gustom dimu na 0:0. Budimo iskreni, ne bi se mijenjali. Ni mi, ni vi. No, oprošteno vam je. Ako prije bijega u Europu, dovedete tu istu Europu u naše dvorište, da im pokažemo kako se voli. Navija. Živi.

Ima nas debelih i ćelavih, ružnih i glupih, dlakavih i munjenih, no uvijek smo tu, uz vas. Sjetite se toga jednog dana kada vas prodaju Nijemcima, Španjolcima, Talijanima, Englezima, Rusima, kad istrčite na ušminkani Nou Camp, Old Trafford, Delle Alpi. Sjetite se onog osjećaja na prepunom, trulom Maksimiru kada je pao moćni Werder. I priznajte. Sami sebi. J***š lovu. To je to. Nikada njihove pobjede neće biti slatke, koliko su gorki naši porazi. I zato, ramenom, koljenom, bubregom, jetrom, nije bitno. Zabijte taj prokleti gol, ukotrljajte taj kožni balon iza crte, za nas, za osjećaj. Za oproštaj...

mislim da bi dinamo vrlo lako moga dobiti da mu igra ova postava po meni najboljih 11 ikada u dinamoa!!!

_____________________________tomislav budina!!!________________________________
 
____zoran mamič!!!______tomislav barbarič!!!__________lejonard mesarič!!!________goce seldoski!!!_________


____hrvoe šitum!!!________dino drpič!!!________jasmin agič!!!________________talibor poldrugač!!!_________



                                             edin mujčin!!!_______________________andrija kramarič!!!



odličan spoj iskustva i mladosti!!!
ova momčad bi vrlo lako osvojila liku prvaka bez problema!!!
samo bi još malo doveli neke igrače za klupu!!!
trener bi vijerovatno bi zlatko canjuga ili tomislav vlak!!!

valjda mislis Željko a ne Tomislav

Nažalost još jedna utakmica ove sezone je pred vratima, a ja i dalje nemam volje/želje/mazohizma da odem. Došlo je do toga da mi je jedina veza s voljenim klubom ostala navika da pratim ovaj forum. Ne znam čak niti da li ću gledati utakmicu danas...

pa bar malo, preko oka!

Jedino mi je žao kaj neću bit na Mikijevom oproštaju. Kaj god ko mislil o njemu, ipak je naš kapetan i volil bi mu zapljeskati na odlasku.

pa i nije se nesto dokazao kao kapetan... neka centralna figura i to...


sve ok za minuse, al pravi kapetani su bili goca jurić i zvone... ovo ostalo...kitanović!

Uvijek me ovo fascinira.    Nije da ti (ili drugi koji to radu) ne znas na koju stranu oni igraju, ali ne znate to pravilno sloziti.    Neka vrsta disleksija?