Broj 1

Netko je dobro jednom napisao. Možda je hard ali poanta je sasvim ok. I Njemačkoj je bilo odlično pod Hitlerom, rasli su sve u 16, širili se, bili najjači, ljudi su klicali napretku. Pa su se nakon 10 godina lupali po glavi.
Nije Dinamo sve, nemreš preko mrtvih do svoje zarade, pobjeda itd.

Stvar je u poimanju kluba. I tu se razilazimo, a i bog osobno je u dva posta sažeo par godina prepiranja ovdje na forumu.

Ili osjećaš da je to tvoj klub, ili ne osjećaš. Ja to fizički ne osjećam.
Sa ovime danas u maksimirskoj 128. ja trenutno nemam niti promila više povezanosti negoli to imam sa Manchester Cityem recimo. Je, bravo dečki su bogati, organizirani, najbolji klub u državi al kaj to meni vrijedi kada je to nečiji tuđi uspjeh i nečiji tuđi klub. Što mene osobno tu ima veseliti?
A Dinamo danas, kao fizički klub pripada Mamiću. On ga je ukrao, okupirao, okružio bodljikavom žicom, kamerama i mrežom i od njega otjerao sve. Jedini smisao postojanja tog kluba je trenutno mamićev uspjeh i mamićev profit. Sve što je tamo danas je njegovo, od igrača, do "legendi", odbora, skupština, marketinga, stadiona, trenera. Uvukao se u svaku, ali svaku poru tog kluba i ovo što je sada tamo nema nikakve ali baš nikakve veze s klubom za koji ja navijam otkad znam za sebe. Barem ja to tako ne doživljavam, a to nije stvar razuma nego osjećaja.. To nije moj Dinamo. A u utorak smo vidjeli kak po tom pitanju stoje ostali navijači.

Svi ti su na kraju izdani :) Manje više:)

Poanta je u načinu vladanja, osvajanja i kako to prezentira javnosti. Ne bira sredstva, ma makar sve uništio ili potkupio. Sport je vrlo sličan areni, bojnom polju. Ne kaže se bez razloga kruha i igara i narod zadovoljan. 
Gore spomeneš Dinamo, njegovu uspješnost itd. Onda pogledaš i druge aspekte, ne samo koji ti odgovaraju. Danas je o tome pisao i Pacak

Centralizacija i gomilanje  novčanih sredstava u Zagrebu te fokus državnih tvrtki na zagrebačke klubove ne samo da su uništili konkurenciju izvan glavnog grada i posljedično zanimljivost gotovo svakog hrvatskog prvenstva već su i rezultirali poplavom vrhunskih sportskih događaja u Zagrebu. Vrhunskih za hrvatske pojmove, naravno, ali čak i za europske.

Zagreb ima Euroligu, rukometnu Ligu prvaka, vaterpolsku Ligu prvaka, Hanžek, Snježnu kraljicu, ATP turnir, Medveščak, četiri nogometna prvoligaša ako računamo i zaprešićki Inter, Cibonu, Cedevitu, Mladost, RK Zagreb. Što ima Split? Osijek? Rijeka?

Sad ti meni reci - jesu oni svi tako uspješni menađeri ili je lakše biti prvi kad imaš? Ne kažem da je to jedini razlog, dosta toga ide i na lošu konkurenciju tj nesposobnu.  

[

Kriv je što ima svu dominaciju. Nekad si jebao mater Zvezdi, ovima, onima. (iako se grozim te usporedbe). A što sada nama svi jebu mater? Jer smo uspješni, a oni ljubomorni? Ili ipak ima nešto drugo.
Što se tiče dominacije, na terenu je ona poželjna. Koju i imamo. Ali dominiraš u svim ostalim stvarima koji nemaju veze s terenom. Ok, možda se prije deset godina tako trebalo, moralo raditi. Ali danas ide sve gore i gore.
I ne zna se di je kraj. Jer su svi ovisni o lovici. Koju nitko nema. Osim Dinama pardon Mamića. Iako, i to me zanima. Jer meni recimo nije jasno da on mrtav hladan kaže da je sve imao riješeno (ako ispadnemo od Ludogoreca), da bi digli kredit. Mislim, najuspješniji, najstabilniji, naj ovo, naj ono a on po kreditu. Pa kak sad.
Mene samo zanima sezona bez LP, što će tada biti. Koga ćemo tada gledati na terenu. I kakve ćemo isprike slušati. Jer grad neće više dati kune, sponzori su pobjegli ili bankrotirali. Što tada? 

Ta njegova djela plus jezik su i napravila sve ovo
Kako god okreneš nije dobro. A neće biti bolje. U to sam nekako siguran  Igrao on još 77 Liga prvaka