Ovo je sigurno najlakomislenija izjava koju sam ikada čuo vezano uz neki proizvod.

Nogomet je proizvod, a navijači su konzumenti tog proizvoda. Nadam se da me pratiš?

Proizvod koji nitko ne kupuje je neuspješan proizvod.

Ako se složimo da je nogomet u današnje vrijeme posao i to ozbiljan posao, onda je klub kojem pada broj članova, pretplatnika, gledatelja u svim natjecanjima, a posebno u najatraktivnijem nogometnom natjecanju u poslovnom smislu klinički mrtav.

Dinamo je klub koji svoj proizvod više ne može prodati u potpunosti čak ni kada je cijena  1-10 kuna.

Nogomet se igra isključivo zbog navijača jer oni su ti koji donose prihode na direktan ili indirektan način. Od članarina, ulaznica, prodaje svih mogućih artikala, plaćanja pay per view televizijskih kanala, sponzora koji se reklamiraju na dresovima klubova kako bi isti ti navijači kupovali više proizvoda koje njihov klub reklamira, proizvođača sportske opreme koji se natječu za sponzorstvo klubova i reprezentacija kako bi opet asortiman svoje robe proširili na sva tržišta svijeta....

Velike plaće igrača i trenera su posljedica, a ne uzrok. U svijetu postoji dovoljno konzumenata nogometa da se sve to još uvijek može financirati. Jasno je da su svoj dio kolača tu našle i banke, neke od njih i sponzori Lige prvaka jer gdje postoji biznis tu su i krediti, ali sve bi to bilo nemoguće da Chelsea, Real, Barcelona, Bayern i Manchester igraju samo za međusobni prestiž i zbrajanje trofeja na stranicama wikipedie. Koga bi to zanimalo? Kako odvojiti kupca od proizvoda i njegove uspješnosti i kvalitete.

Nogomet je proizvod koji se još uvijek fenomenalno prodaje. Osim u Maksimiru. 

U Maksimiru skupina marketinški invalidnih, PR-ovski hendikepiranih i psihički poremećenih ljudi uništila je taj proizvod do neprepoznatljivosti, a doveli su do toga da dijele ljudima novac kako bi uopće zamijetili njihov proizvod, a ljudi i na to ostaju nezainteresirani.

U vođenju bilo kojeg posla ovo se naziva debaklom. Samo su u Dinamu zadovoljni jer će za koji dan možda doći i do brojke od  6 000 prodanih karata.

I nemoj mi ni pokušavati spominjati visoke cijene karata jer su prošle godine karte bile i skuplje, recesija nije počela ovog ljeta, a Lyon i Ajax nisu takve veličine koje bi privukle 6x više ljudi od PSG-a i Porta.

Jeftinije karte bi značile veću posjetu, ali to ne znači da proizvod nije opasno uništen , a konzumenti postali ravnodušni jer očigledno mogu i bez Dinama.

Zaključak, nogomet se igra zbog rezultata i uspjeha samo u domovima gamera koji svake godine željno ičekuju novi PES, FIFA-u ili FM. 

U RL-u nogomet se igra zbog profita, a bez navijača profit ne postoji.  Tvoju tezu bi pokopali i u dječjem vrtiću Radost, ali ti najbolje znaš zašto si je iznio i kome bi ona trebala ići u prilog.

Morati ćeš puno više napregnuti moždane vijuge da bi pokušao obraniti ono što se braniti ne može.