I njegov brat također ;)

Rebić je Imoćanin. Kao što većina njih po inerciji "navija" za Hajduk (eto odjednom su Grubine prepune zakletih splitovaca), tako je i Ante jedan od onih koji bi otišao u Osijek, Rijeku ili Dinamo, da mu je to za krarijeru bilo dobro/bitno. 

Ja ne znam kakvu vi sliku imate o tih milijun navijača Hajduka/Dinama po svijetu, valjda ne mislite da Ante Rebić sluša Hajdukovu himnu umjesto molitve prije spavanja.

Ali rasprava je bespredmetna. Neka svi oni koji se kunu u bijelu/plavu boju dođu pomoći klubovima da ne odu u stečaj/ne sprdaju se svi s njima umjesto što zarađuju petrodolare u Kiribatskom iz Rostov-Ologuca.

Uopće ne raspravljam tko je i koliki je Hajdukovac, čak bih se složio s vašim tezama. Al daj stavite malo stvari u perspektivu današnjeg vremena. Srđan Andrić ili Dario Šimić su iznimke, imaju ljudi (pa i nogometaši) skroz drugačije poimanje ove priče. 

Kao što nijednom normalnom Hajdukovcu ne smeta što im je najbolji igrač u povijesti s Trešnjevke.

Filip Hodak.  Najbolji strijelac turnira sa 7 pogodaka.

razvili ste glupu raspravu nakon mog posta kojeg lynx bas nije shvatio, al nije ni bitno... eto kad smo vec kod tih glupih rasprava, slozit cemo se svi da imamo dobru skolu, neki kazu među top u europi, mozda da krenemo putem bilbao-a, ne moramo biti ekstrem ali tako nesto

Kadeti srebrni u Abu Dhabiju!

Momčad trenera Joze Bandića turnir je otvorila sjajnom 4:1 pobjedom protiv švedskog IFK Göteborg, a zatim je dva dana kasnije uslijedio neočekivani poraz 4:3 od jakog Espanyola. Naši kadeti dali su sve od sebe u utakmici protiv španjolske ekipe, međutim propustili su upisati novu pobjedu. U trećem kolu turnira Dinamo je odigrao 3:3 sa Sportingom. Bila je to zanimljiva i napeta utakmica puna preokreta, vidjeli smo dva kaznena udarca s bijele točke za Sporting i četiri vratnice Dinama. Za kraj turnira Dinamo je u posljednjoj utakmici pokazao sjajnu igru protiv domaćina turnira Al Wahde i upisao vrijednu pobjedu 6:3. 

 

 

S obzirom na to da je na turniru sudjelovalo pet jakih momčadi, utakmice nisu bile igrane po skupinama. Momčadi su trebale igrati što bolje u svakoj utakmici, a na kraju je bodovna tablica odlučila o pobjedniku. Espanyol je već nakon trećeg kola uz tri pobjede otišao na visokih 9 bodova što je bilo nedostižno za Dinamo koji je sa zadnjom utakmicom i lijepom pobjedom prikupio 7 bodova. Španjolska momčad tako je zapravo već prije posljednjeg kola osigurala titulu pobjednika, dok su ostale momčadi mogle utakmicama četvrtog kola utjecati eventualno na bodove i konačni plasman.

 

Espanyol je odnio titulu najboljih, Dinamu je pripalo sjajno drugo mjesto, dok je brončane medalje osvojila Al Wahda. Svečana dodjela pehara i odličja održana je u ponedjeljak navečer na Al Nahyan stadionu - stadionu kluba Al Wahda. Najboljim je strijelcem kadetskog turnira u Abu Dhabiju proglašen Filip Hodak koji je postigao ukupno 7 pogodaka: 4 protiv domaćina Al Wahde te po jedan protiv Espanyola, Göteborga i Sportinga.

Prekrasni Abu Dhabi i Dubai

Kadeti Dinama u slobodno su vrijeme imali dosta vremena za upoznavanje s kulturom prekrasne arapske zemlje, obišli su neke znamenitosti i svjetski poznate građevine te su posjetili neka atraktivna zabavna mjesta. Osim što su bili na jednodnevnom izletu u Dubaiju gdje su vidjeli najvišu zgradu na svijetu Burj Khalifu te poznati Burj Al Arab, imali su priliku uživati u zabavnom parku Ferrari World, prošetati prekrasnim pješčanim plažama u Abu Dhabiju te su pogledali i prvenstvenu utakmicu nogometnog kluba Al Wahda koji vodi bivši trener Dinama Branko Ivanković.

Hrvatski stručnjak za Max! o Dinamu, Mamiću, Mandžukiću, Sammiru...

B. Ivanković: Živim u penthouseu, ali opet bi se vratio Mamiću

Maxov reporter posjetio je bivšeg Dinamova trenera Branka Ivankovića u Abu Dhabiju, gdje ubire plodove rada iz Maksimira, hrvatske reprezentacije, Varaždina, Hannovera, Irana, Kine... Trener je Al Wahde, momčadi lige UAE-a

Piše: Tomislav Dasović/Abu Dhabi

Trener Al Wahde iz Abu Dhabija, ugledni nogometni stručnjak Branko Ivanković (59), odrađuje prvu godinu ugovora u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Popularni Profesor za Max! govori o svojim iskustvima na Bliskom istoku, o dva maksimirska mandata, o izborničkim ambicijama, Zdravku Mamiću, Igoru Štimcu...

Ivanković je na intervju u hotelu Grand Millenium u srcu užarenoga Abu Dhabija doslovno – došetao...

– Vidite ovaj neboder iza hotela – počeo je priču Branko. – E, u njemu na 30. katu živim u peterosobnom penthouseu, a odmah preko puta njega, na drugu stranu, nalazi se naš stadion. Sve u krugu od sto metara. Zato na benzin mjesečno trošim 25 eura. Vozim volkswagen touareg.

Dvaput sam vidio šeika

U glavnom gradu UA Emirata temperatura u hladu je oko 30 stupnjeva celzija veći dio godine. Nezaustavljivo raste u ljetnim mjesecima, ali tada nije nogometna sezona pa Ivanković u to vrijeme i nije u Emiratima. Uglavnom, “izdržava se” nekako u toj fascinantnoj oazi obilja usred pustinje...

- Toliko mi je dobro da se bojim da nešto ne prekine čaroliju. Nigdje se nisam tako dobro osjećao kao u Abu Dhabiju – nastavlja Ivanković, kojega mnogi u krugu stadiona, hotela i u susjedstvu srdačno pozdravljaju.

Profesor je u UAE trenerska zvijezda, a trenutačno je na šestom mjestu tamošnjega prvenstva. Asistiraju mu kondicijski trener Frano Leko i bivši Dinamov igrač Andrej Panadić. Prije našega stručnjaka Al Wahdu je vodio Austrijanac Josef Hickersberger, a u ovoj ligi od stranaca su još Walter Zenga i Sven-Göran Eriksson u Al Nasru, Španjolac Luis Milla u Al Jaziri, Rumunj Olaroiu u budućem prvaku Al Ainu, donedavno je i Diego Maradona bio u Al Waslu...

U Ivankovićevu društvu sjedi klupski liječnik dr. Đorđević. Pita ga Branko: “Doktore, je li vam onaj ozlijeđeni igrač došao na pregled ultrazvukom?”.

- Nije, šefe...

- Pa da, morao je promijeniti ulje na svome rolls-royceu – smije se Ivanković, trener koji u svlačionici ima posla s milijunašima. Kad ga pitate tko mu je najbolji igrač, Ivanković bez razmišljanja ispaljuje:

- Srđan Andrić! A kad sam ga dovodio, pitali su me: “Kako će se on snaći na ovoj vrućini!?” Pa, kako se ne bi snašao, dečko je iz Dubrovnika, a deset godina živio je u Splitu...

Predsjednik i vlasnik Al Wahde je šeik Diab Bin Zayed Al-Nahyan, polubrat predsjednika UAE-a.

- Vidio sam ga samo dva puta, on ne dolazi na utakmice, bavi se biznisom, a klub vodi chairman, s kojim sam i ja pregovarao kada sam dolazio prošle godine. Ovo je veliki klub, uvjeti za rad su sjajni, nikada u proteklih devet mjeseci plaća nije kasnila niti jedan dan, a kad pobijedimo, za tri-četiri dana dobijemo premije u gotovini. Neki moji igrači rade, neki studiraju, školuju se, kako bi nakon završetka karijere mogli ući u biznis.

Povukao sam kandidaturu

Osjećate li pritisak, očekivanja moćnoga gazde sigurno su velika?

- Da, pritisak postoji, svaka se utakmica analizira, komentira. A momčad nam je još u formiranju.

Što bi se moralo dogoditi da se vratite u Hrvatsku? Da vas zovu za izbornika?

- Bio sam kandidat i sada, prije Štimca, ali sam se odlučio za rad u klubu na ovim prostorima. Moja kandidatura za izbornika bila je prirodna, ali ja sam odustao u njezinoj ranoj fazi, čak već u fazi kalkuliranja o tome. Zašto? Zato što sam bio izbornik Irana pet godina, sedam godina u hrvatskoj reprezentaciji i sada me zanima rad u klubu, drugačija metodologija rada, koja me ispunjava maksimalno.

Bi li se Profesor vratio u Dinamo?

- Ja sam sa Zdravkom na redovnoj vezi. On poštuje moj rad u Dinamu, ja isto tako cijenim ono što je on napravio za Dinamo, automatski i za hrvatski nogomet. To je situacija u kojoj bi se morale neke stvari poklopiti. Kod mene i kod njih. Teoretski, dakle, moj povratak je moguć...

Znate kako kažu, kakav je to trener koji u Dinamu nije bio bar triput, poput Ćire, Lončarevića, Vlaka, Jurčića... Ali, kako, Profesore, opet s Mamićem, nije li prije pet godina bilo izbacivanja iz autobusa?

- Najprije, prvi put, u zimu 2008. godine, iz Dinama sam otišao samovoljno jer sam bio ljutit nakon njegove reakcije zbog poraza u ekshibicijskoj utakmici malog nogometa. Drugi put kad sam dolazio, Zdravko me praktički skinuo s aviona za Gruziju, gdje sam trebao postati izbornik.

Ja sam rekao Mamiću: “Uzmi Sammira jer ima moć modernog igrača!”

A kakav je bio posljednji rastanak s Mamićem?

- Bio je civiliziran, to izbacivanje iz autobusa bila je vaša verzija, novinarska, i u potpunosti netočna. Za to su mi se Sportske novosti ispričale. Naš je rastanak bio civiliziran, čak prijateljski. Nismo se složili oko nekih opservacija, razmišljanja uoči utakmice s moskovskim Spartakom i rastanak je bio takav da smo se čak izljubili.

Ivanković je i danas uvjeren da bi Dinamo tada, da je on ostao na klupi, pobijedio Ruse i prezimio u Europi.

- Mi bismo to prezimljavanje riješili baš protiv Spartaka, tako da posljednja utakmica u skupini protiv Udinesea ne bi više imala važnost.

Koplja su se lomila oko Mandžukića?

- Ne samo oko njega, nego i oko strategije kako dignuti momčad, kako se postaviti prema stavu, gardu nekih igrača...

Razišli se bez povišenog tona

Mandžukić je protiv Spartaka trebao biti na klupi? To je naljutilo Zdravka?

- To je bilo jedno od mojih razmišljanja. Naravno, nije bilo lako takvo što odlučiti, jer nam je bio vrlo bitan igrač. On se s tim nije složio, što je i normalno. To je bilo sučeljavanje dvaju razmišljanja. Dogodilo se iza ručka, bez ijednoga povišenog tona. Momčad je otišla u karantenu, a ja sam tražio da se nađemo u 20 sati i dogovorimo modalitete prekida suradnje. To smo riješili za tri minute. Elegantno i civilizirano.

Kako biste ocijenili rad novoga izbornika Igora Štimca?

- Izbornika se ocjenjuje po rezultatima, a oni su sjajni. Nije me to iznenadilo jer Igor je pametan čovjek i vrlo je brzo odustao od nekih eksperimenata, lutanja kakva smo vidjeli protiv Švicarske. Ta mu je utakmica bila dobrodošla da shvati da nije trenutak da mu se momčad dramatično promijeni. On je sačuvao jezgru reprezentacije, dodao nešto svoga kao i svaki trener i rezultati su tu, možemo biti prezadovoljni njima. Važno je i što je Štimac napravio sjajno ozračje u reprezentaciji. Kad je Srna bio ovdje na pripremama sa Šahtarom, razgovarao sam s njim i oduševio sam se s koliko strasti i žara o igranju za reprezentaciju govori igrač s više od sto nastupa za reprezentaciju.

Trenirali ste Marija Mandžukića kad je tek došao u Dinamo. Jeste li očekivali da bi mogao napraviti takvu eksploziju?

- Očekivao sam da će se ta eksplozija dogoditi i prije. Tada sam već govorio da će Mandžukić postići cijenu od više od 20 milijuna eura i da će završiti u velikom klubu. On je doista među pet najboljih napadača u Europi, za njega je sada čak i jedan Benzema – nula bodova! I bilo je samo pitanje vremena kada će on iskazati sve svoje kapacitete. Mario je kod nas došao iz Zagreba, nakon što je Zagreb u Europi ispao od albanske Vllaznije, a nedugo nakon toga briljirao je protiv Werdera i protiv Ajaxa. Kao i Luka Modrić. Za Ajax su tada igrali Huntelaar, Stam, Vermaelen, Heitinga, Suarez..., a za nas Drpić, Carlos, Čale, čak i Tadić, kojemu je Balaban bio rezerva.

Sammir zaslužuje repku

Pogleda li se tadašnji sastav Dinama iz Amsterdama, to je gotovo polovica današnje reprezentativne momčadi: Vukojević, Modrić, Mandžukić, Schildenfeld i famozni Sammir. Je li Brazilac ispunio Ivankovićeva očekivanja?

- Sammir je došao u Dinamo kad sam ja bio trener i nakon prvog treninga rekao sam Zdravku da ga uzme. Vidio sam da ima sve što treba modernom igraču; da je moćan, jak u dvoboju, jedan na jedan, mlad i ima kreaciju. E sad, snaga, izdržljivost, što također moderan igrač mora imati, to je kod njega mali problem. Tu je važno koliko on želi uložiti u sebe. Jer igrača možeš tjerati dva dana da trči, skače k’o američki marinac, ali ako se on ne želi pripremati, ako smatra da mu je to nepotrebno, onda će tu biti problem. A ako se želi pripremiti, to može napraviti vrlo brzo.

Je li vam smetalo što je Sammir toliko pod zaštitom Zdravka Mamića?

- Nije on bio samo Zdravkov ljubimac, pa svatko voli igrača koji nosi atraktivnost.

Zaslužuje li on sada biti u reprezentaciji?

- U svakom slučaju zaslužuje, e sad, treba vidjeti koliko će ga Štimac koristiti s obzirom na bogatstvo igrača koje ima na toj poziciji.

To je to sto kazem.   Back in the real world.

Lijepo imati te "romanticne" mislima, ali sto je tu je. 

Kis je sada jedan od najpopularniji igraca Hajduka.   Prije nekoliko godina je to bio Kranjcar. 

Who cares.

Razumijem poantu donekle, ali kada pocinjete o tome kako Dinamovci nebi smjeli imati Niko Kovaca kao trenera, jer je jednom rekao da mu je "blizi bila boja" onda stvarno pretjeramo.

Puno smo mi tu na forumu fanaticni navijaci.  Ali dosta od ti igraca nisu.  Jebiga.

Ne vidim neku veliku razliku, Dinamo ima 5 stranaca, Hajduk 4. Kod Dinama ih je 10 iz škole, kod Hajduka 12. Osim toga Dinamo ima 3 Dalmatinca jednog iz Istre, vi 2 iz Sj. Hrvatske i 2--3 iz Slavonije, Dinamo ima 2-3 naša iz inozemstva (Krstanović, Šimunić), Hajduk 1-2 (Sušić, ne znam odakle je Stojanović).

Sad se može secirati i odakle su ovi juniori, al i to je podjednako, kod vas su mislim Kiš i Maloča iz Zagreba, kod nas Vrsaljko i Čalušić Dalmoši, kod nas je ovo ostalo više manje prošlo cijelu školu, a i kod vas isto valjda.


Tako da nema neke razlike uopće...