Kako bi izgledao Dinamo da je danas, recimo, 17. kolovoza 2015. godine? Da su Modri godinu dana stariji? Bismo li gledali bolju, uravnoteženiju, uigraniju, pravu momčad? Momčad koju Dinamo još nema ovoga kolovoza... Po svim parametrima, to bi zaista tako trebalo izgledati, godinu dana stariji Dinamo trebao bi “prohodati”, za tih 365 dana morao bi stvoriti momčad koja će biti još nadmoćnija od svih u HNL-u te mnogo, mnogo konkurentnija u Europi. Naravno, pod najbitnijim, krucijalnim uvjetom, mora ostati na okupu. Mogu otpasti neki igrači, poput, recimo, Šimunića,koji će se do tada vjerojatno oprostiti od nogometa, Čopa i(li) Brozovića koji će do tada, po svemu sudeći, pronaći inozemni angažman, možda još nekoga... Ali temelj momčad koji se stvorio ovoga ljeta trebao bi i dalje biti u svlačionici ako se želi konačno početi raditi pravi, ozbiljan posao, bez improvizacije, s pravom vizijom koje ne trpi figu u džepu. Da, bilo bi dobro još pojačati obranu, tu najviše škripi.

Prije neki dan Ognjen Vukojević je kazao kako mu je Zdravko Mamić predočio trogodišnji plan, skicu Dinama u budućnosti. Tvrdi da se upravo zbog toga odlučio bez razmišljanja potpisati za Modre i preuzeti odgovornost liderske igračke pozicije koju plavi klub do njegova dolaska nije imao.

Rast ide postupno

U tom trogodišnjem planu jasno je naznačen prioritet; sačuvati temelj, krucijalne igrače momčadi, te postupno razvijati mlade nogometne bisere. To svakako neće biti lak zadatak, jer, ne budimo naivni, mnogi će željeti u inozemstvo, u potrazi za izdašnim i atraktivnim transferima, ukoliko će ih se stopirati moglo bi biti nezadovoljnih. Međutim, nećemo predviđati, treba pustiti vremenu da odigra svoju ulogu i ponudi rasplet ovoga plana skovanog u Maksimiru.

Dinamova momčad trenutačno je individualno zaista zgodno posložena. Ima tu iskusnijih stranih igrača poput vratara Eduarda, Machada, Soudanija, Pinta, Wilsona, Goncala, Sigalija, Addyja, Taravela, Ibaneza i Fernandesa, etabliranih domaćih igrača, Vukojevića, Šimunića, Ademija, Čopa, Brozovića, Antolića, Andrijaševića i Pivarića, nadolazećih mladih nada Šimunovića, Henriqueza, Ćorića, Hodžića... Miks je to fine kvalitete različitih godina, ali s jasnom i naglašenom perspektivom koja garantira budući jaki Dinamo, čak i ako netko od nabrojenih napusti klub. Ako još do kraja prijelaznog roka stigne i jedan iskusni lijevi bočni, igrač Steaue Latovlevici, bit će još izdašnije. Zoranu Mamiću injegovu stručnom stožeru sad slijedi rudarski posao, pravo kopanje, uigravanje i slaganje kvalitete koju maksimirski klub zasad ima samo na individualnoj razini.

Zašto sve ovo pišemo i zašto se bavimo temom “Dinamo u budućnosti”? Iz jednostavnog razloga što se u javnosti vrti priča kako će se modri klub urušiti i zapasti u bezizlaznu situaciju ako ne prođe rumunjski Petrolul i ne plasira se u Europsku ligu. Naravno da će to biti težak i žestok udarac ambicijama, jasno je da će u tom negativnom scenariju zagrebački klub doživjeti teške duševne boli, logično jest da će sezona biti oskrnavljena, propala i prije nego što je istinski počela, izgubiti će se i određena financijska sredstva, vjerojatno i određen broj navijača kojih je ionako malo, premalo. Međutim, nogometni život u Maksimiru krenut će dalje, neće svijet propasti. Dovođenjem svih tih igrača i planskim slaganjem jake momčadi, u Dinamu su pokazali da im se vizija ne bi trebala svoditi na priču “od danas do sutra” te da ne neće ovisiti o jednoj pobjedi ili jednom porazu.

Zato dvije utakmice s Rumunjima, koliko god bile važne i presudne za ovu sezonu, nisu biti il’ ne biti Dinama, važno je kako će se klub graditi u skoro vrijeme, važno jest da se više ne rade pogreške iz prošlosti, da više ne bude hirova i lutanja bez kompasa.

Jasno, ipak bi bilo mnogo ljepše da se preko Petrolula stigne do skupine Europske lige.