Mlađi Taravel je isto branič i ima 20 godina. Ima dosta informacija o tim mladim igračima na stranici Dinama II:
Ima i pokoji dobar tekst, ponekad se i nasmijati malo. Evo od danas intevju s Ćukovim pomoćnikom Tokićem.
Koliko god bio miran, staložen, susretljiv, u svakom trenutku trezveno na zemlji, Mario Tokić, asistent u stručnom stožeru Dinama II, ovih dana u svojim trenerskim počecima ipak prolazi kroz emotivni roller-coaster. Sjedne čovjek na klupu na prijateljskoj utakmici u Varaždinu i krene rezultatski „urnebes“: domaći povedu, njegova momčad izjednači pa dođe u vodstvo, Varaždinci u zadnjoj minuti izbore remi. Sjedne Tokić na klupu na startu sezone, u 1. kolu protiv Stupnika, i krene rezultatski „urnebes“: njegova momčad povede, gosti izjednače pa dođu u vodstvo, plavi izjednače pa ipak dohvate pobjedu. Sjedne Tokić dan kasnije pred tv ekran gledati derbi iz Splita i krene rezultatski „urnebes“... Razvoj događaja na Poljudu ne moramo ni spominjati. Sjedne Tokić u ured proučavati raspored Treće HNL pa mu se pogled zaustavi na 5. kolu, 27. rujna...
„Ajme, opet Dugo Selo...“
I sjeti se jednoga davnašnjeg rezultatskog „urenebesa“ u kojem je i sam sudjelovao! Za maksimirski je klub nastupao između 1998. i 2001. godine, dvaput s plavima igrao u Ligi prvaka, u elitnom natjecanju skupio čak 11 nastupa u skupini... Ali, za maksimirski je kluba zaigrao i u Dugom Selu gdje je razvoj događaja bio prilično sličan ovome s Poljuda. Jedina je razlika što je Dinamo tada vodio s 2:0, a suparnik preokrenuo u 3:2.
“Nadao sam se da se toga nitko neće sjetiti“, sa smiješkom je provukao Tokić prisjećajući se kako je tadašnja Croatia ispala u 1/16 finala Kupa.
„Baš sam razmišljao o tome, ali nikom nisam govorio, ha ha ha... Sjećam se dobro te utakmice. Nakon stvarno dobroga prvog poluvremena i dogovora da ćemo nas trojica standardnih igrati još nekoliko minuta, sve se okrenulo na brzinu. Sjećam se njihova vratara Ištvanića. Joško Jeličić je u zadnjoj minuti izvodio 11-erac kod 3:2 za njih. Ištvanić je obranio, a Jeličića smo zezali da je vratar legao čitavu minutu ranije. Ma, stvarno svaka čast, čovjek je obranio 100 šansi!“
Bilo je to u rujnu 1998. Plavi će, doduše druga, a ne prva momčad, protiv Dugoga Sela ponovno igrati ovoga rujna, dakle točno 15 godina kasnije, ovaj put u Trećoj HNL. U međuvremenu je maksimirska momčad pobijedila Stupnik sa 4:2 na otvaranju prvenstva...
„Mislim da smo odradili jako dobre pripreme i da smo sigurno na visokoj razini spremnosti. Dečki su sjajno odgovorili na naše zahtjeve. Zadovoljni smo s radom. Iako su sve to mladi dečki, imaju razvijene radne navike, poštuju disciplinu. Ma, neće tu biti problema. Svi su jako dobro odgojeni, a bitno je i to što su već prošli jedan proces. Već su dugo u Dinamu, znaju što Dinamo sa sobom nosi i što od njih traži.“
I na pripremama ste odmjerili snage s nekim suparnicima koji vas čekaju u Trećoj HNL. Možemo li već sad izvlačiti neke zaključke, nazrijeti obrise kakva vas liga čeka, kakvi ćete biti u sezoni...
„Mislim da možemo. Iz svake utakmice izvučemo i pozitivno i negativno. Vidjeli smo suparnike, igrali smo i s boljima i s lošijima. Niti u jednoj utakmici nismo igrali u najboljem sastavu, svi su igrači dobili priliku. Pokušali smo svima pružiti šansu da se nametnu, da nam pokažu nešto više od onoga što mi znamo o njima. Rezultat nam u tim utakmicama nije bio u prvom planu, već više odgovor igrača na naše zahtjeve i na neke stvari koje tražimo.“
Što vam je iz igračke karijere ostalo posebno upečatljivo u Dinamu? Je li to izbacivanje Celtica, remi na Old Traffordu, pobjeda u Amsterdamu...?
„Svaka je od tih utakmica nosila nešto svoje. Pobjeda protiv Celtica i taj prvi ulazak u Ligu prvaka ostavili su ekstra veliki dojam, kao i neodlučeno protiv Manchester Uniteda, tada prvaka Europe!“
Ovdje je fotografija na kojoj, na utakmici protiv Ajaxa, držite njihovu tadašnju zvijezdu Jarija Litmanena.
„Da, kao da ga pitam: 'Gdje ćeš Litmanen?!', ha ha ha... Ma, tako sam ga čuvao da ispada da čovjek zapravo nije niti igrao u toj utakmici.“
Da ostale su mu traume da niti desetak godina kasnije, u dresu HJK Helsinkija, nije mogao protiv Dinama ništa. Plavi su preko Finaca ušli u Ligu prvaka. Dinamo, eto, i danas drži kontinutet europskih nastupa.
„Mislim da je Dinamo na dobrom putu napraviti još jedan iskorak u Europi iako smo već postali konstanta. Vidim da se u dijelu naše javnosti mnogo toga prikazuje kao neuspjeh, a ja tvrdim da je naše stalno prisustvo u Europi neizmjerno važno. Mislim da to ne uspijeva niti jednom klubu našega ranga, dakle pritom izuzimam top klubove. Na tome trebamo temeljiti budućnost i uvjeren sam da je ovo jako dobar plan sadašnjega klupskog vodstva.“
Možda je mogao biti dobar plan da su vas reaktivirali za nedavnu utakmicu protiv Zagreba koji je osvojio bod u Maksimiru. Vi ste svoj jedini pogodak za Dinamo u HNL-u postigli protiv Zagreba... Doduše, i tada je bio remi.
„Da, zabio sam i bio je to - eurogol! Lijevom nogom. To je ujedno bila i prva službena utakmica na maksimirskom stadionu otkad se vratilo ime Dinamo. Bilo je 15.000 gledatelja.“
No, pamte vas i po pogotku nasred Anfield Roada. Zabili ste Liverpoolu u njegovoj „meki“ za pobjedu, 1:0. Mnogi o tome sanjaju...
„Da, igrao sam za austrijski GAK, imali smo odličnu momčad, godinu ranije ispali od Ajaxa u 119. minuti iz dvojbenoga 11-erca. U porvoj nam je utakmic na našem terenu Gerrard zabio dva pogotka za pobjedu 2:0, u uzvratu su nas malo podcijenili na početku, a mi smo imali momčad koja je već tri godine igrala zajedno. Trener se školovao u Italiji... Zabio sam eurogol, ali i propustio šansu u 87. minuti za 2:0 i produžetak. To je bio jedini Liverpoolov poraz te godine, u toj su sezoni osvojili Ligu prvaka. Kako sam zabio? Poslije udarca iz kuta, natrčao sam na odbijenu loptu negdje na 20 m, primio je prsima, prebacio na desnu stranu i drop-kickom pogodio u prečku pa na gol-crtu i u mrežu.“
Dakle, bio je to zahtjevniji potez od, primjerice, Jamesa Rodrigueza na SP-u? On je primio prsima i pogodio u prečku pa na gol-crtu i u mrežu. On nije imao prebacivanje na desnu stranu...
„Ha ha ha, tako je... Imao sam potez više. S GAK-om sam jednu godinu i prezimio u Europi. Kad pogledam malo unatrag, zadovoljan sam. Možda mi je malo žao što sam prerano otišao iz Dinama.“