OVO JE istinita priča, a događa se, vjerovali ili ne, četrnaeste godine dvadeset i prvog stoljeća u jednoj demokratskoj državi i članici Europske unije. Tekst u cijelosti prenosimo sa straniceTheMladichi.com

"Da se puno ne osvrćemo na navijačku tematiku, svi ste čuli za navijače Dinama, zloglasne Bad Blue Boyse i za njihove svinjarije i nerede diljem hrvatske i Europe. Tema ove priče jeste navijačka, ali se zapravo radi o ljudskim pravima i ne funkcioniranju pravne države. Na stranu to što su oni u ratu s Mamićem, savezom, policijom i samim sobom – budući da su čak dobili konkurenciju u plaćeničkim ili kartonskim navijačima istog kluba, ne bi li se stvorio privid da su tribine pune, a navijački puk zadovoljan – pravi problem je zapravo puno veći.

A to je moć pojedinca. Moć koju su osjetili “BBB” na svojim kostima, a čiju snagu će sutra osjetiti bilo tko od građana ove države, makar imao veze s nogometom kao i Prosinečki s čarapama “Udarnik”.Nekim moćnicima kao da nisu bile dovoljne godine i godine sustavnog pljačkanja, uništavanja i razjedinjenja navijačkog puka, pa su se počeli i bahatiti. Na utakmicama se protiv Njih ne može vise ni skandirati, a da službeni spiker ne zaprijeti kako će se prekinuti utakmica zbog rasizma ili remećenja javnog reda i mira.

Ako nekome skandiraš “da je lopov i da je nešto sjebao”, to nije remećenje ničega. Imaš sud, pa dokaži da nisi ništa ukrao ili upropastio.A ako pak nekome vičeš da je Cigan, to je, po meni, još manje prekršaj ili rasizam. Rasisti ste Vi jer mislite da su Cigani prljavi ili što ja znam kakvi, pa ih želite zaštititi kao etničku skupinu na takav način da branite klicanje naziva njihove narodnosti, a niti ne pomišljate da povike tipa – “Dopredsjedniče Šveđanine!” ili “Sudac Kanađanine” - ne bi ni primijetili. To gospodo govori o Vašim svjetonazorima, a ne o navijačkim.

Bila je i Jugoslavija, pa se zviždalo na minut šutnje ili političarima, pa bi najebao samo pojedinac, ukoliko bi ga se tajna služba dočepala, ali se nikad nije prekidala utakmica.I "predsjednik Partizana" je imao svoje metode ušutkivanja navijačkog puka, ali mu nije palo na pamet prekinuti utakmicu, čak ni onda, kada mu je u ratnim godinama, cijeli Poljud skandirao “Cigane” (opet najebaše Romi ni krivi ni dužni, op.a.), i “srušit ćemo stadion!”, uz skakanje do te mjere da je objekt podrhtavao.A danas…danas plaši moć jednog čovjeka.

Za novac je kupio političare, pravosuđe i policiju. Nakon toga je potjerao navijače koji su mu bili oporba, a platio pedesetak živih, koji mu, zajedno s onih deset tisuća kartonskih, predstavljaju vesele tribine. Nije Potemkin, ali "baca" malo na njega po stilu.Međutim, oni oporbeni dinamovci, ujedinjeni pod nazivom "No profit" ili pristalice udruge "Zajedno za Dinamo" su odbili biti dio kartonskih sa sjeverne tribine, pa su se grupirali na istočnoj tribini i nastavili prkositi karizmatičnom liku.

Odmah je uslijedila neviđena represija policije i zaštitara, kojih je na utakmicama bilo angažirano duplo više od buntovnih navijača, što je, osim financijskog apsurda, bilo i evidentno kršenje ljudskih prava – od prekomjerne uporabe sile, provociranja sukoba, višestrukih pretresa i skidanja do gola, do snimanja kamerama i bezrazložnih zabrana prilaza stadionu. Svu tu silu osiguranja treba platiti. Ok, sa zaštitarima se iskompenzira za male novce, ali kako usmjeriti svu silu policije za svoje potrebe? Jedino objašnjenje je da oni moraju raditi što im se naredi. A naređuje “komandir” koji je podebljao svoje mjesečne prihode. Stostruko.

Ali ništa nije urodilo plodom. Buntovnici s istoka još glasnije traže ostavku.I tada dolazi do situacije koja me natjerala da reagiram ovim tekstom.Naime, 07.05.2014.g. je na Maksimiru gostovala Rijeka, a buntovni navijači su, po običaju, kupovali ulaznice za istok. Nije ih zbunilo to što su im prodavali karte za različite sektore."Pa naći ćemo se ionako svi na sredini", razmišljala je većina.Međutim, tu i jeste bila zamka. Čim je utakmica počela, službeni spiker je tražio da svi obavezno sjednu na svoje mjesto.Ekipa se, naravno nasmijala i ostala zajedno, kako je i običaj kod navijačkih grupa.

Osmijeh im je pao s lica kada je završila utakmica i kada su shvatili da su okruženi brojnijim policajcima i zaštitarima. Tek tada su shvatili najnoviji monstruozni plan “Gazde”.Svim navijačima, na izlazu “sektora 4”, pogledati karte i uhapsiti one koji je nemaju ili je za neki drugi sektor. A takvih je bilo puno. I najinteresantnije, odredba je važila jedino za, gle čuda, tu tribinu s "oporbom", dok su "seronje" sa zapadne i ostalih tribina  bez problema napustili stadion.I sada najveseliji dio, koji je zapravo i srž ovog problema.

Par mjeseci kasnije, svi ti navijači, na kućne adrese, dobivaju poziv od suda u kojem piše da se za njih TRAŽI KAZNA ZABRANE PRISUSTVOVANJA UTAKMICAMA DINAMA I REPREZENTACIJE, U TRAJANJU OD JEDNE GODINE I UZ OBAVEZNO JAVLJANJE U POLICIJSKU STANICU, TE MOGUĆNOSTI ODLASKA I U ZATVOR!Dakle, zaključimo priču. Dali je činjenica da se zbog sjedenja na krivoj stolici stadiona mogu dobiti propisne batine, gubitak posla (zbog učestalih boravaka u policijskim postajama u vrijeme utakmica, op.a.) te zatvorska kazna? Jeste! – odgovorit ćete.

Plaši li i vas tolika moć u rukama pojedinca? Ne bojite se da bi i vas, normalne ljude, sutra moglo snaći nešto slično, ako se svi skupa ne odupremo nepravdi? To su sve pitanja o kojima bi svaki građanin Hrvatske trebao promisliti, a ne odmahnuti rukom u stilu: “Briga me za prava nekih navijača!”

I za kraj, kažu da postoji neka Sjeverna Korea u kojoj ne postoje nikakva ljudska prava.Istovremeno, djecu u školama te iste totalitarne države uče da postoji neka mala, ali kriminalna država – zvana Hrvatska – u kojoj možete otići u zatvor čak i ako zabunom, na stadionu, sjednete na pogrešnu sjedalicu. Pametnom dosta."