Kada ga je Vahid Halilhodžić gurnuo u debi u Karlovcu , a on je u 12. minuti odgovorio golom, svi su pomislili - zvijezda je rođena. Mario Šitum tada je imao 18 godina, modri establišment pomno je oko njega gradio marketinšku priču, dok je dolje u bunkeru Vahid Halilhodžić tesao karakter i mogućnosti tog razigranog, ali talentiranog zagrebačkog dečka.

- Vaha je sigurno jedan od dva najbolja trenera koja su me vodila. Za njega imam samo riječi hvale, kao i apsolutno svi igrači koje je trenirao. On mi je dao priliku i vječno ću ga pamtiti...

U Speziji nakon prvotnih problema s ozljedama hvata ritam, zabija, asistira, postaje dominantna figura. Tribine ga obožavaju, kao i trener Bjelica.

- Gospodin Bjelica je odmah uz bok Vahi! Nakon ovih osam-devet mjeseci mogu kazati da je velik prvenstveno kao čovjek, a potom i kao trener. Vaha je eksponiraniji, ali siguran sam da će Bjelica svojim pristupom i radom biti na njegovoj razini kroz nekoliko godina. Vratit će mu se sve, 100% sam uvjeren.

Znači, Dinamo ste otpisali?

- Gledajte, ja sam iz Zagreba, Dinamo je moj klub, volim ga i voljet ću ga najviše. Po meni, možda sam mogao i bolje iskoristiti svoje prilike, možda je nešto i u struci, ali sada to ne bih komentirao. Još uvijek imam ugovor s Modrima, do ljeta 2017., i tko zna, možda se jednog dana vratim.

- Ne gubim nadu, ako ću pružiti dobre partije, ljudi me prate, tko zna, možda me i vrate. Sve je na meni, teren sve pokazuje. Ja sam dovoljno samouvjeren, mislim da imam mjesta u Dinamu. No odluka nije na meni. Svaki igrač želi igrati, ja bih se vratio, ali ne bih volio ponovno sjesti na klupu. Na meni je da se dokažem, na njima je da to i prepoznaju.