Zadnji put kada sam pisala o tome, završila sam s riječima...čast iznimkama.

Ovaj komentar o pravim dinamovcima sa zapada me samo ponukao da se prisjetim svega. Ne volim niti ja generalizirati, ali te tribine su sada određeni simboli od kojih se više ne može pobjeći. I u većini slučajeva se radi o ovakvim likovima.

Moj osobni stav je da tamo više ne bih mogla kročiti, tko može, a ne razmišlja kao "pravi dinamovci sa zapada" ima stvarno ili čelične nerve ili želudac sazdan od nekog drugog materijala. Nekada navike, godine odlaženja, osobna sitna zadovoljstva i urođen ljudski strah od promjena nisu dovoljno jaki argumenti da se baš sve stvari toleriraju.

Ovakvi ljudi odlučuju i o mojoj i sudbinama mnogih i ja sam to prisiljena trpiti, ali ništa više od toga. Čovjeka kojem je Mamić primjer i uzor ne želim u svojoj blizini, kao ni onog tko je samo došel pogledat tekmu i niš mu ne smeta. 

Kad od kluba ne ostane ništa osim tribine Zapad i Sjever, moje jedino preostalo pravo je da konstatiram što mi te dvije tribine danas simboliziraju. Meni je nešto nasilno oduzeto i istrgnuto, a ne njima. S obzirom na okolnosti, još sam i vrlo  pristojna i suzdržana.