AUTOR:
Ozren Maršić

Tko zna, možda priča o današnjoj Hrvatskoj ligi, o tužnoj ligi u kojoj se posljednja utakmica prvenstva prekida zbog povika navijača, a prvak titulu slavi pred stotinjak duša počinje tamo u ožujku 2005. godine. Važne su se tada stvari dogodile, Dinamo je poražen od Slaven Belupa u Koprivnici i morao je igrati u ligi za ostanak. Zdravko Mamić dao je ostavku, pokupio stvari iz maksimirskih ureda...

“Senzacionalni” transferi

– Možda je i dobro da smo dotaknuli dno – javno je govorio Mamić. A usmena predaja kaže da je, odlazeći iz Maksimira, kazao povijesnu rečenicu.

– Sljedećih deset godina Dinamo će biti prvak. Naravno, ostavka je bila formalna, dva mjeseca poslije vratio se u klub. Devet godina poslije Dinamo je proslavio devetu titulu zaredom, Mamićevo proročanstvo se ostvaruje.

Apsolutni gospodar hrvatskog nogometa obrnuo je desetke milijuna eura na prodajama i kupnjama, napravio svoj paralelni nogometni svijet u kojem Dinamo gazi, dominira, samo broji titule.

Hajduka nema nigdje, puno je krivnje i kod poljudskih vlastodržaca, ali i kada dignu glavu iznad vode, onda se ukaže netko iz Mamićeva paralelnog nogometnog svijeta, tko ih gurne dolje. S vremenom se taj paralelni svijet stopio sa stvarnim životom.

Zdravko Mamić vlada Dinamom, vlada Hrvatskim nogometnim savezom, vlada sa 80 posto klubova u ligi, njegova druga momčad, ta Lokomotiva, u vrhu je lige, vlada reprezentacijom, smjenjuje i postavlja izbornike. On donosi propise, on ih i ruši kada to poželi. Ne treba grebati prema povijesti i prisjećati se priča poput “nećeš, razbojniče”, “žarača u guzi” ili “senzacionalnih” transfera igrača Varteksa ili Osijeka u Dinamo baš u trenucima kada im je silno bila potrebna financijska injekcija. Dovoljno je pogledati prema ovoj sezoni u kojoj nikada nije bilo toliko kritične mase, ali gospodaru nitko ništa ne može. Vaučerizacija mu se skoro obila o glavu, bio je to pogrešan potez. Jedan od rijetkih. Mislio je da će protjerati navijače s tribina, a on ih je ujedinio. Odjednom je razjedinjeno društvo, koje svaki vikend Hrvatsku pretvara u policijsku državu, postalo ujedinjeno. Jedni drugima kupovali su ulaznice, sjedili zajedno na tribinama. I skandirali HNS-u, Mamiću...

– Ukidam vaučerizaciju – glasila je naredba uoči dvoboja Dinama i Hajduka krajem studenog prošle godine.

– HNS je iznenađen ishitrenom odlukom Dinama – uzvratio je Šuker.

Pjenušac otvara sam

Bio je to jedan od vrhunaca cirkusa, licemjerstva i tko zna čega sve ne. Ali, nije bio kraj. Proljeće je donijelo dramu u borbi za ostanak u kojoj se našao Osijek. Gospodar je odlučio da se momčad iz Gradskog vrta mora biti spašena, iz Lige mora ispasti Hrvatski dragovoljac, a u doigravanje će ići Slaven Belupo.

Onaj Slaven koji ga je poslao u Ligu za ostanak i kojeg je toliko godina čekao i dočekao na metak. Gle slučaja, Osijek u senzacionalnom obratu osvaja devet bodova protiv Dinama, Lokomotive i Rijeke.

U nogometnim kuloarima te momčadi imaju naziv Dinamo 1, Dinamo 2 i Dinamo 3. Ni to mu nije bilo dosta, izabrao se za dopredsjednika HNS-a, istog onog u čije ime Davor Šuker, nekoć veliki nogometaš, mrtvo-hladno iz protokola pri dodjeli trofeja za osvajanje hrvatskog kupa izbaci izaslanika predsjednika Hrvatske.

Nikada nitko nije imao takvu moć poput Zdravka Mamića, iza njega stoji dio političke scene, koji ga čini nedodirljivim i daje mu za pravo da radi što god poželi. Ima sve, ali nema ništa. I dalje Mamić sanja huk maksimirskih tribina, koje se klanjaju čovjeku koji je ostvario najveće rezultate Dinama u povijesti. Deseci trofeja, Lige prvaka, Europske lige, milijunski transferi... Ali, pjenušac otvara sam, okružen onima koji ga “glade” i tepaju mu da je najveći ne vjerujući svojim riječima. Pogled prema praznim maksimirskim tribinama odgovor mu je za sve što radi.