AUTOR:
Predrag Jurišić

Nakon Ognjena Vukojevića, od nacionalnog se dresa oprostio i Eduardo da Silva! Očekivano, najavljivao je taj odlazak, a nakon pisma koje je uputio HNS-u i javnosti, naš najbolji strijelac (29 golova u 64 utakmice!) nakon Davora Šukera odlučio je svoje najdublje tajne podijeliti s čitateljima Večernjeg lista i u duljem ekskluzivnom razgovoru govorio je o svakoj temi koju smo dodirnuli. Eduardo je potkraj prošlog tjedna došao u Zagreb, no već u srijedu se, s obitelji, vratio u Rio de Janeiro.

Razgovarali smo u brazilskom baru Beleza, vlasnik kojeg je Eduardov prijatelj, Brazilac Serginho, bivši nogometaš Rijeke i Hrvatskog dragovoljca. Dudu je na početku rekao:

Nedostajat će mi navijači

- Bilo mi je prekrasno ovih deset godina u mladoj i A reprezentaciji, a najviše bih zahvalio navijačima na potpori koju sam imao cijelo vrijeme, pogotovu kad mi je bilo najteže. Uostalom, zbog navijača sam i odlučio igrati za Hrvatsku, nedostajat će mi taj pogled s travnjaka na crveno-bijele tribine – rekao je Eduardo i nastavio:

- Nije mi bilo lako oprostiti se od reprezentacije, to mi je najteža odluka u karijeri. Ali, trenutačno je to najbolje za mene. Samo ja znam kroz što sam sve prolazio i nisam se više želio dovesti u situaciju da opet doživim nešto slično.

U oproštajnom ste pismu naveli da "neki ljudi sa strane utječu na rad reprezentacije". Na koga ste konkretno mislili?

- Prepoznat će se ti ljudi u mojim riječima! I nisam to rekao samo zbog SP-a u Brazilu, nego zbog svega što se događalo u ovih deset godina koliko sam bio u A i mladoj reprezentaciji. Nije taj vanjski utjecaj od jučer...

Neki su uvjereni da ste mislili na Zdravka Mamića?

- Ni slučajno! Zdravko Mamić nema nikakve veze s tim, reprezentaciju nisam napustio zbog Zdravka Mamića! I začudilo me kad sam vidio da su neki mediji povezali Mamića s mojim oproštajem, to nije istina! Sramotno je da su neki novinari napisali da sam brutalno napao Mamića, kad to nisam ni rekao, ni učinio i ne znam zašto su to napisali. To što sam na sudu s Mamićem, nema nikakve veze s mojom odlukom o odlasku iz reprezentacije. Ovo nije moj obračun s Mamićem, nego moja istina o reprezentaciji i o razlozima odlaska iz reprezentacije.

Odluka nakon Meksika

Kad ste definitivno odlučili da je bilo dosta?

- Nakon poraza od Meksika. Pozvao sam Srnu, Pletikosu, Modrića, Ćorluku i Vukojevića, s kojima sam sve prošao, i rekao sam im da se opraštam.

Jeste li o oproštaju odlučili zajedno s Vukojevićem?

- Ma ne... Ogi je iz svojih razloga donio odluku, ja iz svojih. Uostalom, možda će se netko i sutra oprostiti, svatko od nas zna što je najbolje za njega. Meni je igranje za reprezentaciju uvijek bila najveća čast. Inače, najprije sam rekao obitelji, nisam tražio ni od koga savjet, nego sam im samo prenio odluku. Bili su konsternirani, ali prihvatili su moju odluku.

A kako su na vašu odluku reagirali suigrači?

- Bili su iznenađeni.

Brazil neću nikad prežaliti

Je li spoznaja da ste u Brazilu igrali samo 20-ak minuta najviše utjecala na vašu odluku?

- I da i ne. Zapravo, sad znam da bih jednako odlučio i da sam više igrao. Uostalom, prije dvije godine na EP-u u Poljskoj igrao sam manje nego u Brazilu pa nisam ni pomislio na oproštaj! Ali, na SP-u su se događale neke druge, ružne stvari koje su me pogodile i razočarale, osjetio sam da me se ne cijeni. Jasno je da svi želimo igrati, međutim, zna se vrlo dobro koliko je tko od nas dao za reprezentaciju i koliko može još dati. Odnosno, trebalo bi se to znati.

Je li vam to što niste igrali protiv Brazila najtužniji trenutak u karijeri, ne računajući, naravno, ozljede?

- Bio bih najsretniji čovjek na svijetu da sam tada igrao. Da sam na travnjaku proveo barem minutu... Uh, i danas mi je teško sjetiti se te utakmice, nikad to neću prežaliti. Nadao sam se minutaži, ne samo ja, vjerujem da je 99 posto hrvatskih navijača vjerovalo da ću dobiti priliku.

Je li točno da ste željeli napustiti klupu kad ste vidjeli da vas izbornik Kovač ne uvodi u igru?

- Ne, to je glupost i neistina, prvi put sad čujem za to! Pa nisam ja takav igrač, nisam sklon incidentima, nikad to ne bih napravio, momčad mi je uvijek ispred svega. Uostalom, za vrijeme utakmice nisam razmišljao o tome, koncentrirao sam se na igru i čekao sam da me se izbornik sjeti. Ali, nakon utakmice, odvrtio sam cijeli film. Zabio sam mnogo važnih golova za Hrvatsku, ali sam i svjestan da se ne živi od stare slave. Bio sam u dobroj formi cijelo proljeće, k tome sam rođeni Brazilac i igrali smo u Sao Paulu protiv Brazila! Svi su bili silno motivirani, a možete samo zamisliti kakav je bio moj motiv! To je bilo nešto posebno, teško mi je opisati taj osjećaj. I da sam ja bio trener, rekao bih: "Eduardo, danas ćeš igrati, dobit ćeš priliku i bit će ti to nagrada za sve što si dao reprezentaciji!" Ali, naš izbornik nije tako razmišljao i odlučio je drukčije. Jeste li vidjeli kako je izbornik Kolumbije Jose Pekerman stavio Mondragona na gol zadnje dvije minute, ili Louis van Gaal, nizozemski izbornik, koji je dao priliku i trećem vrataru u završnici utakmice za treće mjesto? To su bili veliki potezi velikih trenera i velikih ljudi...

A u svemu me najviše pogodila spoznaja da je Kovač napravio samo dvije izmjene, ne i treću! I zamislite, zadnjih desetak minuta gubimo 1:2, zagrijavamo se Sammir i ja, a odjednom Schildenfeld ide na zagrijavanje! Ništa mi nije bilo jasno, ni Sammiru, a ni Schildenfeldu. Gubimo, a izbornik zagrijava braniča!? I nikomu poslije nije bilo jasno zašto je napravio samo dvije izmjene na utakmici s Brazilom. I kad sam u miru sve to analizirao, složile su mi se kockice...

Smatrate li da vas izbornik namjerno nije uveo u igru?

- To samo on zna...

Kakav ste odnos imali s Nikom Kovačem?

- Iskreno, nikakav! Nakon što smo izbacili Island, jednom smo se čuli telefonski, naredio mi je da u siječnju idem na testiranje. To sam učinio, a drugi put razgovarali smo uoči početka priprema, kad sam ga zamolio da dođem dan kasnije, jer sam imao neke privatne obveze, i to mi je dopustio. A osim toga, nikad nismo razgovarali. Mislio sam da je takav prema svakom igraču, ali na pripremama i tijekom SP-a vidio sam da to nije baš tako. On ima nekoliko svojih "favorita", s njima je razgovarao, ponekad i na jeziku koji većina nas ne razumije... I začudilo me što s nama starijima, s kojima je zajedno i igrao, nikad nije razgovarao.

Kovač je "glumac"...

Jeste li imali nekih problema kad ste bili suigrači?

- Ne, barem ja mislim da nije bilo ništa. Sve je bilo normalno, ja njemu nisam mogao ništa zamjeriti. Očito je da se sad promijenio, kao igrač bio je jedna osoba, kao izbornik je posve druga. Ne znam što mi je mogao zamjeriti. Pjevao sam himnu kao i svi drugi, dakle to nije mogao biti razlog. Ne znam, možda mu nisam bio simpatičan, mogu samo nagađati... A možda je malo ljubomoran, jer je vjerojatno napravio znatno manje za reprezentaciju Hrvatske od mene! Zapravo, siguran sam da sam dao više od njega! On je stalno vikao, bio je borac, to mu nitko ne može osporiti, vrhunski je uklizavao. Ali, bio je i glumac! Igrao je na to uklizavanje, na viku i dernjavu, nosio je one boksačke ili hokejaške štitnike za zube, plakao je kad se svirala himna... I osvajao je narod na taj patetičan način. To je u redu, možete biti legenda i tako! Ali, samo time ne odlazi se na velika natjecanja, potrebno je i nešto više da bi reprezentacija uspjela na EP-u ili SP-u, potrebni su golovi i dobra igra!

Zanimljivo, u obraćanju javnosti nakon SP-a, Kovač je naglasio da ste negativno utjecali na ozračje u momčadi tijekom SP-a! Kako ste to negativno utjecali, što ste to učinili?

- Ja negativac? Ha-ha... Da nije žalosno, bilo bi doista smiješno. Jadna je ta izjava... Je li barem rekao što sam to negativno učinio?

Nije...

- Eto... Bilo bi dobro da netko pita sve igrače kako sam se ja to ponašao u Brazilu. Nitko tamo nije mogao vidjeti ni osjetiti moje nezadovoljstvo, moj je respekt prema reprezentaciji i navijačima prevelik da bih si dopustio iščašeno ponašanje. Uostalom, kod Bilića sam igrao i nisam igrao, kod Štimca je bilo isto tako, kao i kod Kovača. Ali, nikad nisam iskakao zbog nediscipline ili lošeg ponašanja. I nije mi jasno zašto je to rekao, očito je da se malo izgubio, ne zna prihvatiti objektivnu kritiku, a napao je sasvim pogrešnu osobu. Uostalom, ovo mi je prvi intervju nakon SP-a, nadam se da više i neću nikomu morati ništa objašnjavati, jer ću vama doista sve reći...

Istaknuo je i ovaj detalj:

– Nakon zadnje test-utakmice protiv Australije u Salvadoru izbornik je izjavio da sam se probudio tek u drugom poluvremenu, da nisam trčao u prvih 45 minuta. Nisam ni znao za to, no on mi je prišao prije ručka i rekao mi "da nije tako rekao"! Nisam znao o čemu je riječ pa sam na internetu vidio tu izjavu. Sljedećeg dana uoči treninga zamolio sam Irca Barryja Hamiltona, koji je GPS-sustavom mjerio dužinu trčanja, da mi kaže koliko sam pretrčao na toj utakmici. I pokazao mi je da sam u prvih 45 minuta pretrčao čak 5800 metara! I tada sam počeo shvaćati da nešto "ne štima", da se baš i neću naigrati na SP-u...