Vidim pobjeda protiv rekreativne momčadi Žalgirisa, vjerovatni prolazak u sljedeće pretkolo i ždrijeb razgalio je srca mamićoida. Formacije i dobitni sastavi euforično se iscrtavaju čemu je vjerovatno pridonijela licenca za trenera jer je svako shvatio da može biti trener ako može i Zoki, adrenalin je udario i navijanje za Mamićevu prčiju je očito. Naravno, prvi su se javili "samo Dinamo" bez obzira šta je svrha kluba poturivanje novca u džep gazdi a ne uspjeh kluba. Kog briga šta je klub jadan zbog ugnjetavanja i treba ga podržati da i dalje bude takav i još jadniji ako treba.
Čekamo prodavača traperica i stiropora da se oglasi "dok je srca, neće biti demokracije". Povampireni komunisti žele demokraciju, ali naše pravo je da tu demokraciju odbijemo, kog briga šta smo prekšli 97 zakona, osvojili smo jednako toliko trofeja prvaka i imamo jednako toliko gledatelja.
Cijenjenom kolegi koji tvrdi da iz poštovanja prema klubu ne trebamo zvati klub prčijom, poručujem da je klub Mamićeva prčijetina i kao dokaz tome treba se odreći svih naslova ako treba za vrijeme njega ili koliko je potrebno da se skine ljaga sa kluba. Ne trebaju mi niti naslovi, niti lova, niti najbolji klub u nekom izmšljenom regionu, treba mi klub koji je Dinamo koji je pošten i kojeg svi navijači Dinama cjene i vole i da klub raste u skladu sa svojim mogućnostima. Ovo trenutačno nije Dinamo, što značida nema niti poštovanja prema njemu, kada će biti Dinamo onda će biti poštovanja.
Tko me želi uvjeriti u suprotno i dalje ima priliku mjesto da iskaču iz pašteta s vremena na vrijeme, time samo potvrđuju koliko se boje i koliko sam točan.