Za početak ne laži ti, što će ti djeca reći na to.  Ovo je možda i prvi put, pod navodnicima kao citat. Izvoli, pronađi svaku tu moju drugu riječ, koja je psovka, a da nisam nekoga citirala. Gdje su te silne laži? Izvoli, čekam.


Romantično je nekada bilo onu grotesknu tvorevinu HAŠK Građanski zvati Dinamom, užitak je bio gledati Tuđmana na rubu živaca dok je  stadion odjekivao "Dinamo, Dinamo", ali u današnjem trenutku utjerivati sveto ime to i uspoređivati ovo što je na prevaru ostalo u 1. ligi , s jednim Dinamom iz 82. je za moj pojam bogohulno.

I kada si već prevario sve i nasilno ostao u ligi, privatizirao klub, HNL, savez, reprezentaciju, udrugu klubova, suce, pola zagrebačke policije i stadion, onda barem imaj toliko dostojanstva pa napokon začepi i ne dijeli lekcije svima i stalno.
Ne stavljaj Hajduk u usta u svakoj rečenici znajući da si ti taj koji je prvi morao i trebao jurcati livadama pete lige jer si izigrao sva pravila i sve tada važeće zakone. 

Jedan pametan i sposoban, a svi ostali nesposobni i glupi.Silna je to pamet i sposobnost; prevariti, podmititi, ukrasti, zaprijetiti, ucijeniti. I onda se izrugivati sa svima koji neće zaplesati u tvome kolu.

Ma neka, kada ti svi to dopuštaju, neka, samo naprijed, ali ovo što je nastalo i opstalo na prevari i krađi, tisućama nas više nije Dinamo jer krađa i prevara nisu nikada bili dio Dinamove tradicije.
To je taj najveći i najbolniji poraz, možda i nenadoknadiv, a tko se s tom činjenicom ne može suočiti, ne može ni olako potezati riječi kao što su čast, svetinja, ponos i tradicija.

Vrijeme parola ispisanih na pročeljima Savske, Mihanovićeve ili Zvonimirove, koje smo morali biflati napamet je davno, davno iza nas. 

Na silu više neće ići.