"ZORAN MAMIĆ često me nazove pitajući za savjet i mišljenje. Istina je kako je mlad trener, ali nije mi jasno kako Dinamo tako loše igra u Europi i to s puno boljom ekipom od one s kojom sam ja u skupini EL osvojio sedam bodova i do zadnje utakmice bio u konkurenciji za prolazak grupe", čudi se Vahid Halilhodžić, posljednji trener s pedigreom koji je vodio Dinamo u Europi i zadnji pod kojim se Dinamo nije sramotio u skupinama kontinentalnih natjecanja.

Upravo zato, trenera koji je prije dva dana napustio Trabzonspor sjetili smo se povodom Dinamovog općeg potopa protiv Salzburga u iscrpnom pregledu Dinamovog crnog "olimpijskog ciklusa" u Europi, koji je započeo sa zadnje dvije Vahine utakmice, a protegao se evo do četiri godine kasnije.

"Naravno da pratim Dinamo, kao što pratim sve klubove i reprezentacije koje sam trenirao. Dinamo kojeg vodi Mamić puno je bolji od onog kojeg sam ja vodio i od Trabzonspora koje sam vodio do prije dva dana, ali ipak sam s Turcima uspio isto što i prije četiri godine s Dinamom - u četiri utakmice skupine EL (Legija, Metalist, Lokeren) uzeti četiri boda. Aktualni Dinamo od onog mog posebno je bolji u napadačkom dijelu."

Rukavina, Slepička, Beqiraj, Dodo... koje ste vi imali na raspolaganju, kontra Mamićevih: Čopa, Fernandesa, Henriqueza i posebno Soudanija, koji se nakon sjajnog ulaska u sezonu izgasio, a kada ne igra Soudani, ne igra ni Dinamo. Vi ste bili ključan čovjek prilikom njegovog dovođenja, trenirali ste ga kao izbornik Alžira. Gdje je zapelo sa Soudanijem u Dinamu?

"O njemu mogu reći sve najbolje kao igraču i strijelcu, uostalom, ne bih ga vodio na SP na kojem je igrao u prvoj postavi protiv tako jakih reprezentacija kao što su Belgija i Njemačka, da o njemu nemam visoko mišljenje, jer je iskoristiv na više pozicija u ofenzivi. Što se tiče njegovog dolaska u Dinamo iz Vitorije Guimaraes u proljeće prošle godine, istina je da sam ga preporučio Mamićima, kao i da je Dinamo odličnog igrača s internacionalnim pedigreom dobio za jako male novce (900 tisuća eura, op.a.) 

Problemi sa Soudanijem počinju kada je on nakon prve odlične sezone u Dinamu, pobudio interes klubova iz najjačih eueropskih liga, znam da su se spominjali klubovi iz Bundeslige, ali Dinamo je za njega tražio pet ili šest puta više nego što je platio. On je ambiciozan i želio je otići na višu razinu, klub ga nije pustio i u takvim situacijama zna doći do onog što se desilo sa Soudanijem. Ali, ne mislim da je to razlog njegovih slabijih igara u posljednje vrijeme, jer znam da je odlično igrao i za vrijeme ramazanskog posta, prije će biti da igra loše zato što je cijela momčad takva u Europi."

Zašto je Dinamo takav u Europi tko god ga trenirao, jer evo i Mamićev može ove sezone na kraju imati sedam bodova u skupini EL kao vaš, što je daleko najbolji rezultat Dinama u Europi u posljednjih 15 godina, pa da to opet ne prođe skupinu. Dinamovi kroničari desetljećima vrte otrcane frazetine o "europskom/maksimirskom prokletstvu", ali razlozi su sigurno puno svjetovniji od tih bapskih priča? 

"Sjećam se kad sam došao u Dinamo u ljeto 2010., klub je na svim razinama tresao takav strah da je to bilo nevjerojatno. U cijeloj svojoj karijeri nisam osjetio tako nešto, a nagledao sam se svakakvih sredina, pa mi je bilo čudno da se tako nešto događa u klubu koji je najbogatiji i najsređeniji prema kriterijima zemlje i regije gdje djeluje. Preuzeo sam Dinamo nakon što je u pretkolu LP ispao od moldavskog Šerifa i prije kvalifikacija za skupinu EL protiv mađarskog Gyora, kojeg su se svi u klubu bojali kao da im slijedi dvoboj protiv nepobjedivog velikana.

Nisam znao ništa o igračima, momčadi koju preuzimam, kao ni o protivnicima koji slijede, ali sam znao da prije svega moram razbiti taj ogromni strah i odlučio to napraviti jednim agresivnim, glasnim i odlučnim govorom, koji je odmah imao efekta na igrače. Nakon toga, slijedio je teški i neprestani rad, znao sam na stadionu ostajati cijeli dan i u stan ići samo spavati. Ali, temeljno je bilo razbiti strah koji se uvukao u Dinamo."

Upravo strah, naveli smo kao glavni razlog posljednjeg Dinamovog europskog potopa, ali Dinamo u Zoranu Mamiću tog razbijača straha nema. On se javno čudi i pita zašto mu se igrači boje i nemaju samopouzdanja, umjesto da im te mane iskorijeni, a vrlinu usadi. Ističete kako je mlad trener, ali činjenica je da je u klubu direktor još od 2007., a posljednje dvije sezone kao "menadžer engleskog tipa" objedinjuje funkcije sportskog direktora i trenera, znači ima najbolji uvid u stanje momčadi, jer igrače gleda, bira i kupuje?

"Da, ali biti trener potpuno je drugačije od igračkog ili direktorskog iskustva. Biti trener ujedinjuje pedagoške, psihološke, sociološke i stručne nogometne reference, jer kao što sam ja zahvaljujući svom iskustvu procijenio da u Dinamu mogu vikom promijeniti stvari na bolje, tako u nekoj drugoj sredini izlaz iz krize treba tražiti razgovorom."

Osim što nema trenera od formata, Dinamu nedostaje i vođa na terenu, netko tko će viknuti i opsovati, primjerice veznjacima, koji ne samo što u velikim utakmicama troše i gube lopte, nego puštaju protivnike da mirno proigravaju svoje napadače ili pretrčavaju dinamovce kao da ih nema?

"Ozbiljni nogomet ne može se igrati bez čvrstog bloka na centru, ali vođa momčadi je jednako ključan. U Dinamu sam imao sreću da je tu bio Igor Bišćan, odličan igrač i čovjek s liderskim osobinama, koji mi je puno pomogao i u punom smislu riječi bio moja produžena ruku na terenu. I dok druge igrače Dinama nisam znao, on mi je itekako bio poznat jer sam ga još prije 15 godina htio dovesti u Lille, ali naravno, on je bio predodređen za neki od najvećih europskih klubova, gdje je na kraju i završio. Već sam vam rekao kako negdje treba podviknuti, a drugdje razgovarati. E, pa s Bišćanom sam puno razgovarao i on je takav tip čovjeka i igrača pravi je za vođu momčadi, posebno mlade."

Ali, ni to vam nije pomoglo, jer Dinamo ni pod Vahom nije došao do proljeća u Europi, iako ste imali meč loptu na svom terenu. Naravno, niste ispali zbog nikakvog "prokletstva", nego zato što vam je zabio Salpingidis?

"Ah taj PAOK! U obje utakmice ukupno su nam dva puta opalili prema golu za dvije njihove pobjede po 1:0. Tako mi je žao, posebno zbog drugog, odlučujućeg poraza u Zagrebu. Znam za Dinamov veliki problem i žalosni sukob s navijačima, koji je prisutan sada, kao što je bio i tada, ali nas je po velikoj hladnoći, tjedan dana prije Božića, bodrio pun Maksimir, što je kako nažalost vidim danas, nezamislivo. Sjećam se kako je na toj utakmici bili puno navijača iz Bosne i Hercegovine, ali nažalost nismo uspjeli."

Vaš odlazak iz Zagreba i Mamićevog Dinama bio je dramatičan, da ne upotrijebimo nekutežu riječ?

"Bez obzira na ono što je dovelo do rastanka, ja iz Zagreba nosim jako lijepe suvenire. Tu sam proveo krasnih osam mjeseci. Zagreb je prekrasan grad. Moji Mostar i Velež su poseban svijet, ali uvijek sam imao veliki respekt za Zagreb i Dinamo."

Pa vratite se onda,  kada vam je tako lijepo u našem glavnom gradu. Patron, kako ste zvali Mamića starijeg, sigurno bi vas u svom stilu, nakon psovanja bliže rodbine, dočekao klečeći. I još ste sada slobodni?

"Mislim da nema šanse da se vratim u Dinamo. Uostalom, ja sam sada, nakon uspjeha s Alžirom na SP-u, jako skup trener."

Ali, niste bili jeftini ni kada ste bili u Dinamu?

"A ne ne, sada sam preskup."