Mjesto: Maribor, Slovenija
Broj stanovnika: cca 100.000
Prosječna neto plaća po glavi stanovnika: cca 1.000 EUR
Popularnost nogometa: nešto manja od skijaških skokova, nešto veća od rukometa.
Kada se pogledaju ovi podaci (odnosno, eksterni faktori na koje klub ne može utjecati, ali oni itekako utječu na njega), tko bi rekao da će najuspješniji i financijski najstabilniji klub s područja bivše Jugoslavije biti baš NK Maribor? Ne mnogi, vjerojatno…ali oni to – jesu! Iako bi, naravno, navijači Dinama-Hajduka-Zvede-Partizana pronašli brojne povijesne razloge zašto su „janezi“ nebitni u nogometu, dok su baš oni najveća nogometna snaga ovih prostora.
No, nećemo ovdje uspoređivati čiji je tata jači, nećemo brojati titule iz prošlosti, nećemo bacati pijesak u oči s veličinom i značajem „branda“ (ne misli se na Davora Šukera). Jednostavno, analizirat ćemo poslovanje nogometnog kluba Maribor i kroz konkretne brojke vidjeti kako posluju, te kakav je omjer uloženog i dobivenog (točnije – nogometnih postignuća).
Direktor Bojan Ban za klupske novine "Kapital se ne miješa u struku!"
NK Maribor je oblikovan kao neprofitna udruga građana. Članovi udruge biraju vodstvo (nadzorni odbor i upravu). Predsjednik kluba je Drago Cotar, poslovni direktor je Bojan Ban (od 2006. godine), a funkciju sportskog direktora obnaša Zlatko Zahović (od 2007. godine). To je trojac koji je ponajviše zaslužan za uzlet Maribora i uspostavljanje stabilnog poslovanja. Trojac u kojem svatko radi i odgovara za svoj dio posla, pazeći na aktualne financije.
Kao i mnogi drugi klubovi sa ovih prostora, i Maribor je prošao kroz financijski teško razdoblje (početkom i sredinom ovog tisućljeća) kad su dugovi dosegli
oko 4 milijuna eura. Takav iznos duga možda i ne zvuči kao ogroman u današnjim nogometnim uvjetima, ali dobiva na težini kad znamo da su se prihodi kretali oko 2 milijuna eura.
Nova uprava je „srezala“ troškove, oslonila se na igrače iz vlastitog pogona (rezultati su patili), te počela otplaćivati dugove.
Kriza je trajala otprilike 5 godina, a može se reći da se Maribor „oslobodio“ starih dugova tek 2011. godine. Nakon toga, kreću i veliki nogometni uspjesi, što na domaćoj, što na inozemnoj sceni.
Financijski izvještaji za posljednje tri godine (2011.-2013.) potkrepljuju ono što vidimo na terenu, a to je organiziran i stabilan klub.
Veličina bilance nam na prvi pogled pokazuje ono što smo i znali, a to je da Maribor nije „veliki“ klub. Ne posjeduju imovinu visoke vrijednosti (stadion nije u njihovom vlasništvu), niti raspolažu velikim kapitalom (budući da nisu išli u preoblikovanje, dokapitalizaciju ili neki sličan proces). No, s druge strane, bilanca pokazuje da je Maribor svake godine sve stabilniji, likvidniji i vredniji klub.
Iz podataka za 2011. godinu, jasno je da se klub „borio“ s gubicima prethodnih razdoblja (koji su bili debelo preko visine temeljnog kapitala), ali u zadnje 3 godine poslovalo se pozitivno (ukupna neto dobit od 2011. do 2013. iznosi preko 3 milijuna eura), što je povećalo vrijednost kapitala na 60% ukupne vrijednosti bilance na kraju 2013. godine. Ukupne obveze su smanjenje za 700.000 EUR i iznose tek nešto više od milijun eura.
Pozitivno poslovanje se ponajviše očituje u vrijednosti kratkotrajne imovine, i to one najbitnije – novac. Novčana sredstva na računima kluba čine više od 50% bilance 2013. godine, što je vrhunski pokazatelj likvidnosti.
Koeficijent tekuće likvidnosti iznosi 2,17 i to je "školski primjer" kako kratkoročna podbilanca treba izgledati. Koeficijenti zaduženosti također drže pozitivan trend i dobre vrijednosti. Dok je 2011. godine pokazatelj zaduženosti (ukupne obveze kroz ukupna imovina) iznosio 2,18 što znači da je postojao financijski rizik od nemogućnosti vraćanja dugova (poželjna vrijednost je 0,5), u 2013. godini taj pokazatelj iznosi 0,42. Točnije, samo 42% imovine je financirano iz tuđih izvora, dok je većina (58%) financirana iz vlastitih izvora (kapitala).
Račun dobiti i gubitka prikazuje poslovanje s dobiti u svakoj od promatranih godina. Iznos dobiti nije velik, ali možemo reći da je vrijedan zbog načina na koji je ostvaren. U analizi smo sučelili poslovne prihode i poslovne rashode, ali smo izdvojili ulazne i izlazne transfere ,da bi dobili sliku o stvarnom, tekućem poslovanju. Poslovni rezultat kreće se oko nule i vidimo da su troškovi svedeni u realne okvire (koliko dopuštaju prihodi). Također, primjećuje se rast prihoda i rashoda iz godine u godinu, i to otprilike jednakim intenzitetom, što znači da vodstvo kluba kvalitetno sastavlja proračun i način trošenja novaca.
Rast prihoda je ponajprije rezultat povećanih nagrada od UEFA-e, koje čine 60% svih poslovnih prihoda u 2013. godini. Značajni su i komercijalni prihodi (prodaja suvenira, dresova, reklamnog prostora). Zanimljivo je primijetiti da klub
od lokalne vlasti dobiva između 140.000 i 180.000 EUR godišnje, iako direktor Ban spominje puno manje cifre, i dalje je to iznimno niska "cifra". Pogotovo kad znamo da klub plaća najam stadiona i poslovnih prostora, kao i sve režije.
S druge strane, najviše novaca odlazi na plaće igrača i trenera. No, taj iznos (4 milijuna eura u 2013. godini) je uistinu malen kad se uspoređuje čak i s ispodprosječnim europskim klubovima. Troškovi zaposlenika su također relativno niski (700.000 EUR). Ove stavke su najbolji pokazatelji koliko je poslovanje kluba racionalno postavljeno.
Budući da se gotovo svi tekući troškovi financiraju iz tekućih nogometnih prihoda, klub ne mora prodavati da bi preživio, odnosno normalno poslovao. Iz podataka o transferima kluba, jasno je da ne kupuju (troše) puno, ali ni ne prodaju puno. Takva politika omogućuje veći kontinuitet i uigravanje momčadi, što definitivno donosi rezultate (prolaz skupine Europa lige lani, ulazak u Ligu prvaka ove sezone).
Kada već spominjemo Ligu prvaka, onda treba naglasiti kako će ulazak u skupine ovog natjecanja značiti ogroman financijski rast za Maribor. Prihod od nagrada UEFA-e će biti 10 milijuna eura (plus nagrade za svaki osvojen bod), osjetno će se povećati prihodi od prodaje ulaznica, a vjerojatno će i sponzori biti nešto izdašniji te brojniji.
Predsjednik kluba Drago Cotar
Ono što će biti novi test i veliki izazov za Upravu je kako isplanirati poslovanje u narednom razdoblju (2-3 godine). Hoće li odabrati pametno i racionalno ulaganje za ostvarivanje postepenog rasta, ili će ući u veće investicije i veći rizik? Kako god bilo, navijači i simpatizeri NK Maribora mogu mirno spavati jer je ova Uprava pokazala da itekako zna izvući maksimum iz danih resursa.
Zaključak je jasan. Maribor je profitabilan i likvidan klub koji ostvaruje rast na svim poljima iz godine u godinu. Oni nisu europski gigant, niti će to ikada biti (što zbog malog tržišta, što zbog nedostatka vrhunskog nogometnog talenta). No, oni su našli svoje mjesto na nogometnoj karti Europe. Oni vjeruju u svoje mogućnosti, svjesni su svojih limita. Rade pametno i smisleno. Razmišljaju dugoročno.
Nadajmo se da će i dalje ostati na dobrom putu, jer su dokaz da nogometni klub može biti uspješan i bez trošenja desetina milijuna kuna/eura poreznih obveznika ili prodaje svjetskim bogatašima da se malo poigraju.