Prva “ptica” ove je zime napustila Maksimir, kadar Zorana Mamića smanjen je za jednog člana. Doduše, iako su postojale neke naznake, bilo je i logike, malotko je očekivao da će ta “ptica” biti Franko Andrijašević. Dečko je došao iz Hajduka ljetos, uzburkao vodu na Poljudu i u Maksimiru, tada je, na pripremama u Sloveniji poručio:

- Dajem si pola godine da izborim mjesto u momčadi, prvi šest mjeseci neću biti opterećen minutažom!

No, šest mjeseci kasnije Andrijašević je postao igrač Lokomotive. Otišao je na posudbu do ljeta.

- Pričao sam sa Zoranom Mamićem i brzo smo se dogovorili. Rekao mi je da je došao upit iz Lokomotive, da me želi trener Ivković, a znao sam i ja to i nije bilo nikakvog problema. Sâm sam rekao da želim više igrati, da nema smisla skupljati minutažu na kapaljku, zašto bih odbio takvu priliku kad mi se već pružila - pričao je Andrijašević nakon prvog odrađenog treninga s novim suigračima.

- Nisam razočaran, niti nezadovoljan. Uopće ovo ne smatram nekim korakom unatrag u karijeri, štoviše, vidim to kao i šansu za napredak. Imat ću ovog proljeća, vjerujem, puno utakmica u nogama, Lokomotiva će igrati gotovo jednako kao i Dinamo, ovisno o Kupu, dakle, imam se priliku pokazati. Znam da će u Dinamu pratiti moje igre i moj napredak, da im se opet mogu nametnuti.

Zvuči iznimno pomirljivo za dečka koji je puno toga riskirao kad je u Dinamo došao ostavivši iza sebe godine života u Hajduku i Splitu, koji je bio izričit u onome što je zamjerio Igoru Tudoru i ljudima u bivšem klubu.

- Ne žalim ni za čime, opet bih sve napravio isto, moj dolazak u Zagreb nije bio promašaj. Tu sam našao ono najvažnije, unutarnji mir, ono što u Splitu nisam imao. To mi je najbitnije, osjećam se spremno i zadovoljno, ovdje mi je obitelj i sve mi štima. Ništa mi ne nedostaje, dobro treniram i radim, sad ću imati i veću minutažu na proljeće. Trener Ivković me želio, on je tražio da dođem, to sigurno mnogo znači.