Spektakularni intervju !!!

Veznjak Dinama Ante Ćorić još nije niti punoljetan, a već je u karijeri prošao mnogo toga. Od inozemstva, povratka u Zagreb i dolaska u Dinamo, sjajnog početka seniorske karijere, ali potom i neugodne ozljede koja ga je nekoliko mjeseci udaljila s terena. Danas, na početku novih priprema, Ante pozitivno gleda prema naprijed, veseli se svakom treningu i jedva čeka početak sezone.

- Kak se ono kaže? Što te ne ubije ojača te, jel' tako – kaže kroz smiješak uvijek dobro raspoloženi i nasmijani Ante. Uostalom, radi se o dječaku koji ima tek 17 godina, a njegovom talentu i kvalitetama divi se cijeli nogometni svijet: - Jako sam sretan što se opet mogu igrati s loptom i što sam se vratio treninzima s ekipom. Imao sam ja treninge tijekom oporavka od ozljede, ali ipak je drugačije trenirati s ekipom i biti potpuno zdrav.

Prisjetio se neugodne ozljede koju je zaradio dok je bio s mladom reprezentacijom: - Dominik Livaković, koji mi je bio cimer na reprezentaciji, mi je ušao na treningu i tada su počeli moj problemi sa zglobom. Sjećam se da sam u tom trenutku pomislio čak da mi je puknula noga, no čim sam stao na nju su te najcrnije misli nestale. Naravno da mi je bilo krivo i žao, a ništa bolje se nije osjećao niti Dominik. Stalno mi se ispričavao, nosio mi je sve u sobu i baš se vidjelo da mu je iskreno žao – kaže Ćoro pa uz smijeh dodaje: - Naravno da nije bilo namjere, a ako sam nešto naučio iz toga onda je to da se golmani ne "prodaju lažnjaci"; imam i "čepove" na nozi koji me podsjećaju na to.

Modri se u Rovinju pripremaju za proljeće od kojega Ante očekuje samo jedno: - Očekujem što manje ozljeda i da budem spreman; to mi je najvažnije i ako to bude u redu onda sam siguran da će i ostalo doći. Naravno, volio bih dobiti što više minuta i iskoristiti ih na što bolji način.

Na jesen si sjajno krenuo, igrao i zabio u velikoj pobjedi protiv Astre pa su stigle ozljede: - Da, bilo je stvarno sve super i ta ozljeda me malo, kak bi to rekao, usporila. Ipak, sada sam spreman i tek sam na početku karijere tako da jedva čekam početak prvenstva i utakmica. Ma veselim se svakom trenutku – priča nam Ante koji u sjećanju ipak najviše ima jednu utakmicu: naravno, fantastičan preokret i pobjedu Dinama na Poljudu gdje je upravo on ušao u nastavku i bio sjajan.

- To je ipak Hajduk, derbi je derbi i to neću nikada zaboraviti. Kao klinac sam s tatom išao na Maksimir na derbije i to je ipak nešto posebno. Evo sada kad sam se sjetio te utakmice i preokreta opet sam se naježio cijeli. Prvi puta sam tada igrao pred toliko gledatelja, gubili smo 2:0 i na kraju okrenuli i dobili utakmicu. Bilo je to stvarno nešto posebno što neću nikada zaboraviti.

Ante ima tek 17 godina i u mnogo klubova bi bio uvjerljivo najmlađi igrač, no u Dinamu to nije slučaj jer je na pripremama s prvom momčadi niz mladića: - Fiolić, Cekici, Gojak, Olmo... Ima nas jako puno koji smo tu negdje oko 18 godina i naravno da je to super stvar. Prije svega za klub i momčad jer se mi mladi cijelo vrijeme maksimalno trudimo i dajemo sve od sebe, a naravno da i za nas jer imamo priliku trenirati s najboljima i napredovati. Svi dečki su talentirani i odlični dečki, a jaka je konkurencija i treba se boriti za minute.

Uz treninge, utakmice i obaveze vezane uz nogomet Ante je uspješan i tamo gdje njegovi vršnjaci najviše borave – u školi: - Idem u dopisnu ekonomsku jer ne stignem baš ići na nastavu. Ocjene? Nije super, ali prolazim s četiri – kaže skromni i simpatični mladić.