On je prvi dio priprema obilježio najboljim rezultatima na testovima. Kad se sve zbroji, Josip Pivarić je “razvalio”. Uz Marcela Brozovića, lijevi bek iz Zeline po fizičkim kapacitetima daleko je najbolji Dinamov igrač. Moderne mjerne sprave ne lažu, Pivarić se ima čime pohvaliti.

- Osjećam se umorno, ali takve pripreme moraju biti. Svi su radili jako dobro, stručni stožer pokazao nam je kako to izgleda na kompjutoru. Svi imaju dobre parametre, svi su spremni. Što se mene tiče, naravno da je dobro što imam takve rezultate. Može biti samo pozitivno, mogu samo napredovati - kaže skromno Pivarić koji analizira razliku između ovih i nekih prijašnjih priprema.

- Isti su igrači, mali nas se broj promijenio u godinu dana i većina je tu u kontinuitetu. Sve poštujem, ali taj kontinuitet je najvažniji. Još nešto, svi smo radili i prije priprema, na odmoru, imali smo individualni program rada. Znali su svi da su pripreme kratko i da moramo doći spremni, nitko ne želi riskirati ozljede.

Vratimo se na jesenski dio sezone. Dojam je da Pivarić polusezonu nije odigrao kao prošlu sezonu, da nije bio na reprezentativnoj razini?

- Nisam zadovoljan ni ja, normalno. Bio je u jednom trenutku preveliki pad! Nemojte me pitati, ne znam to objasniti, jednostavno se dogodi kriza. Nažalost, dogodila se kad je najbitnije, kad se lomila europska sezona, kad smo tražili prolaz u Europskoj ligi. No, imam dojam da sam dobro završio sezonu, dobro sam se osjećao na kraju, stigle su kvalitetne utakmice.

Je li problem loše igre bio psihički ili fizički?

- I jedno i drugo. Fizički, stalno imam u glavi tu hrskavicu. Da, imao sam probleme s hrskavicom u koljenu, vodile su se borbe oko toga, trebam li operaciju ili ne. Hrskavica je oštećena u četvrtom stupnju, a ima ih pet, praktički je ni nemam! Odlučili smo se za alternativu, za injekcije. Bila bi preduga pauza da sam išao operativno. Možda sam napravio medvjeđu uslugu sam sebi, ali tako sam odlučio. Nije mi operacija bila prihvatljiva, između četiri i šest mjeseci bih pauzirao. Primam te injekcije, jednom na šest mjeseci ili jednom na godinu, tako smo odlučili. Primalo je tu terapiju i X igrača, bilo je uspješno.

Otišao je Luis Ibanez, stigao je Mario Musa. Nema opuštanja…

- Musa je godinu mlađi od mene, treniramo skupa od kadeta, spojili smo se u Lokomotivi, bili smo prije i u juniorima. Uvijek smo tu negdje, konkurenti. Imam iznimno mišljenje o njemu, dečko odlično radi, izuzetno je kvalitetan.

Prijatelji ste i izvan terena. Koliko je teže ili lakše biti rival s prijateljem nego s nekime s kojim ste u čisto profesionalnom odnosu?

- Možda mi je i lakše kad je prijatelj rival, normalno da svi želimo igrati, ali ipak je lakše kad smo prijatelji.

Tema je reprezentacija. Pivarić je bio u kadru, na popisu, igrao je za Hrvatsku. Sad je malo dalje od Kovačevih misli?

- Rekao sam da to ne želim komentirati, ali nisam ja taj kojemu treba postaviti to pitanje, to je pitanje za izbornika. Ja sam tu, ja bih htio, želim, volim, ali ja ne mogu tu ništa napraviti. Ne želim u reprezentaciju ulaziti na ovakav način, preko medija.

Tu su Strinić, Leovac, Milić... Zar su svi bolji od Pivarića?

- Ne priznajem nikome da je bolji od mene, ali to su kvalitetni dečki. Sve sam ih upoznao, kvalitetni su igrači i to je to. Nema se što dodati.

Često su lijevi bekovi kritizirani, označeni kao najveći problem našeg nogometa. I Dinama. Koliko je igraču problematično kad se stalno govori da se traži novo rješenje na toj poziciji, a novi lijevi bek svakodnevno se spominje kao velika želja?

- Dobro, na trenutke osjetiš nelagodu, ali probaš to maknuti sa strane. Imaš teren i trening, tamo se dokazuješ, sve drugo je nevažno i treba zaboraviti.

Kad bi analizirao sam sebe, što bi Pivarić rekao o svojoj jeseni. Najbolja i najlošija utakmica?

- Bilo je više oscilacija, bilo je dobrih utakmica, ali i dosta sam i pao u nekim dijelovima sezone. Najbolji je bio Celtic. Osjećam da sam odigrao dobro unatoč autogolu, nije mi on promijenio mišljenje. Najlošija je bila prva utakmica sa Salzburgom. Kad smo svi bili dobri, onda sam i ja bio dobar, to je normalno.

Koliko je naporno svake godine doživljavati europska razočaranja?

- Da, nemam što drugo reći, nego da je naporno. Pogledaš se u ogledalo i pitaš se, što ne valja, što se događa… I sad smo isto sjedili na pripremama, razgovaramo, kako nismo prošli skupinu ove sezone. Pričamo kako igramo na priprema sa Šahtarom, oni su prošli dalje u Ligi prvaka, pitamo se kako mi nismo prošli kroz Europsku ligu. I mislim da je ove godine najveći kiks, veći od svih ovih godina. Makneš Salzburg, koji je bolji, ali ostalo...

Ima li još živaca za novi napad na Europsku ligu?

- Ima, naravno, nije sporno. Nisam odustao!