Dinamov prijelazni rok: prodaj najbolje, u izlog stavi najmlađe
Autor: nogometplus.net/13. veljače 2015./Kategorije: GNK Dinamo
Dinamov prijelazni rok i ove zime je ponajprije definiran – odlascima. Već krajem prvog dijela prvenstva svoje umirovljenje najavio je
Šimunić, nekadašnji reprezentativac s preko 100 nastupa za izabranu vrstu. Da je Dinamo ozbiljnije vođen klub, na vrijeme bi se tražila zamjena koja bi pokrila sistematske nedostatke koje je Šimunić donosio – unatoč inteligenciji i kvaliteti na lopti, sporost i tromost su svakom godinom sve više uzimale maha, a
Sigali se nameće kao (tek) polovično rješenje.
Taravel je predugo bio ozlijeđen za procijeniti je l' on „taj“.
Također, klub su napustili
Čop koji je dobar dio sezone, sve do
Henriquezove potpune afirmacije bio prvi napadač, te
Brozović, ponajbolji Dinamov igrač na polusezoni. Dok je
Čop tek posuđen u fenjeraša Cagliari (barata se ciframa između 2 i 4 milijuna eura) s mogućnošću otkupa, ovo je za
Čopa sjajna odluka.
Henriquez je sveukupno kvalitetniji igrač i velika je vjerojatnost da bi skupio premalo minuta do kraja sezona. S obzirom na to da je Cagliariju svaka iduća utakmica „finale“, s aspekta važnosti bodova za ostanak u ligi, veća je mogućnost napretka nego na HNL livadama, u natjecanju koje je odavno odlučeno. S Dinamove strane, posebno ako se pokažu približno istinitima priče o visini naknade, ovo je sasvim dobar potez.
Odlazak
Brozovića u milanski Inter (najprije 3, pa još 5 milijuna eura) sasvim je drugačija priča. Prodati najpotentnijeg igrača sredine terena, oduzeti balans koji pruža i krenuti
de facto u novo preslaganje momčadi za novu europsku sezonu znači ili da sportska strategija kluba nije kvalitetna, ili da navodi o Dinamovom dobrom financijskom stanju kojima nas obasipaju iz vrhuške kluba, nisu točni. Ili oboje. S obzirom na to da je prednja Dinamova linija (
Henriquez,
Soudani,
Fernandes) obrambeno vrlo labilna, često zaboravlja i kasni (jedini segment igre u kojem je
Čop pružao više od
Henriqueza), vezni red u kojem se nalazi jedan (ili obojica) od neatletičnog dvojca
Machado-
Antolić, s
Ademijem kao jedini istinskim „blokerom“, Dinamo je defenzivno postao momčad koja treba brojne preinake. Posebno jer se i dalje očekuje ofenzivna igra od (barem) desnog bočnog igrača, postoji li geometrija i sustav koji će istrpjeti prirodu ovog rostera onda kada bude trebalo (u Europi)? Da je Dinamo već sada uložio novac u plansku zamjenu za
Brozovića, ekipa bi imala vremena i prostora za uigravanje i traženje do ljeta, a ovako je za očekivati navrat nanos kupovine u lipnju. Prodajom
Brozovića otvorila su se vrata za
Machada u prvom sastavu, koji je jako fin igrač ali i strašno sličan
Antoliću, sa sličnim plusevima i i minusima u igri. Uz to, mladi top talent
Ante Ćorić dobit će još više minuta za – pokazati se. Iako vjerujem kako su pred njim neke vrhunske partije već ovog proljeća, vrlo je izvjesno da će one više biti u svrhu samopromocije i dizanja vrijednosti, umjesto ulaganja u srednjoročne i dugoročne klupske ciljeve na terenu s njim kao jednoj od karika. Ovo je obrazac koji se u Dinamu ponavlja godinama – sa sportskog aspekta, nije nedozvoljeno prodati bitnog igrača, ionako financijska krvna slika uvjetuje taj dio transakcije. Ali je zato nedopustivo, neshvatljivo i neozbiljno ne napraviti pravilne adaptacije koje su zalog da ekipa ne stagnira ili nazaduje.
Od ostalih transfera i posudbi, valja izdvojiti one
Andrijaševića i
Addya u Lokomotivu, kao i
Ibaneza u mađarski Gyori.
Andrijašević će tako zaokružiti epopeju od prve ekipe Hajduka do rezervne momčadi Dinama u sestrinskom klubu, što bi mu trebalo koristiti više nego sadašnje stanje.
Ibanez je igrač koji je uvijek davao sve što ima, ali u jednom trenutku je postalo jasno da njegov plafon nije mnogo veći od Dinama i već neko vrijeme mu se neuspješno traži trajni novi poslodavac. S obzirom na to da su sva trojica bili dio šire rotacije bez realne perspektive za prvih 11, njihovi odlasci će tek malo promijeniti odnos snaga u svlačionici. Također,
Husejinović je zbog birokratskih nepravilnosti, a uslijed zahtjeva CSKA Sofije, suspendiran na 4 mjeseca, što efektivno znači da pada u treći plan kod javnosti, a vjerojatno i trenera.
Osim njih, otišao je i
Wilson. Portugalsko krilo nije se proslavilo nastupima u Dinamu, do mjere da ga je teško bilo vratiti u Portugal, pa je njegova momentalna destinacija Den Haag. Wilsonov rezime u Maksimiru je štur: s jedne strane jer kvalitativno nije dodana vrijednost koja je i glavna poanta transfera, s druge strane što se nakon pola godine (unutar koje nije bio stalno na terenu ni u prvih 11) odustaje od nekog kojeg si trebao ozbiljnije skautirati i procijeniti. Profitirao je od
Fernandesove ozljede, ali s njegovim povratkom i
Pjacinim nadiranjem u sastav, pokazao se kao sasvim suvišna akvizicija.
Odlasci u kombinaciji s prethodnim Dinamovim načinom poslovanja vjerojatno znače kako ćemo dosta često gledati mladiće poput
Hodžića,
Ceikicija i
Olma koji su redom označeni novim „projektima“, pa za njih vrijedi slična poanta kao i s
Ćorićem. Poanta forsiranja mladih snaga je u tome da ti daju konkretnu snagu u budućnosti, ne u kratkotrajnoj (i to polovnoj) financijskoj koristi, bez adekvatne pripreme ovih mladića na psiho-taktičke zahtjeve i surovu realnost svijeta seniorskog nogometa.
Što se dolazaka tiče, dva su najzvučnija pojačanja
Musa iz Lokomotive i
Matel iz Astre Giurgiu, kluba koji je s Dinamom odmjerio snage dvaput u ovogodišnjoj Europskoj ligi.
Musa je lijevi bek izrađene „ljevice“, koji je kao Dinamov igrač na posudbi u Lokosima tamo proveo čak 5 prvoligaških sezona tokom kojih je upisao preko 100 nastupa. Njegov dolazak kompatibilan je s
Ibanezovim odlaskom i ozbiljnijom
Pivarićevom ozljedom (metatarzalna kost), pa bi nekadašnji Dinamov kadet i junior trebao biti prvi izbor na lijevoj strani obrane.
Matel je također bek koji može igrati na obje strane obrane, pa je u prvom kolu odigrao na poziciji lijevog bočnog. Ove jeseni, zbog toga što je odbio potpisati ugovor s Astrom nije odigrao niti jednu utakmicu, pa je upitno koliko će mu treninga i vremena trebati da dođe u pravu formu. Vrijednost transfera se procjenjuje na oko 100 tisuća eura. Iako momentalno postoji razumna potreba, ostaje upitno što će Dinamo s 4 bočna igrača od kojih su svi dovedeni kao pojačanja, u fazi karijere u kojoj ne žele biti projekt za budućnost –
Musa,
Pivarić,
Matel i
Pinto. Možda se priprema prodaja nekog „starog“, možda će biti riječ o klasičnom prenatrpavanju jedne pozicije. Također, ovim potezom vrlo je vjerojatno riješeno kako talentirani
Petar Mamić još neko vrijeme neće (iako je baš ova situacija idealna za to) dobiti maksimalno povjerenje.
Ovo su najvažniji transferi, a njima možemo dodati i neke od brojnih posudbi i raskida istih (
Mišić, Josip Ćorić, Perić, Mihaljević), kao i potpisivanje ugovora s igračima iz omladinskog pogona (
Miklić, Gogić), teško je predviđati koliko će igrati i u kojoj ulozi.
Sve u svemu, dosta tipičan Dinamov rok. Barem jedan bitan odlazak, gomila mladih talenata koji ulaze u ekipu i hrpa posudbi kojima se ne zna ni broja ni lokacija. Jedina realno deficitarna pozicija je stoper, a njega se nije dovelo, pa se
Vukojević uigrava kao rezervna opcija. Koliko je to ohrabrujuće i planski za ekipu kojoj predstoji vrlo zahtjevno i osjetljivo ljeto tokom kojeg je Liga prvaka skoro pa imperativ? Kojim će se rješenjima priteći, bilo onim na tržištu ili na treningu, da se nadoknadi ono što je
Brozović pružao u igri? Kakve će se adaptacije napraviti u vidu
Henriqueza i novog seta okolnosti koje nudi umjesto
Čopa, ali i kakvim će linijama kretanja krilni igrači sada tražiti završnicu (
Soudani i
Fernandes su u tom pogledu dosta specifični, i nije im svejedno igra li tamo
Čop ili
Olmo)? Postoji li brzina u zadnjoj liniji koja će omogućiti ekipi da radi presing bliže suparničkom golu, nešto što zajednička sporost
Sigalija i
Šimunića nije dopuštala? Dojma sam da će ova pitanja ostati neodgovorena, kao i mnogo puta dosad.
Sportska strategija kluba i dalje ne postoji, osim nabijanja razlike u prvenstvu koja omogućuje treneru da na teren postavi izlog, a ne sustav. I velika je vjerojatnost da će to sve do kraja sezone izgledati sasvim dobro, na račun kvalitativne razlike Dinama i ostatka HNL-a. Ali, već tamo u srpnju čekaju neki novi Aalborzi, Red Bullovi i Celtici, za koje se već trebalo početi spremati.
[uredio smotanihaker - 13. veljače 2015. u 16:37]