Pero najgore se sekirat

Ma sve pet frende, davno su njihove fore i metode prokužene. Otprilike iste ko i Glavine. Ne dozvoliti drugo mišljenje i zgaditi čim više atmosferu oko Dinama, da se nitko, primjerice kao sad na ovoj temi,  ne javlja, i onda trijumfalno zaključiti - Dinamo nikoga ne zanima, Dinamo nema navijače. Plus par osobnih uvreda: "ti si idiot, nemaš mozga i slično". No to je dozvoljeno, za razliku od drugog mišljenja. Festival demokracije. No dobro amoroso veli...mi ćemo navijati za Dinamo i na velikom i malom terenu, a tko kaj misli o tome...nebitno.

Nije baš tako perice. Lako je za nas starije, mi ćemo navijati za Dinamo što god se desilo. Problem je sa novim generacijama koje tek treba zainteresirati za domaći nogomet i Dinamo te uspostaviti kulturu odlaska na utakmice. Uz poplavu vrhunskih utakmica na TV, raznih ''Barcelona i Reala'', to je danas vrlo teško i bez ove antipropagande.
Zato je baš potrebno pisati, što objektivnije i korektnije (koliko  navijač može biti objektivan).

sudeeeee miiiiii, zato sto plaaaavoo voliiiiiiiiim....

kome ti prodaješ ove sraćke? 

da je zabranjeno drugo i drugačije mišljenje (pa makar i umobolno) ti bi bio u startu uklonjen. budući da ti je i dalje dozvoljeno pisati dopusti da te nazovem lažovom.

a mamićevi apologeti koje spominješ nisu uklonjeni zbog drugačijeg mišljenja nego zbog kršenja raznih pravila foruma

Kad nekome u 2017. nije jasno zašto ljudi ne odlaza ne tekme onda nemamo o čemu pričati. 

Kao mediji i Reali i Barcelone.

Aha da.

Jeste čitali židaka, iz bolničke postelje, umjesto maksimirske šume..

"... Zadnji put sam na “intenzivnoj” bio 6. studenoga 2008. godine, nakon što je Dinamo na White Hart Laneu poražen od Tottenhama 0-4, sjećam se samo da me Slaven Bilić reanimirao u avionu iz Londona. Na životu me održao stari, dobri Johnny Walker (s plavim čepom). Ovaj put sam dospio u Dubravu, bolnicu na rubu maksimirske šume, zabrinuvši se za svoj mali, bijedni život, nakon što sam u novinama pročitao da je latino-ljubavnik Antonio Banderas hospitaliziran zbog srčanih tegoba, koje su slične mojima.

A kako sam, za razliku od Banderasa, zagazio u 65. godinu, nakon što sam cijelu noć proveo na pretragama, ujutro su me strpali na “koronarnu”, pokraj izvjesnog gospona iz Zeline, zvanog Fala lepa. Taj gospon Fala Lepa, okorjeli dinamovac s dna kace, cijelo je vrijeme govorio “daj Bog zdravlja gosponu Zdravku”, misleći na Mamića. Vjerojatno mi i zbog toga dugo nisu uspijevali spustiti tlak na normalu. Kao što rekoh, već sam odradio prvi mjesec šezdesetpete i već je krenulo po zlu. Još ako dodate genetiku, da je i otac Mijo, šuster iz Petrove ulice, umro u šezdesetčetvrtoj... Ali, što bi za te “tinejdžerske” godine dao Ćiro Blažević, koji će za tjedan dana napuniti 82 godine i koji će nas sve nadživjeti i držati govor. Pritisak mi stvara i supruga, koja svakog jutra, tjeskobnim glasom, pita doktora: “Kak’ mu je, znate, imamo još 15 rata kredita?” Doktor Raguž je tješi: “Bu zdržal”. A ja umirem od ljubomore da se moj riječki kolega, “Stari morž” Orlando Rivetti, u Portugalu budi uz šum morskih valova..." 

Nisam mislio da ću ikada tako mislit, ali nek se drži, nedostajale bi mi njegove kolumne, u ovom vremenu totalnog gubitka identiteta, nekih bezdušnih i plaćenih novinara, on je čak jedan od onih koji me sjete boljih vremena..