Za ovo boldano, lako moguće 

Meni se cini da neki dinamovi navijaci pate od stockholmskog sindroma

Kad bi Dinamo bio privatan klub, odnosno privatiziran u fer okolnostima nebi imao ništa protiv, osnovni razlog zašto samo protiv privatizacije sada jest što pokušavaju zataškati desetljeće kriminala. Kada bi napravili revidiranje i kažnjavanje mafijaške organizacije zadnjih 10 god, dalo bi se razmisliti i o privatizaciji, i njemačkom modelu ali to je i dalje korak unaprijed.

Nemam ništa protiv ako privatizirani klubovi ne provode izbore, zašto bi pobogu, pa oni imaju svoju skupštinu koja predstavlja dioničare, odnosno nadzorni odbor koji predstavlja stakeholdere. Nema razloga da navijači toga kluba nebi podržali, a ako im neki dioničar želi dati upravljačka prava, eto neka se osjećaju počašćeno. Budući da Dinamo nije ničije privatno vlasništvo, nemamo o čemu govoriti na tu temu više.

Donedavno niti jedan nogometni klub u HR niti je imao mogućnosti, niti je nuđena takva alternativa u tom vidu. Kako bi ljudi mogli imati želju za izborima, kad nisu bili informirani da takvo što postoji u udrugama građana (generalno)? Ista stvar je i sa političkim strankama koje se zadnjih godina kunu u 1 član - 1 glas, a do prije par godina nisu niti čuli za to. Ne možeš izjednačavati događaje na današnji datum koji su se dogodili prije par godina ili desetaka godina. Prije par godina su gay parade bile prilika da se zakolje nekog pedera iza ćoška, danas nikog nije briga, mene ponajviše.

Dragi su mi PPD Zagreb i Cibona, ali ih nikad nisam volio poput Dinama (znam, demagogija, neću više). Ali budući da su postale nakazne tvorevine nalik na Mamićevu prćiju, danas ih pratim onako usput, tek toliko da bude u toku, skrenem misli, uostalom nisam univerzalni pravednik koji će se borit na svaku nepravdu, imam ja i svoj život, nemam se ja vremena borit za poštenje svakoga kluba. Prioritet je bio i ostao Dinamo, a za PPD i Cibonu možda nekom drugom prilikom kada i ako sredimo Dinamo.

Da, a niti voodoo lutkice, niti zvijezde mi nisu naklonjenje, čak niti gatanje iz šalice kave nije na mojoj strani.



To nije točno općenito, to je točno u kontekstu Dinama, ili ako ne nastupi neka bolja ideja od 1 član - 1 glas, ja je ne vidim. Vjerojatno jer je unutarnja demokracija klubova ipak nešto novijeg postojanja, od samih klubova. Možda da je demokracija postojala od početka civilizacije, nebi niti sama civilizacija postojala.

Naravno, već smo pisali oko komunizma, takve su bile okolnosti, nije realno tražiti 1 član - 1 glas u komunizmu. Tada je pretpostavljam bila opcija navijati za klub ili ne.

Povratak Dinama navijačima je apstraktan pojam, ne doslovno, povratak Dinama navijačima znači da navijači opet mogu navijati za Dinamo, ne povratak u smislu kojem si ti naveo. To nije jedini sistem koji priznajem, napisao sam iznad, ali to je ipak korak unaprijed jer Dinamo trenutno nema niti jedan model upravljanja, osim ako diktatura nije relevantan model upravljanja.

Ne znam o čem pričaš, šta ja imam sa Mamićevom prćijom i Boysima? Nisam član, niti se poistovjećujem sa jednim niti sa drugima.

Štuliću,
model upravljanja klubom je, generalno,  nevažan u kontekstu navijanja (ili nenavijanja) za neki klub. Na više primjera sam ti pokazao da je to besmisleno.To što je kod tebe drugačije je tvoj izbor ali si u krivu. Biti tvrdoglavo u krivu je isto ok.

Budi mi pozdravljen.

Kao što kaže veliki umjetnik: ''Uskraćujem ti pravo da me dalje zabavljaš''

Buruzagia časno priznao poraz. Respect.

to burgi, respect i od mene. gospodski.

Xavier, Mihalj i ostali,

nije ovo danas razmjena mišljenja o ZM i njegovoj ulozi u Dinamu. Tema je, intepretirano,  Đulvatova izjava da je besmisleno navijati protiv kluba zato što se ne slažeš sa vodstvom. Kad sam ja to napisao, onda ste me etiketirali mamićevcem. Očekujem minimum dosljednosti kod komentara izjave.

A što mogu? Čovjek ne priznaje logiku i zdrav razum. Protiv toga se teško boriti.