Jasno je sve oko Pjace, Naletilici su oduvijek u dobrim odnosima bili s Milanom i guraju ga u Milan, ali neda Mamic Pjacu bez da Galliani iskesira pare.
A para zasad nema.

Ma nije ni stvar toliko u revanšizmu koliko u ostavštini ovog razdoblja.
Taman da se sutra očiste sve upravljačke strukture kluba i krene dalje, imam problem sa startnom pozicijom u prvenstvu i u odnosima u nogometu, koja je izgrađena zadnjih deset godina znamo svi na kakav način i kakvim radnjama.
Govorim u smislu da bih se mogao opet iskreno i s guštom poveseliti kad zabiju gol tovarima ili nekakvim jadnicima iz Belupa ili Cibalije.
A bez obzira na to, nekakav minimum minimuma bi bila službena i nedvosmislena izjava novog vodstva kluba da je proteklih deset, petnaest godina bilo najsramotnije i najcrnije razdoblje kluba u povijesti kojeg se, kad ga je već nemoguće potpuno izbrisati, u ime Dinama najoštrije i najodlučnije odriču. Zajedno s osvojnim trofejima dok je barem Lokomotiva bila u igri, da ostanem na najočitijim kriterijima. I to mi još nije onaj radikalan dio liste.
Sve osim toga, svako tiho preslagivanje i površno umivanje ne može voditi istinskom pročišćenju, a bez toga će ovaj klub u većem ili manjem obujmu ustati zamrznut u današnjem stanju, kao i moj doživljaj istog.
Samo, teško mi je zamisliti takav naslov u Sportskim novostima recimo u proljeće 2017. godine.

Dakle vratio se s posudbe i dobio papire. Kako neobičajno za dinamo.