Mislim da je blesavo uspređivati današnju situaciju sa onom devedesetih ili ranije, u prošlom sistemu gdje je partija amenovala uprave naravno da nije bilo izbora i morao si biti zadovoljan sa onime šta imaš, slično je bilo i devedesetih pretpostavljam sa Tuđmanovim režimom i koliko god to bilo za demokratske vladavine ipak se njega sve pitalo. Danas situacija nije takva, nema komunizma, a nema niti vladara poput Tuđmana kada bi trebali biti zadovoljni sa upravama kakve smo imali jer druga opcija nije postojala i nije bila realna. Danas ljude ne zadovoljava da smo demokratsko društvo i da nam se klub zove Dinamo. Današnje prilike su sasvim realne za vlastiti odabir uprave i transparentno i pošteno vođenje kluba. Pa nećemo do besvjesti živit početke, ajmo više napravit klub kako spada. 

Isto vrijedi za lustrirane, prosvjetljene. Ljudi su navijali za Dinamo nekad bez obzira na upravu, navijali su Croatiju bez obzira na ime i pljačku, navijali su za Mamićev Dinamo kada se bezočno pljačkalo, ali prije ili kasnije dogovorili su se sami sa sobom da to nije u redu i da želimo nešto bolje i poštenije, da ne želimo više gledati poremećene kleptomane kako se igraju sa našim klubom. Ja nemam problema sa tim, nije problem sam sebi i drugima priznati grešku, barem prešutno se pomirit sa time, problem jest kad si svjestan toga a ne želiš se promjeniti. Nije problem biti u krivu, problem je ostati u krivu. Čak je i normalno da su ljudi branili Mamića u jednu ruku jer su branili svoj klub a ne zato šta ih briga za Mamića pa je isto tako bezveze vaditi sad izjave nekih ljudi prije deset godina (zamislite samo koliko se osoba mogla promjeniti u tom periodu), ne žele da im je klub kriminalna organizacija, ali eto vrijeme je odmicalo a situacija je samo eskalirala, kako sa navijačima tako i sa krađom.