>

Završetkom Drugog svjetskog rata, koji je u Dugopolju kao i drugim mjestima ostavio pustoš, tugu i razaranje, dolazi do obnove nogometnog sporta u cijeloj zemlji. U Dugopolju nogomet nastavlja gdje je stao početkom rata. Igra se i dalje neobvezno i spontano među zaseocima, nema organiziranog nogometnog kluba.

U drugoj polovini 1952. godine u mjestu počinje pojačana sportska, prosvjetna i kulturna aktivnost. U tim aktivnostima, kao i uvijek, prednjači mjesna mladež. Nogomet se igra svakog vikenda i praznikom, ali i dalje spontano po grupama i bez sportske opreme. Pojačana nogometna aktivnost nametnula je potrebu osnivanja nogometnog kluba i organiziranog bavljenja nogometom.

U srpnju 1952. godine osnovan je nogometni klub, izabrano klupsko čelništvo, predsjednik, tajnik i ostali članovi. Za predsjednika kluba izabran je Ante Rogošič Kusilić, za tajnika Roko Caktaš, a za članove uprave: Nedjeljko Dodoja, Ante Caktaš Santić, Zvonimir Kardum i Tadija Rogošić. Za trenera je izabran Božo Bosančić, dok je za doživotnog počasnog predsjednika kluba izabran Roko Prančić Karan, tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Dugopolje.

Kako klub nazvati, koje mu ime dati?

Prigodom davanja imena klubu raspravljalo se o raznim prijedlozima: Mosor? ali ima ga veću Žrnovnici; Omladinac? ali ima ga već u Vranjicu; Borac? ali ima ga već u Glavicama; možda Ljubljan? ali taj vrh planine Mosor malo je poznat u javnosti. Konačno je Roko Caktaš dao prijedlog da se klub nazove Proleter uz obrazloženje: "Novosnovani smo klub koji nema ništa, ni sportsku opremu, ni igralište, ni klupske prostorije, odnosno sirotinja smo, pravi proleteri".

Najbolnija točka novoosnovanog kluba bila je nedostatak igrališta.

Dogovoreno je da se na Sirčini organizira dobrovoljni rad u kojem su sudjelovali igrači i uprava kluba. U radu su im pomagali i ostali mjesni mladići koji su simpatizirali nogomet i novoosnovani klub, te je napravljeno igralište za trening od oko 70x40 metara.

Prvi sportski dresovi i kopačke nabavljeni su od strane Poljoprivredne zadruge Dugopolje i općinske organizacije omladine, a velikom zaslugom predsjednika Ante Rogošića Kusilića. Više nogometnih lopti, i to već korištenih, donijeli su mjesni srednjoškolci iz Splita, a dio je kupljen i od vlastitih sredstava. Sreća tih nogometnih zanesenjaka bila je neizmjerna kada su prvi put istrčali na igralište u novim pravim dresovima.

1955. godine donesena je odluka da klub službeno zatraži registraciju i da prijavi za natjecanje u Splitskom nogometnom podsavezu. Na sjednici Izvršnog odbora Splitskog nogometnog podsaveza održanoj dana 5. listopada 1955. godine pod predsjedanjem tadašnjeg predsjednika dr. Ljubomira Vučetića donesena je, možemo s pravom reći, za cijelo Dugopolje povijesna odluka kojom je registriran nogometni klub "Proleter" - Dugopolje. Time službeno započinje nogometni put ovog kluba.

Svoju prvu službenu utakmicu Proleter odigrava 9. listopada 1955. godine u okviru treće grupe Grupnog prvenstva Splitskog nogometnog podsaveza u kojoj se sastaje s Tekstilcem u Sinju i biva poražen sa 7:0. U Grupnom prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza klub nastupa do kraja prvenstvene sezone 1958./59-, kada privremeno prestaje s natjecanjem.

Stanka kluba koji službeno ne nastupa već odigrava samo prijateljske utakmice, traje sve do 1962. godine. Nedugo zatim u Dugopolje se sa školovanja vraća junior prvoligaškog Splita Zvonimir Mustapić, u to vrijeme i kasnije dugi niz godina, ključni čovjek dugopoljskog nogometa (igrač, trener i tajnik).

Klub se ponovno registrira, a potom za predsjednika biva izabran Ante Čelan koji u klubu provodi više od 40 godina.

1968. godine završena je izgradnja klupske zgrade koja je sadržavala dvije svlačionice s kupaonicama i sanitarnim čvorom te dvije manje prostorije.

Gradnja novog igrališta u Dugopolju započinje već 1970. godine po projektu dipl. inž. Vladimira Apostolskog, uz veliki doprinos tadašnjeg predsjednika Nedjeljka Dodoje, dopredsjednika Ante Čelana i Joze Caktaša Pajdare. Igralište je dovedeno u funkciju 1975. godine.

Od prvenstvene sezone 1975./76. Proleter je ponovno sudionik prvenstva Splitskog nogometnog saveza, a od sezone 1979./80. se natječe u prvenstvu Međuopćinske nogometne lige Split - Makarska. U sezoni 1980./81. klub se natječe u tzv. Splitskoj ligi Nogometnog saveza općine Split gdje ostaje do sezone 1989./90. kada postaje članom Dalmatinske nogometne lige - srednja skupina.

U tijeku stvaranja države Hrvatske na Skupštini kluba održanoj 23. srpnja 1990. godine donosi se odluka o promjeni naziva kluba od kada klub nosi naziv Nogometni klub "Dugopolje". Na Skupštini su usvojene izmjene i dopune Statuta te izabran Izvršni odbor kojeg su sačinjavali: Anton Prančić, Nikola Radoševič, Mate Plazibat, Miro Perišić, Ante Čelan, Jozo Šimunovič, Dražan Rogošič, Anđelko Bosančić Ivanov, Neno Balić, Ivica Božinović, Danijel Balić te Dušan Balić, Mirko Radošević, Zvonko Kardum, Miro Balić, Grgo Prančić, Alen Perišić, Vlado Jerković i Jozo Radošević.

Slijedom administrativne procedure klub je pod novim imenom Dugopolje upisan u Registar društvenih organizacija Općine Solin 30. listopada 1990. godine te od tog datuma i službeno počinje djelovati kao NK Dugopolje.

Pod novim imenom klub prvi put nastupa 27. listopada 1990. godine protiv "Jadrana" u Tučepima.

Napadom srbočetničke soldateske na Lijepu Našu brojni nogometaši i članovi kluba, veterani i ostali javljaju se dragovoljno u postrojbe Zbora narodne garde i policije, prolaze brojna ratišta, neki čak i srpske kazamate (Goran Balić Stipin i Goran Balić Dujin), nekolicina njih biva ranjena. Na sreću svi se oni sa svojini pobjedničkim postrojbama Hrvatske vojske vraćaju svome mjestu i svome klubu.

U tom ratnom razdoblju kada dolazi do gašenja tzv. SlZ-ova i Saveza sa fizičku kulturu, klub prate financijske poteškoće, međutim uz pomoć MZ Dugopolje i snalaženjem čelnih ljudi kluba, prvenstveno predsjednika Zlatka Ževrnje, klub se uspješno natječe i odolijeva svim nasta-lim problemima zahvaljujući brojnim domaćim i vanjskim sponzorima.

Osnivanjem Općine Dugopolje za nogomet i sport općenito dolaze "bolji dani" te donekle prestaju financijske "glavobolje".

Reorganizacijom natjecanja u prvenstvenoj sezoni 1995./96. NK Dugopolje postaje članom III. Hrvatske nogometne lige, Srednja splitsko-dalmatinska skupina, a od nogometne sezone 1996./97. Dugopolje se danas uspješno natječe u 3. HNL-jug.

U nogometnoj sezoni 1997./98. Dugopolje je prvak I. županijske nogometne lige, a u istoj prvenstvenoj sezoni je finalist kupa nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije. Iz daljnjeg natjecanja u kupu ispao je u pretkolu kupa Hrvatske porazom od "Halubjana" u Viškovu.

U jednoj od najuspješnijih nogometnih sezona u povijesti kluba, 1997/1998, dres Dugopolja pod trenerskim vodstvom Mate Smodlake nosili su sljedeći nogometaši: Mario Smodlaka, Mario Jurenić, Boško Perišić, Goran Čevra, Goran Kardum, Bojan Šimić, Dragan Doždor, Ivica Rogošić, Roko Rogošić, Goran Balić Dujin, Andro Rogošić, Edo Radošević, Filip Čipčić, Žarko Madžar, Hrvoje Domjanović, Hrvoje Balić, Goran Balić Stipin, Alen Smodlaka, Tomislav Tomaša, Ivica Rogošić II, Joško Bazina, Andrija Rogošić, Mario Bosančić, Dalibor Zebić i Matko Rogošić.

Tih 90-ih godina prošlog stoljeća četvorica mještana Dugopolja, igrača kluba, postali su prvoligaški nogometaši. To su bili: Ivica Šimunović, Neno Rogošić, Filip Čipčić i Hrvoje Balić.

Godina 2001. ostat će posebno upisana u povijest kluba jer je te godine po prvi put jedan nogometaš i mještanin Dugopolja, Mario Smodlaka, nastupao u državnom dresu za amatersku reprezentaciju Hrvatske. Iste godine postao je i prvoligaški igrač.