Igrač kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih napadača lige s dva je pogotka potopio momčad Damira Petravića koji se već drugi put ove sezone vratio iz Imotskog mrkog lica. Petravić je naime i u 5. kolu poražen u Gospinom docu (1:0) kada je bio na klupi Hrvatskog dragovoljca. Mnogi su ranije upravo realizaciju isticali kao najveći problem i uzrok dosadašnjih slabijih rezultata.

- Imali smo još pet-šest prilika, ali najbitnije je da su bodovi osvojeni. Cijela momčad odigrala je odlično i zasluženo smo došli do pobjede. U našoj situaciji svaka je utakmica odlučujuća, pogotovo na domaćem travnjaku. Nakon našeg lošeg starta u prvenstvo sada se opet svatko boji kada dolazi u Gospin dolac - istaknuo je Obilinović o prvom susretu nakon smjene trenera Anela Karabega.
Imotski je vodio dosadašnji pomoćnik Josip Puljiz, koji će momčad voditi do odluke o novom treneru (navodno su u kombinacijama Mario Ćutuk, Srećko Bogdan, Zdenko Glumac...), vrlo vjerojatno do kraja jeseni.

- To je odluka kluba i nije na nama igračima da se bavimo time. Činjenica je da rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, ali i da je lakše promijeniti trenera nego igrače. Nije Karabeg jedini krivac, a bilo je tu i dosta pehova. Izuzetno cijenim Karabega, ali neke se stvari jednostavno nisu poklopile - rekao je Obilinović.

Unatoč dobrom domaćem skoru momčad Imotskog ove sezone još nije osvojila ni bod u gostima.
- Igrali smo dobro u mnogim susretima, a nitko osim Suhopolja nas nije nadigrao. Mogli smo sigurno uzeti pet-šest bodova, ali nismo imali ni sreće. Mora i nas jednom krenuti.
U nedjelju Imoćani gostuju kod Vinogradara, a zatim će do kraja jeseni dočekati Mosor, te idu na noge Solinu. Uz novog trenera direktor kluba Tino Juroš najavio je kako će u zimskoj pauzi na Gospin dolac stići po jedan vezni igrač i stoper.
- I ovdje imamo dobre vezne igrače, ali još jedan veznjak bi nam sigurno pomogao da se bolje posložimo. Bit ćemo znatno oslabljeni u Mladini neigranjem kapetana Petra Šute koji ima tri žuta kartona, te 'pocrvenjelog’ Damira Rašića. Bit će teško, ali stisnut ćemo se.

Kada bi izvukli bod bilo bi odlično. Treba biti ambiciozan, ali i realan. Do kraja jeseni bio bih zadovoljan i s četiri boda. Moramo se dignuti, pa u nastavak prvenstva ući u većoj brzini.

U utrci za Zlatnom kopačkom u koju se uključio, Obilinović adutom iz sjene smatra svog prošlosezonskog suigrača iz Mosora Ivana Rodića koji je za Šibenik zabio tri gola.
- Odličan je igrač i to dokazuje. Čvrst, jak, trči svih 90 minuta. Prava je 'beštija’.

Frane Vulas / Slobodna Dalmacija

Nakon otkaza prvom treneru Anelu Karabegu preuzeli ste momčad. Kakva su Vaša očekivanja u preostala tri kola?
Očekivanja su velika jer to ova momčad zaslužuje. Nikome se nećemo predati. Nadamo se osvajanju minimalno 4 boda, ali to ne znači da nećemo napasti svih 9. Optimističan sam i momčad mi daje pravo na to.

Jeste li očekivali da će Vam Uprava povjerit zadatak vođenja momčadi do kraja polusezone? Ipak su pred nama vrlo važne utakmice koje mogu usmjeriti daljnji tijek sezone.
Moram biti iskren i priznati da nisam očekivao, ali se nadam da ču tu njihovu odluku opravdati u svakom pogledu. Pošto sam ja orijentiran više na mlađe uzraste i na asistiranje prvom treneru, mislio sam da će Uprava odmah dovesti prvog trenera. No kako sam već naveo, nadam se radi sebe i ovih divnih momaka koje treniram da ćemo postići dobar rezultat te opravdati očekivanja Uprave kluba.

Što je, po Vama, uzrok lošeg rezultata u dosadašnjem tijeku prvenstva?
Pa mišljenja sam da je glavni razlog nenadano loš start nakon odlično odrađenih priprema gdje smo nanizali par hvale vrijednih rezultata. Time se u našu momčad uvukla neka nervoza i igrači automatski nisu uspijevali davati svoj maksimum pod tim pritiskom. Važno je napomenuti da nas ni sreća baš nije mazila nego nam je par puta baš okrenula leđa. Sjetimo se samo utakmica sa pomorcem, Istrom, Slavoncem i Trogirom gdje smo u zadnjim trenucima gubili već osvojene bodove. No nadam se da ćemo do prvenstvene pauze skupiti dovoljan broj bodova koji bi nam garantirao miran rad i mirnije proljeće.
Nakon utakmice s Segestom, završili ste na rukama igrača. Očito ste uspjeli napraviti dobar odnos s njima. Koliko baš ta kemija među Vama i igračima ima zasluge u dobrim partijama koje je Imotski pokazao u dvije utakmice pod vašom palicom?
Mišljenja sam da ovi igrači mogu puno više nego što su dosada pokazali. Dao sam im malo više slobode i odmah su pokazali svoje pravo lice u utakmici sa Segestom koju smo trebali dobiti i više od 2 razlike. Prošla su vremena krutog ruskog načina treniranja i sustava rada, jer danas sa igračima treba živjeti 24 sata i biti im prijatelj, ne diktator.

Osjećate li pritisak, obzirom da vodite prvu momčad a konstantno se traži novi trener?
Ma nema nikakvog pritiska. Želja mi je da se što prije nađe prvi trener kako bi uz par pojačanja odveli ovu ekipu gdje joj je i mjesto, a to je sami vrh tablice. Nadam se da će se to i ostvarit na radost svih naših divnih navijača.

Kako komentirate zadnje istupe mladih nogometaša Peraka i Rašića prema novinaru SN-a?
Odmah sam osudio njihove postupke i na prvom ih treningu ukorio te razgovarao sa njima. Rekao sam im da moraju biti gospoda i izvan terena. . Na njima je da treniraju i igraju te daju sve od sebe, a ne komentirati ocjene. No kako svi griješimo ne treba ni ovaj njihov čin gledati pod posebnim povećalom. Dovoljna im je kazna osuda imotske javnosti.

Očekujete li da možda postanete prvi trener i u proljetnom dijelu ako polučite dobre rezultate do kraja polusezone?
Moram iskreno priznati da ne očekujem jer kako sam već naveo zanima me isključivo rad sa mlađim uzrastima, te pomaganje u radu sa prvom ekipom. Novom treneru koji dođe na proljeće želim puno uspjeha, te naglašavam da će imati svu moju podršku kako u savjetima tako i u samom treniranju momčadi.

Kakve su Vam ambicije u budućnosti?
Kao što sam i naveo isključivo rad sa mladima, jer svijet ipak na njima ostaje. Pogledajte danas naše kadete koji gaze sve pred sobom. To je pravo bogatstvo našeg kluba i uvjeren sam da će iz te ekipe izrasti par igrača koji će sutra postati okosnica prve momčadi.

Poruka za najvjernije navijače kluba?
Želim ih samo pozvati da navijaju za naš klub kao i do sada bez obzira ko sjedio na klupi. Mi ćemo se svi zajedno truditi da ih što više uveseljavamo, jer se nogomet i igra zbog publike. Ovom prilikom pozivam sve naše navijače, a posebno Galantare iz Zagreba da nas dođu na sljedeću utakmicu i bodre nas u što većem broju. Njihova pomoć u nedjelju će nam biti dragocjena te se nadam da će rezultirati time da ćemo se vratiti puna plijena u Imotski. Velikim pozdrav svim našim navijačima gdje god bili.

Kako si se snašao u Imotskom?
U Imotskom sam se snašao odlično. Nisam upoznao puno ljudi obzirom da svaki dan putujem na trening iz Splita gdje živim sa obitelji, ali one ljude što sam upoznao mogu reći sve najbolje o njima. Srdačni, prava gospoda u svakom smislu.

Igrao si u reprezentaciji, možeš nam ukratko opisati to iskustvo?
Reprezentacija je vrh vrhova za svakoga sportaša. Bio sam član U-21 92. godine kada smo svi osjećali veliku ponos zbog osnutka države. Bio sam u konkurenciji za nastup protiv Slovenije 1997. i onih famoznih kvalifikacija koje su nas odvele na Svjetsko 1998. gdje smo osvojili broncu. Tada me je ozljeda ramena spriječila u nastupu te mi možda i odnijela svjetsku broncu. Možda sam mogao i za reprezentaciju dati puno više ali je ozljeda pokvarila planove. Nastupio sam i na Kirin Kupu gdje sam svlačionicu dijelio s velikim imenima hrvatskog i svjetskog nogometa kao što su Bokšić, Šuker, Boban, Prosinečki, Asanović... Igranje za reprezentaciju predstavlja najbolje razdoblje mog života i ponavljam, san svakog igrača i sportaša je nastupit pod nacionalnom zastavom i zapjevati „Lijepu Našu". Hvala Bogu da mi se taj san i ostvario.

Mađarska i Iran-iskustva?

Mađarska također predstavlja jedno od najljepših poglavlja u mom nogometnom životu. To je najjednostavniji primjer kako se uz par pravih pojačanja,a nas je tada dovedeno sedam, može vladati mađarskim nogometom dugi niz godina, gdje smo osvojili tri prvenstva i kao i tri kupa. Igrati Ligu prvaka i nastupit protiv jednog Manchestera Utd ili Shakhtara iz Donetska predstavlja vrhunac i to se meni hvala Bogu i ostvarilo. Uglavnom, Mađarska će mi ostati u najljepšem mogućem sjećanju. Dok je već daleki Iran bio velika nepoznanica. Otišao sam tamo s velikom skepsom što se pokazalo lošim i koštalo nastupa u prva tri kola, što je ujedno i poruka mladim igračima da se trebaju koncentrirat isključivo na rad i ništa više. No, nakon što me prošlo to nazovimo „krizno" razdoblje postao sam najbolji vrata Iranske lige koja je izrazito dobra. Važno je napomenuti da je Iranska reprezentacija dosta cijenjena u svijetu te da iranski narod živi za nogomet, stadioni su uvijek puni.

Što misliš o sadašnjoj ekipi NK Imotskog? Mišljenje o treneru Puljizu?
O Joli Puljizu mogu reći sve najbolje. No prije nego još više kažem o Joli htio bi se vratiti i na Anela Karabega. Splet nesretnih i nespretnih okolnosti rezultirao je time da je Anel morao otići. Takav je život trenera. No mogu reći da se radi o jako dobrom stručnjaku i treneru koji se odlično razumije u nogomet. Mi igrači, ako mogu govorit u ime svih, Jolu doživljavamo kako prijatelja i spremni smo za njega ostavit srce na terenu. Što se kaže: spremni smo ići glavom na kopačku. Rezultati rada gospodina Jole Puljiza se vide u tome što niže samo odlične rezultate. Zadnje dvije utakmice s direktnim konkurentima je izvukao 4 boda, te je važno napomenuti da nas je pripremao i Moslavinu koju smo također pobijedili. Jole je čovjek velikog srca, čovjek ovog podneblja koji najbolje poznaje igrače i zna im ugoditi, te mislim da bi mu se trebala pružiti prilika i u proljetnom dijelu da nešto napravi s ovom ekipom. Ako mogu reći svoje mišljenje, ja sam za to da Jole ostane trener i na proljeće. Mislim da je sadašnja ekipa izrazito dobra, te uz samo par pojačanja možemo ući u borbu za vrh. Tek sada nam se cjelokupni trud počeo vraćati, te smo tek sada počeli ostvarivati prave rezultate.

Utakmica sa Vinogradarom? Vaša obrana jedanaesterca je uvelike usmjerila daljnji tijek utakmice? Koliko Vam je podrška vjernih navijača iz Zagreba pomogla u osvajanju vrijednog boda.
Drago mi je da je i mene krenulo u posljednjih nekoliko utakmica. Nije da sam slabo branio, ali kako nije išlo cijelu ekipu tako nije ni mene. Jednostavno kad ne ide onda ne ide. Posebno moram zahvalit treneru vratara Bikiću koji me je doveo u pravu formu. Obrana jedanaesterca je djelovalo poticajno za cijelu ekipu i to je važno. Važno je da smo ostavili srce na terenu i zasluženo odnijeli bod iz Mladine. Mada smo bili blizu i sva tri boda, sjetimo se par izrazitih prilika iz prvog dijela, no na kraju moramo bit izuzetno zadovoljni i sa jednim. Svatko tko je bio na utakmici zna o čemu pričam. Posebno moramo zahvaliti divnim dečkima Galantarima iz Zagreba koji su nas zdušno bodrili cijelu utakmicu. Nisu nam dali ni trenutka da se opustimo. Stalno su nas gurali naprijed i davali nam snage da izdržimo do kraja utakmice. Ti dečki su nas pratili po svim gostovanjima, sjetimo se samo Suhopolja, Sinja, Karlovca te se nadam da smo im ovim se ovim bodom barem malo odužili. Nadam se da smo uz njihovu podršku časno odigrali utakmicu i osvojili jako važan bod u dresu kojeg oni najviše vole. Poručujem ima da nas i dalje prate, a mi ćemo dati sve od sebe da ih što više uveselimo.

Planovi za budućnost, te da li se vidite i dogodine u Imotskom?
Trebalo bi sjesti sa Upravom te se dogovorit oko daljnjeg angažmana.

Da li imate ambiciju možda jednog dana postati trener?
Sigurno da se jednog dana vidim u trenerskom poslu. No još je prerano o tome govorit. Prvo se malo želim posvetit svojoj obitelji, pa onda odlučit o svemu.
Poruka za navijače?
Samo dolazite u što većem broju,a mi ćemo se trudit kako bi Vam priuštili što više veselja i radosti. Pozdrav svim navijačima Imotskog a posebno GZG-u.