Nogometni put do sada? Počeo sam u mlađim
uzrastima u Hajduku 80-tih godina, nakon toga dva ugovora sa Splitskim
Bilima gdje sam posuđen Primorcu iz Stobreča, 1995. godine potpisujem
za NK Istru, a od 1996-2002 godine branim u NK Zagreb, 2002. godine
odlazim u Mađarsku i branim boje Debrecena sve do 2006, potom sezona
2007-2008 Honved, a 2008. proljeće PAS Hamadan ( IRAN) , te sada 2008
NK Imotski.
Kako si se snašao u Imotskom? U Imotskom sam
se snašao odlično. Nisam upoznao puno ljudi obzirom da svaki dan
putujem na trening iz Splita gdje živim sa obitelji, ali one ljude što
sam upoznao mogu reći sve najbolje o njima. Srdačni, prava gospoda u
svakom smislu.
Igrao si u reprezentaciji, možeš nam ukratko opisati to iskustvo? Reprezentacija
je vrh vrhova za svakoga sportaša. Bio sam član U-21 92. godine kada
smo svi osjećali veliku ponos zbog osnutka države. Bio sam u
konkurenciji za nastup protiv Slovenije 1997. i onih famoznih
kvalifikacija koje su nas odvele na Svjetsko 1998. gdje smo osvojili
broncu. Tada me je ozljeda ramena spriječila u nastupu te mi možda i
odnijela svjetsku broncu. Možda sam mogao i za reprezentaciju dati puno
više ali je ozljeda pokvarila planove. Nastupio sam i na Kirin Kupu
gdje sam svlačionicu dijelio s velikim imenima hrvatskog i svjetskog
nogometa kao što su Bokšić, Šuker, Boban, Prosinečki, Asanović...
Igranje za reprezentaciju predstavlja najbolje razdoblje mog života i
ponavljam, san svakog igrača i sportaša je nastupit pod nacionalnom
zastavom i zapjevati „Lijepu Našu". Hvala Bogu da mi se taj san i
ostvario.
Mađarska i Iran-iskustva?
Mađarska također predstavlja jedno od najljepših poglavlja u mom
nogometnom životu. To je najjednostavniji primjer kako se uz par pravih
pojačanja,a nas je tada dovedeno sedam, može vladati mađarskim
nogometom dugi niz godina, gdje smo osvojili tri prvenstva i kao i tri
kupa. Igrati Ligu prvaka i nastupit protiv jednog Manchestera Utd ili
Shakhtara iz Donetska predstavlja vrhunac i to se meni hvala Bogu i
ostvarilo. Uglavnom, Mađarska će mi ostati u najljepšem mogućem
sjećanju. Dok je već daleki Iran bio velika nepoznanica. Otišao sam
tamo s velikom skepsom što se pokazalo lošim i koštalo nastupa u prva
tri kola, što je ujedno i poruka mladim igračima da se trebaju
koncentrirat isključivo na rad i ništa više. No, nakon što me prošlo to
nazovimo „krizno" razdoblje postao sam najbolji vrata Iranske lige koja
je izrazito dobra. Važno je napomenuti da je Iranska reprezentacija
dosta cijenjena u svijetu te da iranski narod živi za nogomet, stadioni
su uvijek puni.
Što misliš o sadašnjoj ekipi NK Imotskog? Mišljenje o treneru Puljizu? O
Joli Puljizu mogu reći sve najbolje. No prije nego još više kažem o
Joli htio bi se vratiti i na Anela Karabega. Splet nesretnih i
nespretnih okolnosti rezultirao je time da je Anel morao otići. Takav
je život trenera. No mogu reći da se radi o jako dobrom stručnjaku i
treneru koji se odlično razumije u nogomet. Mi igrači, ako mogu govorit
u ime svih, Jolu doživljavamo kako prijatelja i spremni smo za njega
ostavit srce na terenu. Što se kaže: spremni smo ići glavom na kopačku.
Rezultati rada gospodina Jole Puljiza se vide u tome što niže samo
odlične rezultate. Zadnje dvije utakmice s direktnim konkurentima je
izvukao 4 boda, te je važno napomenuti da nas je pripremao i Moslavinu
koju smo također pobijedili. Jole je čovjek velikog srca, čovjek ovog
podneblja koji najbolje poznaje igrače i zna im ugoditi, te mislim da
bi mu se trebala pružiti prilika i u proljetnom dijelu da nešto napravi
s ovom ekipom. Ako mogu reći svoje mišljenje, ja sam za to da Jole
ostane trener i na proljeće. Mislim da je sadašnja ekipa izrazito
dobra, te uz samo par pojačanja možemo ući u borbu za vrh. Tek sada nam
se cjelokupni trud počeo vraćati, te smo tek sada počeli ostvarivati
prave rezultate.
Utakmica sa Vinogradarom? Vaša obrana jedanaesterca je
uvelike usmjerila daljnji tijek utakmice? Koliko Vam je podrška vjernih
navijača iz Zagreba pomogla u osvajanju vrijednog boda. Drago
mi je da je i mene krenulo u posljednjih nekoliko utakmica. Nije da sam
slabo branio, ali kako nije išlo cijelu ekipu tako nije ni mene.
Jednostavno kad ne ide onda ne ide. Posebno moram zahvalit treneru
vratara Bikiću koji me je doveo u pravu formu. Obrana jedanaesterca je
djelovalo poticajno za cijelu ekipu i to je važno. Važno je da smo
ostavili srce na terenu i zasluženo odnijeli bod iz Mladine. Mada smo
bili blizu i sva tri boda, sjetimo se par izrazitih prilika iz prvog
dijela, no na kraju moramo bit izuzetno zadovoljni i sa jednim. Svatko
tko je bio na utakmici zna o čemu pričam. Posebno moramo zahvaliti
divnim dečkima Galantarima iz Zagreba koji su nas zdušno bodrili cijelu
utakmicu. Nisu nam dali ni trenutka da se opustimo. Stalno su nas
gurali naprijed i davali nam snage da izdržimo do kraja utakmice. Ti
dečki su nas pratili po svim gostovanjima, sjetimo se samo Suhopolja,
Sinja, Karlovca te se nadam da smo im ovim se ovim bodom barem malo
odužili. Nadam se da smo uz njihovu podršku časno odigrali utakmicu i
osvojili jako važan bod u dresu kojeg oni najviše vole. Poručujem ima
da nas i dalje prate, a mi ćemo dati sve od sebe da ih što više
uveselimo.
Planovi za budućnost, te da li se vidite i dogodine u Imotskom? Trebalo bi sjesti sa Upravom te se dogovorit oko daljnjeg angažmana.
Da li imate ambiciju možda jednog dana postati trener?
Sigurno da se jednog dana vidim u trenerskom poslu. No još je prerano o
tome govorit. Prvo se malo želim posvetit svojoj obitelji, pa onda
odlučit o svemu. Poruka za navijače? Samo
dolazite u što većem broju,a mi ćemo se trudit kako bi Vam priuštili
što više veselja i radosti. Pozdrav svim navijačima Imotskog a posebno
GZG-u. |