Igor Pamić kao
igrač, uz sve to što je igrao za reprezentaciju, nije ostvario ni 50 % onog što je mogao i za što je imao potencijal. Mislim da svi znamo zašto, šteta što nije bio veći profesionalac.
Kao
trener: bljuv, bljuv, bljuv...
Ne ulazim u to kakav je čovjek i koji su bili odnosi u klubu i tko tu kome...
Pričam kao obični navijač koji je u Pamićevo vrijeme prestao ići gledati klub jer je svaka, ali baš svaka utakmica bila kao drugo poluvrijeme s Trogirom. Najgori u svemu je bio odnos igrača prema igri, bez žara, bez srca....

Možda je ostvario max u danim okolnostima (mislim da ipak ne, ali nije bitno), ali igra je bila manje zanimljiva od onih brazilskomeksičkih tv novela i to pred kraj, sviđalo se to kome ili ne.
[uredio Lovelos - 29. kolovoza 2008. u 18:06]
Od nekolicine kupača smo i saznali da su turisti koji su se strmoglavili niz liticu bili najvjerojatnije pripiti.