Dakle...nije to više ona crna mrlja na terenu iz pripremnih utakmica...sada je to igrač više, igrač koji je nedostajao u prvom kolu,to je sada igračina, rekao bi Drago Čosić.
Umjetnost u pokretu, perfekcija nogometne igre,ekstravaganicja s naglaskom na ekstra...Njegova lakoča pokreta i baratanja sa loptom mamila je pljesak muškog djela publike i uzdahe i širom otvorene zjenice ženske populacije na pulskom stadionu.
Ja ne znam da je Božac griješio i da je Roce bio jako loš.Ne znam ni da je Anđelković bio tapija i da je Tadić puno griješio. Nisam siguran ni da je Fric Regional sjedio do mene(mada ni on nije siguran tko sjedi do njega s obzirom na dipotriju).Nisam dozivljavao onog na polumrtvog spikera na izdisaju.Ja ne znam ni da se dogodio famozni time-out...
Meni sunce nije smetalo, ja čak nisam ni naočale nosio od straha da neču vidjeti njega, da mi ne bude sve crno.
Toliko sam bio opčinjen njegovom pojavom u žutom dresu da sam pratio samo gdje je broj 28. To je moj idol.
Njemu je Mali postao premali i samo Bog, Alah i Ramos su ga usmjerili u Pulu.
Taj raskoš i talent pokazao je nakon samo sat vremena igranja.Slobodni udarac sa 48 metara...poezija. Samo on može izračunati da će lopta udariti u stativu pa u leđa Juriću pa u leđa Bareu i da će uči u gol.
Tada sam doživio orgazam.Dupli.Vrhunac svih vrhunaca.Ma što je sex sa najpoželjnijom ženom svijeta prema tom golu?
Idem se preplatiti na utakmice Istre jer želim uzivati u svakoj sekundi tog crnog Maradone, svakoj sekundi prije nego ode u neki bogatiji klub.
Još od utakmice nisam spavao...a kako...kako spavati nakon njegove prezentacije. Svaki put kada sklopim oči sjetim se njega...evo i sada...ali opet orgaz...oooo...ne...samo da završ...o...mmm...