Od istarskog ponosa, momčadi u kojoj su svojedobno u isto vrijeme nastupali Prskalo, Prelčec, Roce, Anđelković, Križman, Zgrablić i Ottochian, dakle sedam igrača poniklih u Istri uz Anđelkovića koji je sa 15 godina stigao u grad Arene, pulski se klub lagano pretvara u mjesto za regeneriranje propalih karijera.
Kako drukčije opisati dolazak na probu četvorice novih „anonimusa“, od kojih dvojica dolaze iz bosanskohercegovačkog drugoligaša Drine, jedan iz talijanske četvrte lige, a izvjesni Špiro Peričić iz omladinskog pogona Hajduka.
Mladi je stoper bio standardni član svog kluba u protekloj sezoni, ali je negativna strana priče što je to bio pretposljednji drugoligaš iz Stobreča, Primorac 1929, u sljedećoj sezoni trećeligaš.
Tuga prosječnog navijača Istre 1961 pojačava se nakon izjave Dejana Radonjića, još jednog igrača s kojim bi klub trebao potpisati ugovor:„Izgubio sam volju za nogometom i okrenuo sam se školi te upisao pravni fakultet, no onda mi je nešto preko noći puklo u glavi i odlučio sam se vratiti u Hrvatsku, kod bake koja živi u Ozlju. Rekao sam svoju odluku roditeljima, spremio stvari, pozdravio se s njima, bratom i sestrom i s 20 godina stigao u Hrvatsku.“
Propali student prava pristigao iz županijskog prvoligaša (?!) Zrinskog iz Ozlja jedan je od mnogih kojima je „puklo“ u glavi pa su došli u Pulu. Zašto? Jer rijetki primaju takve osim Igora Pamića. Teško je povjerovati kako žminjski strateg zaista misli kako će mu igrači iz nižih rangova donijeti nekakvu novu kvalitetu.
Igor Pamić ima mana, ali nogomet ima u „malom prstu“ i to je dokazao nebrojeno puta. Time je još više nejasno zbog čega ovo radi. Bio to Šprajcer, Ščeglov ili netko treći, vrlo je vjerojatno da netko „tlači“ pulskog trenera, a to bi za pulski nogomet moglo značiti kataklizmu.
--------------- Sa IstraSporta
Nek se javi neko ko zna više, ko su ti ljudi...koliko istine ima u tekstu ?