Ok kad smo kod tjeranja igrača: panamac Rodrigues je bio po meni najači po talentu uz Miereza, činjenica je da su on i Mierez u zimu napustili Pulu. Ok Mierez se vratio. Na njegovo mjesto doveli su M J Nkoloa, koji je po onome što sam vidio, bio po talentu najača prinova zimus. I on espresno dobiva pakrački dekret. Ok znam da igrači pogotovu danas nisu cvijeće, ali nešto tu smrdi! Po meni i ja bih na mjestu Nkoloa pukao kada vidim tko i što igra, a ja sam na klupi i dobivam mrvice. Uzgred prva izjava Cvitanovića nakon prve utakmice bila je da nije ništa dobio od Nkoloa kad ga je uveo u drugom poluvremenu! Također panamac Rodrigues je tip igrača koji se sav daje na terenu i takve je kad se zalaufaju grijeh hladiti. Njegovo (javno) nezadovoljstvo izmjenama (koje je unijelo zlu krv) moglo se i shvatiti kao njegova velika želja za učešćem u uspjehu momčadi . Ali nije.
Sa trenerima pogotovo hrvatska ekipa nismo se usrećili. Najbolji indikator vrijednosti trenera su igrači. Kod nekih trenera igrači procvjetaju, i izgledaju bolji nego što jesu, kod nekih su upravo ono što jesu, a kod nekih su najgori igrači na svijetu. Otprilike tako se nekako može kategorizirati vrijednost trenera.