Poraz protiv (boljeg) Hajduka je zaslužen, ali i očekivan. Ipak iz utakmice treba izdvojiti neke pozitivne činjenice krouz detalje. Večinu drugog poluvremena Istra se nametnula u igri i prislilia Hajduka na defanzivu, što ipak nije mala stvar. Šanse Hajduka su većinom bile pokloni u subotu za poklone ekstremno darežljivog Rodriguesa i društva, te iz koncepocijskog rizika, kad su krenuli u opću ofanzivu, što bi i lošija momčad od splićana iskoristila. Ulaskom latvijca čak se igralo 3-3-4!  Borbenost je bila kakva treba biti, što je naročito naglašeno ulaskom Miereza koji (do)daje nevjerovatnu energiju svojim pristupom momčadi. Nema još automatizama u igri, timske koncepcije, a i vezni red je koncipiran loše. Motoričnima Saneu i Obengu treba još jedan motoričan igrač i Savio kao desetka. Uostalom kada je ušao to je puno protočnije izgledalo. Lončar je previše teretan igrač, motorički insuficijentan i u kombinaciji sa Galileo Galilejem koji kod svake primljene lopte otkriva da je okrugla, vezni red guši igru. Sve skupa kao pripremna utakmica u sklopu kvalifikacija, sasvim prihvatljivo i ohrabrujuće. O sucu je sve napisao Matteoni u SN i tu bih jedino dodao da se nije izdvajao iz prosjeka suđenja koji gledam na Drosini cijelo prvenstvo.