nadam se da će netko ovo objaviti:
FARSA
PULSKOG NOGOMETNOG STADIONA
Prve
utakmice na koje sam prisustvovao bile su i početak prvenstva
Hrvatske. Bile su to devedesete godine kada je rat bio u našoj
domovini te nogomet bio jedan od ispušnih ventila većine nas.
Sjećam se kad su na prepunom gradskom stadionu padali redom Hajduk,
Rijeka a Dinamo sa raznim tadašnjim imenima spašavao bod. Bili su
to dani kad je momčad bila sastavljena od većine igrača iz
istarskog bazena (Resan, Piutti, Popović, Dadić, Eklić, Raković,
Jurić, Pamić, Trešnjić, Macan, Ibriks, Lasić, itd) i nezaboravan
niz iz sezone 1992/93 kad je u prvih 8. kola ostvareno 13 bodova
(bodovanje 2 boda za pobjedu) i zaostatak od samo jednog boda u
odnosu na HAŠK Građanski (Dinamo). Nezaboravan je i niz Dragana
Rakovića koji je u prvih 7. kola zabio 6. golova kao vezni igrač i
zauzeo vodeću poziciju strijelaca.
Sve
to je dovelo da se napokon počne razmišljati o novom i komfornijem
nogometnom stadionu koji će moći primiti oko 10.000 gledatelja
pošto je prosjek u tim vremenima bio preko 5.000 gledatelja a protiv
Hajduka, Rijeke i Dinama se tražila redovito karta više.
Projekt
novog stadiona izradila je pulska tvrtka "Urbis" i 1994.
godine kamen temeljac postavio je Stjepan Mesić i radovi su napokon
započeli. U međevremenu prvoligaške utakmice Istra je igrala na
Verudi i Valkanama.
Napokon,
otvorenje smo dočekali 09.04.1995. god. protiv tada jakog europskog
Hajduka. Padobranci, mažoretkinje, limena glazba, političari i
ostali gosti obilježili su otvaranje stadiona. Poraz od 3-0 nije
nikoga rastužio jer Pula napokon ima stadion.
Godine
su prolazile, stadion se nije održavao i počeo je sve više
propadati, a glavna tribina sa svlačionicama nije bila na razini
pošto je izgrađena davne 1928. godine za tadašnju talijansku Serie
B gdje je uspješno nastupala pulska ekipa Grion.
Napokon
nakon povijesnog uspjeha Uljanika i izborenog Finala Kupa 2003.
godine, tadašnji gradonačelnik Pule, Luciano Delbianco je pokrenuo
konačni dovršetak stadiona Aldo Drosina.
2005.
godine dolazi i do javnog natječaja za izvođenje radova ali
promjenom gradske vlasti tj povratkom IDS-a na vlasti sve se
zaustavlja pod izlikom da projekt ne zadovoljava strogim kriterijima
UEFA-e i HNS-a.
Dvije
godine su trajala usuglašavanja da se strogi kriteriji poštuju na
Drosini, i napokon 2008. godine izlazi javni natječaj za I fazu
radova na stadionu. Naravno da sve bude kako i ovom gradu dolikuje,
natječaj se poništava jer pristigle ponude premašuju za više od
20% planirane troškove.
Natječaj
se ponavlja i napokon je pronađen izvoditelj radova, tvrtka Zagorje
Tehnobeton d.d. iz Varaždina, koja će izvoditi radove za 23,88
milijuna kuna. Radovi započinju 02. ožujka i gradonačelnik Pule
Boris Miletić obećaje da će se u rujnu na dovršenom stadionu
igrati prvoligaški nogomet, citiram:
Gradski
stadion „Aldo Drozina“ bit će gotov u rujnu, za pet mjeseci!
Ovo
nije predizborna priča. Ne želim da se tako shvaća, jer je gradski
stadion konkretan projekt na kojem smo maksimalno ozbiljno pristupili
i koji je u interesu hrvatskog nogometa, odnosno sustizanja prve
lige.
Tijekom
radova I faze moralo se ići u javnu nabavku za II fazu ali tu je
Grad potpuno podbacio pošto je tek u srpnju gradsko vijeće odobrilo
novo zaduživanje JU Pula Sport za kredit u HPB-i u iznosu od 35,6
milijuna kuna koje će vraćati 25 godina. Podsjetimo i problem oko
potpisivanja ugovora sa HPB-om te se sam ugovor potpisivao dugih i
neshvatljivih 2. mjeseca.
U
međuvremenu baš tih dana je izbila i nova afera gdje se počelo
pričati da i gotov stadion neće dobiti licencu za prvu ligu jer se
navodno projektant previše miješa u nabavku robe i koriste se
nedovoljno kvalitetni materijali.
Rujan
je napokon došao i niti je stadion gotov, niti je I faza blizu
završetka a natječaja za II fazu nema.
I
napokon početkom listopada izlazi famozni natječaj za II fazu
stadiona koji je podijeljen u 6. podgrupe. Podsjetimo da natječaj
izlazi sa nekih pola godina kašnjenja bez ikakvog valjanog razloga.
Kad su napokon svi pomislili da se konačno ide ka završetku
stadiona – šok. Kamgrad i Lipapromet uložili su žalbe na
odabrane izvođaće i državna komisija za javnu nabavu potvrdila je
njihove žalbe i natječaj je poništen. Kamgrad iako najjeftiniji
ponuditelj izgubio je posao zbog nedostataka preslike troškovnika a
tvrtka Lipapromet se žalila na odabir tvrtke Vladimir Gortan koja je
predala prateću dokumentacija na talijanskom jeziku te ponudila
dumping cijenu odnosno preko 30% jeftiniju cijenu od sljedeće
najjeftinije ponude.
Iako
je Grad konstantno pokušao svaliti krivicu na državnu komisiju
(predugo odlučivali – istina) ali jedini i isključivi krivac je
Grad Pula gdje se očito sve nonšalantno rješava.
Zanimljivo
je i da I faza je kasnila sa dovršetkom radova pa su tako radovi
završeni tek u siječnju ili četiri mjeseca kasnije od ugovorenog
roka. Naravno nikad nikakvi penali nisu plaćeni za kašnjenje.
I
sada kad se ponovio natječaj za II fazu, iz neslužbenih izvora
čujemo da ponovno ima žalbi.
Evo
kako se jedan projekt može odužiti i kako može biti pun rupa i
nepravilnosti. Naravno Grad i Gradonačelnik će svu krivicu
prebaciti na Zagreb, na državnu komisiju ali ljudi, otvorimo oči i
pogledajmo i druge projekte u Puli, zaobilaznici i OŠ Veli Vrh
također su kasnili ili još uvijek kasne i uvijek drugi krivi. Na
kraju će biti da stalno se nešto radi a uvijek isti projekti u
pitanju koji traju godinama...do kada tako???