Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu u Puli. Cijelu su noć nosile kamenje s Učke, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad, Divić-grad. Ali, kako su vile stvorenja noći, gradit su mogle tek dok se ne začuje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobjeći da ih ljudi ne spaze. Njihov je Divić-grad ostao nedovršen i zato je Arena danas bez krova. Širom Istre, od Učke do mora, ostalo je rasuto ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.

Pulsku je Arenu inače dao sagraditi, na temeljima starijeg amfiteatra iz doba cara Augusta, rimski car Vespazijan u drugoj polovici prvog stoljeća. Vespazijanova je Arena bila posveta njegovoj velikoj ljubavi, Puljanki Antoniji Cenidi. Građena je u obliku elipse, široka 132 metra po dužoj a 105 metara po kraćoj osi, visoka preko 32 metra, pulska je Arena vjerojatno izazvala strahopoštovanje kod svih pridošlica u Istru, pa tako i kod Slavena, koji su je, poput drugih, smatrali za čudo. Tako je Arena dobila i svoj pučki naziv - Divić-grad - jer 'divić' znači čudo, i etimološki nema veze s 'divicama', odnosno vilama. Zanimljivo je da su rimski graditelji učinili ono što vilama iz legende nije uspjelo: na četiri tornja bili su postavljeni uređaji za zatezanje velarija, platnenog krova koji je štitio gledatelje od jakog sunca (i tu se vidi nastavak tradicije).


Zaključak - Bambi i Pinokio su ustvari vile. Ili stvorenja noći.