Istra 1961 ponovno je krenula u sezonu koja je trebala biti početak stabilizacije kluba i početak kreiranja kluba koji će dugo godina zastupati Istru u prvoj ligi. No, kao i proteklih sezona sve je ostalo na riječima jer Istra 1961 ponovno grca u problemima i jesenski dio sezone ponudio je malo razloga za optimizam pred drugi dio prvenstva u kojem će trebati dobra i konstantna igra ukoliko Puljani žele imati bilo kakve šanse za opstanak.

IGRA

Već predsezona i problemi unutar samog kluba dali su naslutiti da navijače Istre 1961 očekuje jako teška godina usprkos najavama na kraju prošle, uspješne, drugoligaške sezone. No, bez obzira na crna očekivanja teško je bilo predvidjeti katastrofu koja se dogodila na Maksimiru i poraz od 7:1. Nakon toga stvari su krenule polako na bolje, barem što se igre tiče, iako treba priznati da uopće nije bilo teško obzirom na prezentaciju u tom prvom susretu.

Dvije glavne boljke su pratile u Istru u ovom jesenskom dijelu prvenstva. Istrani su u mnogim utakmicama igrali dobro, no to im je polazilo za rukom tek u dijelovima susreta. Ostatak utakmice je pak često prolazio u lošoj igri pulskog sastava te su time izgubljeni mnogi bodovi. Drugi veliki problem u igri bio je napad. Ofenzivne solucije Puljana se prečesto svode na Asima Šehića i ako on nema dobar dan, što se dogodilo u nekoliko navrata u ovoj sezoni, Istra ne zabija.

Valja istaknuti statistički podatak da Istra 1961 nije uzela niti jedan bod u utakmicama u kojima su im protivnici poveli. Obzirom da nisu bili previše uspješni ni u zadržavaju prednosti jasno je da su šanse za spas svedene na minimum.

IGRAČI

Kao prvo ime u dobru i u zlu nameće se već spomenuti Asim Šehić. Najbolji napadač kluba donio je važne bodove u Pulu, no treba reći da je svojim promašajima i odnio nekoliko bodova. Nažalost po pulske navijače, ni Roce, ni Okić nisu se uspjeli afirmirati kao stalni partner Šehiću u napadu i niti jedan od dvojice nije se pokazao dovoljno konstantnim da bude ozbiljna alternativa Šehiću za završavanje akcija.

Puno se očekivalo od Kaliloua Traorea koji je oduševio u prošloj sezoni kada je bio jedan od zaslužnijih za drugoligaški naslov. U ovoj je pak od samog početka počeo stvarati probleme svojom nedisciplinom i lošim odnosom prema klubu, a samim time i nepoštovanjem svojih suigrača i navijača.

Malijac je često upotrebljavan i je vjerojatno bila pogreška. Istina je da je ako igra na svom maksimumu Traore sposoban sam riješiti utakmicu i kad je inspiriran u Istri mu nema zamjene, no ove sezone Traore gotovo nikad nije odigrao na nivou prošle sezone i ničime nije zaslužio neprestano povjerenje prvo Scorije, a zatim Šumberca. Nivo igre kakav je prikazao u većini utakmice u konačnici je bio i kontraproduktivan za klub. Bilo bi korisnije da se da prilika nekom mladom igraču nego da se gura Traorea koji očito smatra da njegov talent zaslužuje neku drugu sredinu.

Od tih mladih igrača svoju su priliku jako dobro iskoristili Robert Deak koji je pokazao da može biti koristan u obrani i da bi se mogao pretvoriti u kvalitetnog igrača te Igor Lovrić koji je u posljednjih nekoliko utakmica dobio priliku na vratima i pokazao da jako dobro može zamijeniti Roberta Lisjaka.

U dobrom se svjetlu u nekoliko utakmica pokazao i Nikola Prelčec, a među važnijim igračima svakako treba spomenuti i Mislava Anđelkovića koji je odigrao nekoliko odličnih utakmica. Nije se pak uspio nametnuti jedan drugi mladi igrač, Tonči Kukoč, koji je iz Hajduka došao na posudbu i otišao prije kraja jesenskog dijela prvenstva. Otkako su došli u klub važnim su se pak karikama pokazali iskusni Srbin Marjan Marković i mladi Makedonac Armend Alimi.

Obrambeni igrači su pak neke susrete odradili vrhunski, no obrambena linija bila je sklona i kiksevima. Nisu svi ti kiksevi kažnjeni, no neke od tih grešaka su sigurno odnijele važne bodove, a ne može ni biti drukčije ako se greške događaju relativno često.

TRENERI:

Istru je u sezonu poveo Elvis Scoria, domaći trener koji se u svom prvom mandatu u klubu proslavio odvevši Puljane do finala Kupa i koji je prihvatio pred dvije sezone ponovno uzeti klub i pokušati ga stabilizirati. Uspio ga je u prošloj sezoni uvesti u prvu ligu i odvesti do drugoligaške titule, no ova sezona je krenula loše.

Situacija u klubu bila je sve samo ne stabilna. Igrači više mjeseci nisu dobili plaću. U takvoj situaciji sigurno nije bilo lako raditi, no to ne može biti alibi Scoriji za lošu i nekonstantnu igru svojih te za katastrofalnu izvedbu u napadu.

U nekim susretima treba priznati da je momčad izgledala odlično, no u nekima je djelovala katastrofalno pa je zapravo teško reći koje je bilo pravo lice Scorijine Istre. Nakon nekog vremena postalo je jasno da više ni svlačionica ne vjeruje previše u trenera, a i klupsko vodstvo se podijelilo oko toga treba li Scoria ostati, ili ne.

Odluka je donesena četiri kola prije kraja jesenskog djela kada je na klupu sjeo njegov pomoćnik, Valdi Šumberac. Stručnjak iz Labina preuzeo je ulogu prvog trenera u jako teškoj situaciji, no uspio je svoje motivirati i pripremiti za jednu od najboljih predstava Istre u ovoj sezoni u utakmici koju su dobili 2:0 protiv Karlovca. Nakon toga uslijedili su porazi u gostima s Rijekom i Lokomotivom te propuštena prilika s Dinamom u utakmici koju je Istra 1961 trebala dobiti. No, bez obzira na to Šumberac je dobio povjerenje klupske uprave i imat će priliku pokušati prirediti čudo i spasiti klub koji se nalazi na 15. mjestu prvenstvene ljestvice i koji nije pružio puno razloga za optimizam.

UPRAVA:

Na kraju poseban spomen zaslužuju Uprava i Grad. U sezonu je Istra 1961 ušla s najavama da će ovo biti sezona od koje će krenuti stabilizacija kluba. Također s više strana moglo se čuti da Istra i Istrani zaslužuju stabilnog prvoligaša te da treba raditi na stabilizaciji pulskog kluba, no u konačnici se to svelo na već viđeno. Sponzora je malo i financijski problemi su evidentni.

Djelomično se to može pripisati ekonomskoj krizi, no i u prethodnim sezonama situacija nije bila bitno drukčija, iako nije bilo krize. U klubu uz to vlada i određena doza neorganizacije koja je nekoliko puta izašla na vidjelo.

Na sve to treba dodati i temu stadiona. Stadion Aldo Drosina je već nekoliko trebao biti dovršen. Zatim je bilo sigurno da će biti gotov do početka ove sezone. To nije uspjelo, pa su Puljani pola sezone igrali u Rijeci pred nikakvom publikom. Stadion je trebao biti dovršen za proljetni dio, no i to više nije sigurno pa su Puljani po n-ti put nagovorili HNS da progleda kroz propise i pusti ih da igraju na Verudi. Valjda će do iduće sezone stadion uistinu biti stvarno zgotovljen, a u Puli se već zbija "šala" da će grad imati najljepši stadion druge lige.