Oprostite, na upadu, s radošću i zanimanjem pratim razvijanje ovog
topica i pikulanje informacijama (potvrđenim ili ne) - poglavito jer mi
je drago da postoji neki zanos i interes za klubom u gradu.
Puno mi ga ljudi spominje u zadnje vrijeme koji uopće nisu bili
zainteresirani - prije par godina. Osjeća se ta lijepa pozitivna
energija. A mislim da bi svima u HR bilo zanimljivo dobiti jednog
''novog'' ozbiljnog takmaca u HNL-u s jednim poštenim stadionom.
Bojim se da glavni diskutanti ovdje prelako padaju na sitne zahebancije
na forumu - koje su pod ''must'' - i hvala Bogu da je tako. Padaju
teške riječi za više-manje bezazlene zezancije i svaka vama čast na
strasti oko kluba - ali ne činite baš čast Puli i Istri s takvim
reakcijama (zanemarite moju potonju opasku ako ste tinejdžeri jer je
razumljivo da se teško nositi sa svim tim hormonalnim olujama i onda je
pokoji eksces razumljiv).
U svakom slučaju - mislim da bi neki morali ozbiljno porazmisliti o
onome što pričaju jer bilo bi šteta da uvene ovaj topic u Istri i
dogodi se ''migracija'' - pošto bi to ostavilo samo dojam uvrijeđenih
''frajli''.
Plus - trebalo bi prestati s kontradiktornošću. Ima s jedne strane
ljudi s topica koji proklinju uplitanje ''provokatora i padobranaca'' -
a s druge onih koji upadaju na topic o SP-u i proklinju zašto su teme
SP-a na vrhu foruma (Veruda, ako se ne varam)!?

Znači - treba odlučiti želi li se pažnja ili ne?
U zaključku - ne smije se potcjenjivati novi stadion samo kao kulisu
(ili šlag na tortu) za nastojanja kluba. Stadion je pivotalni,
krucijalni čimbenik za nogomet u Puli - odnosno kvalitetu istog. U
takvom ambijentu publika dobiva novu dimenziju - i čak limitirani
igrači daju izvedbu iznad onoga što se očekuje od njih (neću reći ''i
više od svojih mogućnosti'' jer je to notorna sportsko-komentatorska
glupost odnosno nemogućnost prevedena u postocima kao ''110%''). E sad
limitirani igrači - što se misli s tim.
Objektivno - s onim što sad klub Istra ima od igračkog kadra i kako
izgledaju potencijali za pojačanja - minimum je ostanak u (srezanoj)
ligi (pa recite mi da sam optimist), a plafon sredina ljestvice. Ne
znam, dakle, otkud i zašto toliko nerviranja. Ako Istra želi biti
normalan i stabilan klub - planira strpljivo i dugogodišnji. Kad igrači
znaju da se od njih očekuje nešto što osjećaju da je u njihovom dosegu
- mogu te samo pozitivno iznenaditi.
Ako se misli da je ovo sezona osvajanja mjesta u Europi - onda slijedi
propast. Vrlo jednostavna računica. Znači, zašto se nervirati što u
Istru ne stižu pojačanja za nerealne ciljeve?
Prvi kamen-temeljac svega je normalan stadion - the new Aldo - godina prva.
Nadao sam se da smo barem mi u Istri izliječeni od te balkanske ho-ruk
politike - daj sve ovdje i sad ili ništa. Najveća je ironija - kao i
obično - što su uvijek najnestrpljiviji oni koji su najmlađi - ergo -
oni koji imaju najviše vremena za dočekivanje zrelog kluba.
Ovo je sve sasvim normalno za prigodno nazvane - porođajne muke - jer s
normalnim stadionom ovo će biti sasvim novi klub pisalo 1961. ili ne.
Pišite što god želite - naravno - samo mi nije jasno kako neki to
odbijaju shvatiti.
To je sve od mene i hvala na čitanju. Nek me ispričaju oni koji su se
eventualno osjetili uvrijeđenima - nije mi to bila namjera već samo
ukazati na neke očigledne činjenice
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...