otišli: Pilipović, Karabatić, Jerneić, Budimir (da ne spominjem razne nebitne)

neizvjesni: Špišić, Batarelo, redovito treniraju no nisu pristali na smanjenje ugovora - donekle je tu i Primorac ako si ne nađe klub koji će platit odštetu, on ima ugovor s nama i dalje.

došli: prometno je, ali to nema veze, uvijek je prometno. manje više već sigurna pojačanja su Novaković, Ivičić (Pomorac) i Kokot (Varaždin), zatim Krznarić, od ostalih će vjerojatno potpisat Janković, Juroš, Gavrić, gotovo sigurno dolazi Leko

Jel netko zna jel Istra pristala da se igra u Petak 22.07 u 20:00?

Leko još nije stigao?Znam da se prošli tjedan trebao pridružiti treninzima da nije i tu zapelo na odšteti?

leko je jucer igrao stopera u paru sa cejvanovicem...u trening tekmi protiv 2.momcadi karlovca

Morao sam ovo kopirati, prejaka čestitka ovo razumiju samo oni koji žive s gradom i NK Karlovcom vec nekih 30 godina:

Navijačka čestitka: Sretan 432. rođendan najdražem gradu!

Varaždinski Varteks imao je plave dresove.

Svijet se zvao Rakovac, bio je uglavnom zelen, samo ponekad bijel, kada bi napadali oni snjegovi kojih više nema i nikada ih više neće biti.
U njemu je bila rijeka, prašnjava ulica, bio je panj, miris kave, bili su Ivo i Ana i grmovi kiselice tamo prema Foginovom.
Daleko na kraju ulice bio je haustor sa žutim psom, šljive su bile slatke i gnjecave, višnje su bile kisele.
Most je imao sivu ogradu, tatina ruka bila je velika, a on je bio ogroman i sasvim dovoljan da me zaštiti od cijelog svijeta.
Veselo sam skakutao uz njegove dugačke korake, na drugoj strani mosta mirisalo je na sladoled od vate, a na krupnom kamenju još se vidio krug od posljednjeg cirkusa.
Ograda na stadionu bila je žuta, tamo na drugu stranu, preko tribine, vidjela se Korana, Foginovo, skakaonica, a tamo iza onih gustih krošnji bila je naša kuća.
Ljudi su grickali sjemenke, ljuštili kikiriki, vikali i ljutili se, smijali se i pljeskali.

Varteks je pobijedio 4:2.
A, nedjelje su još uvijek bile sretne, tople i razigrane.

Osijek je imao bijele dresove.

Svijet se zvao Karlovac i već je tada bilo jasno kako nikada više neće mijenjati ime.
Sunce je bilo visoko, s čela mi je kapao znoj, iako je bilo kasno rujansko ljeto, ljudi su gledali utakmicu šutke, pomalo namrgođenih lica.
Igrači su igrali utakmicu šutke, pomalo bezvoljnih lica.
A ipak, iza nas bila je Korana, a mi smo bili djeca.
U očima nam je bila Radićeva noću, klupe kod Galerije, ploče nad rijekom, sladoled na Korzu, dopola ispijene boce kokakole, na ramenima osjećaj sunca i slapa koji se prelijeva u ljetnim poslijepodnevima...
Na nogama osjećao se onaj sasvim lagani bol od prejako stisnutih žniravaca na starkama, u trbuhu lagani i jedva primjetni grčevi od šesnaeste...

Osijek je pobijedio 2:0.
Lišće je lagano žutjelo, grad je mirisao na cvjetove kestena, Osijek je bio negdje u Iraku, Osijek je bio u crno-bijelom svijetu, bili su to čudni ljudi, pomalo zbunjeni, ljudi koji su znali što je rat.

Rat koji nikada neće doći u ovaj grad.

Vinkovačka Spačva je imala zelene dresove.

Prije utakmice padala je kiša i zrak je mirisao na travu i blato. Tamo u daljini, plavi krov mljekare bio je prekriven zlokobnim crnim mrljama i nije se moglo reći što je od požara, a što su rupe od granate.
Iza nas bio je most, omeđen bunkerima, asfalt je bio razrovan, a tamo na sjeveru nedostajao je ogroman komad tribine.
Ljudi je bilo puno, prije početka utakmice i u prvih par minuta trudili su se da se smiju, previše su glasno pričali, previše se napadno smijali.
Poslije su utakmicu gledali šutke, potpuno namrgođenih lica.

Karlovac je pobijedio 2:0.
I bilo je krajnje upitno je li ikoga briga.
Asfalt je, kažem, bio razrovan, posipan komadićima fasade i stakla, ponegdje su bile potamnjele mrlje na kojima se još jedva prepoznavala crvena. Zgrade su bile sive i izranjavane...
Goran je stao, negdje kod Džafera, ispred je bila Radićeva, crkveni toranj, terase...lijevo je bio park, Šanac, klupe...desno je bio Hrvatski, Korana, teniska igrališta...iza nas Vunsko, Rakovac, hotel, Gimnazija...
Zaškiljio je, jako...i okretao se oko sebe.
Smijali smo se, a onda je stao, okrenuo se prema nama i rekao:
- Kada zaškiljiš, sve opet izgleda kao nekad.
I dan danas čini mi se kako su to najtužnije riječi koje je itko ikada izrekao.

Lokomotiva je imala ljubičaste dresove.

Ujutro, pomalo ljubičasto bilo je i nebo nad gradom, zrak je bio hladan, ali mirisalo je na proljeće.
Kasnije, KiK je bio polumračan, medica sasvim lagana, a tamo kroz prozore, vidjelo se kako sunce obasjava prašnjavi asfalt.
Još kasnije, Korana je bila blještavo zelena, ptice su letjele nad stadionom, u daljini su bili gradski krovovi, mirni i uspavani u ranom subotnjem poslijepodnevu.

Karlovac je pobijedio 2:0.
A kad smo se vraćali prema gradu, kako su se pred nama pojavljivali rakovački neboderi, stare kućice uz cestu, fasade, prozori, grafiti, parkovi, ulice, terase, klupe, ljudi...osjetio sam kako me pomalo boli trbuh, kao kad u daljini ugledaš djevojku u koju si sasvim tajno zaljubljen.

 

Preuzeto sa: http://www.kaportal.hr

Karlovac - Lučko 3:4 (poluvrijeme 2:2)...danas nam zadnja linija nije došla na utakmicu...

ako vam je naš napad kojeg nemamo uspio zabiti 4 gola, onda ste stvarno igrali bez zadnje linije... :)
mene zanima gdje je danas bila naša, inače jako dobra obrana koja prima malo golova.

Pa općenito se igralo s dosta grešaka, u prvom poluvremenu kad su igrale najbolje postave mi se čini da je Lučko bilo nešto rastrčanije i dva lijepa gola, jedan iz kontre i jedan u rašlje...u drugom poluvremenu kad su ekipe izmijenile postave još tri gola-više plod velikih grešaka nego neke igre...

Igrački pojma nemam što očekivati...Vjerojatno borba za opstanak...Financijski - platilo se za 3.mjesec,a vele da će za ovu sezonu imati 7-8M kn i da su u skladu s time smanjili igračima ugovore...

Btw netko je za Batarela napisao da je neizvjesno oće li otići,on je rekao da nede nikud,trea viit

PS: Nakon današnje tekme(ako je netko iz Werdera gledao) Lovrić nede nikud,loše je branio...