Iskoristih priliku da uživo pogledam ekipu koja je srušila Freiburg. Domžale su se lagano poigrale s rezervama Lokomotive na Kajzerici i slavile 2:0, a trebale i više.
U prvom poluvremenu za Lokomotivu (s desna na lijevo) Hendija - Barić, Soldo, Datković, Valentić - Burić, Chago - Antunović, Babić, Doležal - Radonjić. Nisu mogli preko centra. Jedan pokušaj s 25 metara Antunovića pred kraj poluvremena dok su gosti uz dva lijepa pogotka imali još par prilika i dobrih pokušaja.
Gosti ozbiljna ekipa sa dobrom širinom za ove standarde. Počeli s prvom ekipom, a na poluvremenu između ostalih ušli Ibraimi, Ibričić, Alvir...

Recimo da su izvještaji preslika današnjeg stanja na terenu.
Uz opaskicu da na poluvremenu nije izašao Soldo nego Datković, te da je žuti karton zbog prigovora dobio Capan u 82.

http://www.nkdomzale.si/index.php/aktualno/arhiv-novic-nk-domzale/3459-prijateljska-tekma-lokomotiva-domzale
http://www.nklokomotiva.hr/vijest/lokomotiva-domzale-0-2-604

Već su mnoge tastature otkazale poslušnost uslijed nebrojano otipkanih redova o čudnovatom kljunašu imena ‘Lokomotiva’ i njegovoj, tako reći, ‘pišam ti se u cipelu’ ulozi u najvišem rangu domaćeg prvenstva.

Devetu sezonu Lokosi se igraju lopte skupa sa starijim bratom Dinamom, no nadležna tijela ne doživljavaju to kao nešto problematično, jer na kraju krajeva, zašto i bi? Upravo ta tijela postavljena su od škvadre iz uprave Dinama.

Ideja Lokomotive kao druge momčadi nije loša sama po sebi. Hoćeš imati neku momčad, gdje po potrebi možeš poslati klince da steknu iskustvo, a i znanje u utakmicama s velikim dečkima. Treba biti isto tako objektivan i reći kako je lakše kontrolirati rad i igrače u vlastitoj feeder ekipi, koju imaš pod direktnom prismotrom, nego seljakati i posuđivati klince po Zaprešiću ili Sesvetama.

Rezultatski, Lokomotiva ovih devet sezona, otkad su zakoračili u prvu ligu, odrađuje odlično. Finale kupa i europske utakmice nisu male stvari. Istina, dogodi se sezona 2010/11. gdje se administrativno spašava od ispadanja, ali nećemo biti cjepidlake. To je u HNL-u kao dobar dan. Na stranu prve tri sezone koje su obilježene amplitudama na ljestvici, ali i primarnom ulogom promoviranja talentiranih klinaca (Kelava, Vrsaljko, Tomečak, Kramarić, Pivarić…). No od sezone 2012/13. kad su Loksići postali viceprvaci pa sve do danas, oni se vrte oko četvrtog-petog mjesta, što je fantastičan uspjeh. Bez zajebancije, nije im lako. U startu knjižiš dvanaest bodova manje. Naravno, govorimo o bliskoistočnom susjedu.

Gledajući tih devet sezona, Dinamo i Lokomotiva, u tradicionalno ugodnim i opuštajućim dvobojima, takoreći marifetluk za publiku, odigrali su dosad dvadeset i šest utakmica. Dvadeset i pet puta Lokomotiva je fasovala od starijeg brata. Dvadeset i pet puta jadna, isprebijana k’o mačka, pognute glave napustila teren Maksimira ili Kranjčevićeve. Možeš voditi do osamdesete minute s 3-1, bodove osvojiti nećeš draga Lokso. Jedan pišljivi remi odrađen. Nek’ se nađe. Kao rugalica, a ne slučajnost. Kad pogledamo brojeve, to izgleda ovako:

Naravno, zli jezici reći će kako je momčad Dinama dominanta i protiv drugih suparnika te postaviti upit, a zašto oni ne uzimaju bodove Dinamu? Naravno, mogli bi biti maliciozni te za komparaciju uzeti Rijeku, Hajduk ili Osijek koji igraju bolje ili odlično, posebno zadnjih sezona. S obzirom da se radi o rivalima, ispalo bi da je momčad s Kajzerice postavljena u neugodnu poziciju, a nema smisla ispasti šupak. Radije treba inzistirati na ‘ravnopravnosti’ svih klubova HNL-a.

Što imamo u ponudi od klubova koji ne tancaju sezonu-dve? Slaven Belupo je zreo za usporedbu, no Farmaceuti su stari prvoligaški vukovi s Ontarija i statistički ne bi bilo pravedno prema Kajzer Cheifsima.

Uzmemo li zaprešićki Inker, opet će biti kuka i motika jer je to ekipa koja je tradicionalno bliska Dinamu. Stoga, dvoboje Dinama valjalo bi usporediti s ekipama koje su em slične Lokomotivi na tablici, vremenski paralelan kontinuitet igranja, a da opet nisu bolje od Loksice, te na koncu konca nemaju neku pupčanu vrpcu s Dinamom.

Vjerovali ili ne, postoji takva momčad, a ime joj je Istra 1961. Klub nekad znan kao Pula Staro Češko, Pula 1856, ali svi ga ipak znaju kao Uljanik. Istra 1961 vratila se u prvu HNL iste sezone kad i Loksica što u startu daje štofa za usporedbu. Puležani ovih devet sezona u pravilu završavaju ili šesti ili deveti; kako god okrenuli puno slabiji od druge momčadi Dinama. Znači, kriteriji za komparaciju zadovoljavajući. Pa pogledajmo rezultatske okršaje Istrijana i Dinamovaca:

Istra, financijski, rezultatski i igrački potkapacitirana u odnosu na Kajzeraše uzme Dinamu dvanaest bodova, a ovi samo jedan? Rekao bi Toma Zdravković: ‘Dal je moguće?’

Naravno, netko može reći da je to devijacija, stoga ne bi škodilo uzeti još jedan primjer. Ima još jedan klub, nešto je manje plesao od Lokomotive i Istre 1961, no rezultatski je čak i bliži Lokosima. Sezonama se vrtio između trećeg, četvrtog, petog i šestog mjesta dok nije doživio kataklizmu. Naravno, govorimo o tunelašu Žužulu i radničkom nogometnom klubu Split.

Četiri utakmice manje od Lokomotive, a Split opet digao dvanaest bodova. Na komparaciju Istre i Splita s Lokomotivom, Toma Zdravković bi samo ‘ladno konstatirao: ‘Dva smo sveta različita’. Istra može, Split može, realno svi mogu. Lokomotiva ne. Zašto ne? Zato jer ne.

Naravno, muljaže i opuštenost na terenu u međusobnim dvobojima samo su desert u odnosima dva bratska kluba. Igrači se razmjenjuju kao sličice tapkaroša, ponovni potpisi ugovora s igračima ovisno o financijskoj potrebi traju već godinama.

Tako primjerice Marcelo Brozović ode u Dinamo nakon ‘teških’ pregovora za 2,4 milijuna eura, Ante Puljić i Wallid Atta za 1,2 milijuna eura po glavi, a Marko Pjaca za milijun eura. Takve stvari traju već devet godina, a za komparaciju samo prošle godine, Lokomotiva ima dvadeset milijuna kuna prihoda od transfera gdje logika nalaže da taj novac samo može doći iz Maksimirske 128.

Utakmice i financije smo apsolvirali, vratimo se primarnoj ulozi Lokomotive; inkubator za brže sazrijevanje mladih talenata i zvijezda u usponu. Već tri i pol godine Dinamo nije iz Lokomotive promovirao niti jednog igrača koji može igrati u prvih jedanaest, odnosno potencijal za više od rotacije na klupi dok ne dobije papire. Posljednji takav igrač je Marko Pjaca, koji danas već drugu sezonu odrađuje u Juventusu. Domagoj Antolić prije četiri i pol godine. Prije pet i pol godina – Marcelo Brozović. Naravno, korelacija se veže uz Dinamo 2, a i novu politiku kluba gdje se Halilovići i Čorići pod ‘mus’ moraju pokazati. Tako se i danas, svi klinci koji nešto vrijede, regrutiraju u prvu momčad preko Dinama 2 koji nastupa u drugoj HNL što je logično i smisleno.

Lokomotiva je pak danas svedena na odlagalište i uskladištenje viška igrača, pranja love u transfernim ekshibicijama i naravno, ona ključna uloga – dvanaest mitskih bodova. Stari zagrebački klub, slavne povijesti i ugleda, u samo devet godina u potpunosti je prostituiran i ponižen iz privatnih interesa, danas je samo ekspresija učmalog stanja domaćeg nogometa. Ostaje jedino za vidjeti obraz kao đon, odnosno koliko dugo bez stida i srama nam se misle rugati s ovom nakaradnom pojavom zvanom Lokomotiva?

Mihael Polovanec

Pozdrav,

Znate li da li ce Majer i Ivanusec igrati protiv Zeljeznicara sutra?

Oni će igrati tek u sljedećoj fazi ako prođu

Hvala

ispali su, onaj promaseni penal u zagrebu stajao ih prolaza

Čestitke na fer i korektnoj igri, jbg imali ste par finih prilika, ali ako se gleda kompletna utakmica, više je Željezničar dominirao

Traži se novi trener.... Tokić pa-pa...