Dvojica igrača ne mogu u stan ni po svoje stvari
Gazde promijenili bravu na stanu, pa nogometaši ne mogu ni po svoje kopačke, čarape, gaće…
SLAVONSKI BROD - Ono što se događa ovih dana igračima brodskog
drugoligaša Marsonije 1909 scenarij je koji podsjeća na neke epizode
serijala "Lud, zbunjen, normalan". Đurica Župarić, koji je nogometnu
sreću iz Rovinja došao potražiti u Slavonskom Brodu i koji u Marsoniji
1909 trenira godinu dana, te njegov cimer Josip Džambo, iz Jaruga
nedaleko od Vrpolja, ostali su gotovo pa na ulici. U petak, nakon
gostujuće utakmice protiv Hrvatskog dragovoljca, vratili su se iz
Zagreba oko 23 sata, no kad su htjeli u stan na Tomislavovom trgu,
dočekala su ih zaključana vrata. Bravu nisu mogli otvoriti ključem koji
su imali, vlasnici stana u kojem su živjeli promijenili su bravu, a
igrače o tome nitko nije obavijestio. Nabrzinu su se snašli, prespavali
kod suigrača, a kako još ne mogu u stan i dalje “žicaju” noćenje.
Problem je nastao jer predsjednik Marsonije 1909 Dubravko Galović nije
platio dogovorenu stanarinu i režije, gazde stana nisu željele čekati i
igrači su ostali praktički na ulici.
- Bili smo šokirani. Ne mogu
vjerovati da u 21. stoljeću nije moguće nazvati mobitelom i reći u čemu
je problem. Gazdarica je najavljivala da će promijeniti bravu ako klub
prema njoj ne riješi dugovanja, ali mislio sam da se takva bizarnost
neće dogoditi i da će predsjednik sve podmiriti. Već peti dan ne možemo
do svojih stvari, hlača, donjeg rublja, čarapa. Nemamo ništa. Ovo nisam
nikako mogao zamisliti, a eto događa se. Nemam pojma što se događa,
nije mi jasno zašto nam ne daju ključ da bar uzmemo stvari, kuka Župarić
kojemu je jedina sreća u nesreći što ima prijatelje iz kluba kod kojih
je uspio naći smještaj pa hladne noći ne provodi u parku, ili na
autobusnom kolodvoru.
Nakon što je naišao na zaključana vrata,
Župarić je kontaktirao predsjednika Marsonije 1909 Galovića koji mu je
obećao kako će sve biti riješeno. Problem je što predsjednik nije rekao
kada pa se Župarićeva drama nastavlja.
Očigledno u nogometnom
drugoligašu Marsoniji 1909 nije lako, neslužbeno doznajemo da u
svlačionicama nakon treninga nema tople vode pa se prvotimci čeliče
tuširajući se u hladnoj koja se, ruku na srce, također mora platiti. Ali
o tome svi šute, ljudi kao da su digli ruke od brodskog drugoligaša,
ili im uopće nije stalo.
Potražili smo i vlasnicu jednosobnog
stana koji je Marsonija 1909 unajmila za svoje igrače. Kata Blatančić
tvrdi da za ovu situaciju nisu krivi igrači, nego neodgovorni
predsjednik koji je dogovorio najam stana, ali nije poštivao dogovor.
-
Osnovni razlog je neplaćanje stanarine. Njihov je predsjednik trebao
platiti za idući mjesec, međutim, to nije učinio i ja sam promijenila
bravu. Oni su obaviješteni 15 dana ranije o našoj namjeri, a Dubravko
Galović, ujedno i predsjednik Županijskog nogometnog saveza, zvao nas je
da dođemo po novac, no kada smo došli na dogovoreno mjesto nije bio
tamo i nije se htio javiti na mobitel. Tko god je bio moj stanar, rekao
je da smo kao gazde najbolji. Ako Marsonia 1909 nema novca, neka nam
kažu - Nemam prvoga u mjesecu, ali imat ću desetoga, i stvar bi bila
riješena. No, ovo je bezobrazluk. Bravu sam promijenila zbog
predsjednika, ne zbog nogometaša, oni nisu krivi. Kad dečki hoće,
otključat ću im i nek uzmu svoje stvari, a Galovića pozivam da plati
stanarinu i režiju kako smo se dogovorili, ističe Blatančić naglasivši
kako do predsjednika kluba ne može doći, kao da je otišao na Mars.
Doznajemo kako su igrači poljubili vrata i ne mogu do svojih stvari zbog duga od 2.500 kuna!?
Pokušali
smo kontaktirati prozvanog Galovića, ali mobilni telefon je uporno
ponavljao “korisnik ne odgovara na poziv”. Kako kaže Kata Blatančić,
možda je čovjek doista na Marsu, a tamo još uvijek nema GSM signala!
Slobodan KADIĆ
Župarić: Snalazimo se kako možemo
-
Nije u redu što trpimo Tantalove muke već nekoliko mjeseci. U Marsoniji
1909 ponašaju se prema nama kao da smo neki jadnici kojima se ništa ne
da raditi. Čudim se da nam još daju u restoran u kojem se hranimo, da
ne budemo gladni. Što reći na situaciju u Marsoniji 1909, snalazimo se
kako možemo, zalažemo se koliko možemo i naporno radimo u teškim
uvjetima, dodaje Župarić koji kaže kako je situacija u klubu sve gora.
Možemo samo dodati, ovo je realnost hrvatskog nogometa.