Portugalski stručnjak Jose Boto definitivno je jedno od najvećih imena koje je pristiglo tijekom zimskog prijelaznog roka u HNL. Boto je vrhunsku karijeru u skautingu i na funkciji sportskog direktora ostvario u slavnim europskim klubovima poput Benfice, Šahtara i PAOK-a, a u razgovoru za Večernji list odlučio nam je približiti što ga je privuklo u Osijek i kakvi su njegovi ciljevi. Također, govorio nam je o svojim najvećim prodajama i uspjesima, pa stoga svakako možemo zaključiti kako je slavonski prvoligaš doveo pravu i kompetentnu osobu za vrlo zahtjevno mjesto u bilo kojem sportskom kolektivu.
Kako Vam se sviđaju grad Osijek i Slavonija, kako ste se ovdje snašli na početku? Jeste li ikada prije dolazili u Hrvatsku?
– Do sada, iskreno nisam vidio mnogo od grada jer sam uglavnom kod kuće ili na stadionu, ponekad u nekom restoranu. Volim Osijek jer je miran, čini se sigurnim i hrana je odlična. Probao sam vaše najbolje specijalitete poput kulena ili kobasice i fantastični su. Ovo je lijep grad s rijekom, za sada, volim biti ovdje i sve mi se sviđa. Puno puta sam već bio u Hrvatskoj, nikada u Osijeku. Bio sam poslovno u Zagrebu, Splitu i Opatiji. Puno sam puta gledao igrače iz Dinama koji su igrali u generaciji 1998. godine, u Opatiji se igrao Euro mladih te sam tamo ostao 10 dana. Također sam se ovdje družio i s Darijom Srnom. Što se tiče samog grada, zadovoljan sam što mogu na miru otići popiti kavu, što nije bio slučaj u Grčkoj jer su me svi napadali za fotografiranje i autogram, odnosno savjetovali koga trebamo angažirati. Naravno, ovdje me ljudi prepoznaju na ulici, ali nisu napadni kao Grci, što mi zapravo jako odgovara i savršeno je.
Što Vas je najviše privuklo u vezi s dolaskom u NK Osijek? Kako je uopće došlo do prvog kontakta?
– Prvo me kontaktirao direktor Vladimir Čohar, iskreno, nisam bio zainteresiran jer sam želio godinu dana odmora. Ali, Osijek me pozvao u trenutku kada mi je bilo dosadno. Na početku, nisam bio zagrijan za odlazak u Hrvatsku, ali onda su me pozvali da vidim utakmicu protiv Rijeke. Kada sam došao, to je bilo veliko iznenađenje za mene što se tiče infrastrukture. Tada se u meni dogodio neki okidač, kada sam bio pričao s predsjednikom, shvatio sam da bih ovdje mogao napraviti dobar posao. Tada sam se vratio u Portugal kako bih razmislio. Srna mi je savjetovao da dođem, rekao da je grad lijep te da imate sjajne uvjete za rad i vrhunsku školu nogometa.
Radili ste u velikim europskim klubovima poput Benfice, Šahtara i PAOK-a. Možete li ih usporediti s Osijekom?
– Benfica i Šahtar veliki su i potpuno različiti klubovi. Benfica je postala simbol Portugala, imaju 5-6 milijuna navijača, a imamo samo 10 milijuna stanovnika. To je klub koji je navikao na pobjede, došao sam u klub kada je prolazio krizu 2007. godine. Porto je dominirao i nismo se mogli natjecati s njima. Moj je posao bio da ustrojim skautsku službu, počeli smo raditi prema receptu Porta, dovoditi nepoznate igrače i prodavati ih za veliki novac. Šahtar je drugačiji, to je klub s jasnom strategijom koju smo samo nastavili slijediti, dok sam u Benfici morao napraviti novi plan kako bismo osvajali trofeje. Osijek je također potpuno druga stvar, nema povijest pobjeđivanja, imamo samo jedan trofej i ovo je puno izazovniji posao nego svi prethodni. Ovo je posao s kojim sam na početku, kada ste u sportu, želim pobjeđivati. Naravno, nikada to nije ravna linija, ali znam što nam treba za pobjeđivanje, radi se o pobjedničkom mentalitetu i moram ga stvoriti. Posao u Osijeku definitivno mi je najveći izazov u karijeri i motiviraniji sam više nego ikada, imam puno stvari za raditi ovdje i to je odlično za mene. Osjećam volju ljudi da se ovdje neke stvari mijenjaju, ako osjetim da toga neće biti, napustit ću Osijek. Ne smeta mi ako ne uspijem, ali ako će to biti isključivo s mojim idejama. Možda će ljudi reći ‘na dobrom smo putu’, a za mene je cilj uvijek nešto osvojiti.
Ima li Osijek ambicije, to jest može li u Vašem mandatu osvojiti trofej, bilo prvenstvo ili kup, odnosno ući u grupnu fazu europskog natjecanja, primjerice Konferencijske lige?
– Ja imam takvu ambiciju i sada tražim da svi imaju takve ambicije. Ne mogu obećati jer to je jako teško, imam mnogo godina iskustva i moram biti pošten prema ljudima. Ne mogu reći da ćemo sigurno osvojiti nešto, to nije samo tako. Ako imate najbolji budžet na svijetu, onda ćete pobijediti, imamo tu puno stvari koje se moraju posložiti, a jedan od tih segmenata svakako su navijači. Oni moraju pomoći klubu, ono što se dogodilo protiv Dinama, odlazak Kohorte sa stadiona zbog nezadovoljstva, nisam doživio nikada u karijeri. Mene ne zanima politika, ja govorim isključivo o sportu i želim da igramo dobro. Mogli smo pobijediti Dinamo jer smo kreirali puno prilika, Kohorta je otišla iz drugih razloga i za mene to nije podrška. Normalno je da navijači budu podrška do kraja utakmice, a onda kasnije mogu vikati i biti nezadovoljni. Trebam pomoć sa svih strana, nitko na svijetu ne može napraviti sve sam, takav klub ne postoji na svijetu. Ako polovina njih ide naprijed, a ostatak ‘vesla’ unatrag, to nije pravi put. Sve momčadi imaju jedno krizno razdoblje i tu je ključna podrška svih navijača, s pomoću njih možemo se izvući iz teških situacija. Ja sam čovjek koji jako respektira navijače, ne smeta mi kada su ljuti i kada viču na trenera i igrače, ali to se ne radi na stadionu. Benfica na stadionu ima 60 tisuća navijača i kada ih momčad treba oni su tu, a kasnije rade sve što žele. Oni ne mogu voditi klub, pogotovo što je ovo privatan klub, ako želite donositi odluke – kupite klub i donosite odluke.
Kako ste zadovoljni trenerom Zoranom Zekićem, kakva je Vaša suradnja s njime, u posljednje vrijeme rezultati nisu naročito dobri?
– Moj je odnos sa Zekićem jako dobar. Zna što hoću i ja isto tako znam što Zoran želi, važno je da imamo otvoreni odnos i pričamo lice u lice. Nisam zabrinut zbog lošijih rezultata, osim zbog ispadanja iz Kupa, bio sam jako ljut jer smo izgubili od Lokomotive, ali za ostale rezultate nisam zabrinut. Na nogomet moram gledati drugačije od navijača, ali razumijem ih kada kažu da smo loši. Stvari nisu tako loše kao što se čine, u posljednjim dvobojima igrali smo nogomet kakav želimo, napravili smo puno prilika, prvo poluvrijeme protiv Rijeke po meni je bilo puno bolje nego protiv Dinama. Moj učitelj iz mladosti rekao mi je da nikada ne gubimo ako ćemo nešto iz poraza naučiti, tako se trebamo postaviti i mi u NK Osijek. Ako ništa ne naučimo iz poraza, mi smo najgluplji ljudi na svijetu. Za mene je ključna stvar mentalitet i ja ga moram promijeniti u pobjednički gard. Klub ne može reagirati kao grad i doživljavati depresiju odnosno euforiju, fokus uvijek mora biti isti. To je teško, ali ovakvo razmišljanje moramo napraviti u Akademiji i prvoj momčadi, to je moj cilj za iduću sezonu.
Dojmovi o Osijekovoj Školi nogometa, što kažete na najmoderniju infrastrukturu u HNL-u, jeste li spazili neke nove buduće dragulje kluba?
– Naše je najveće bogatstvo Škola nogometa, žila kucavica pobjedničkog Osijeka jer ovdje imamo vrhunske talente. Vidio sam djecu koja imaju golem potencijal, to je svakako kompliment za našu akademiju. Možemo unaprijediti dosta stvari, a moj je cilj napraviti momčad kojoj će temelj biti igrači koji su ‘rođeni’ u našoj akademiji. Oni će trebati biti oslonac kluba i donositi mu novac, smatram da Osijek može napraviti transfere od 5 ili 6 milijuna eura. Teško je zadržati vrhunske talente kada zovu veliki klubovi, ali stopirao sam odlazak dosta mladih igrača u inozemstvo. Nije isto prodati igrača iz seniorske momčadi ili juniora, tu je razlika od 2-3 milijuna eura. Nije lagano uvjeriti igrače i roditelje da ostanu u Osijeku te igraju u omladinskom pogonu. Za mene je lakše uvjeriti roditelje i oca da ostanu zbog velikog iskustva, moj je zadatak otvoriti im mjesto u prvoj momčadi bijelo-plavih. Stigle su ponude iz talijanskih klubova za naše najtalentiranije igrače, ali to sam odbio jer smatram da su važni za Osijek te da ih možemo prodati za 5 milijuna eura, umjesto da dobijemo samo milijun. Što općenito mislite o hrvatskim igračima? Kako Vi kao stranac doživljavate Luku Modrića? – Kada sam stigao odmah sam rekao da imate talentirane igrače. Imate puno velikih igrača poput Modrića, Mandžukića i Srne, ako pogledate možete vidjeti kako puno vaših nogometaša igra u uglednim klubovima diljem Europe. Kada sam bio u Benfici želio sam dovesti Marka Pjacu, Nikolu Moru i Josipa Brekala... Posebno mi se svidjela Dinamova generacija rođena 1998. godine. Talenti su jedna od stvari koje su me privukle ovdje. Branimira Kalaicu, koji sada igra za Lokomotivu, ja sam izabrao, bio je glavni igrač u spomenutoj generaciji Dinama i vatrenima, pošto smo doveli njega nismo mogli pregovarati o ostalima, jer su iz Dinama bili ljuti što sam ga u Benficu doveo besplatno. Ali, Dinamo je stvorio odličan sustav za transfer, jer vi ne prodajete igrače u dobi od 26, 27 godina, nego kada su talenti, s 19 ili 20 godina. Pjacu smo u toj dobi željeli dovesti u Benficu za 12 milijuna eura, ali odabrao je Juventus za 25 milijuna eura i nismo imali izgleda. Koja je tajna u Vašem poslu? Za mali iznos uzeli ste Edersona, Oblaka, Di Mariju, Matića, Witsela... A onda ste ostvarili višemilijunske transfere. Posebno je upečatljivo kako ste prodali brazilskog i slovenskog golmana. – Tajna je zapravo kombinacija dviju stvari. Prva je stvar riskiranje, kada sam bio u Benfici nisam imao nikakvih problema riskirati, tražili smo kvalitetne igrače koji su nepoznati javnosti. Zatim sam imao sjajnog predsjednika koji je bio izvrstan pregovarač i znao kako ih promovirati pa smo počeli sve prodavati vrlo skupo. Recimo, Markovića smo doveli iz Partizana pa ga s 19 godina prodali u Liverpool za 25 milijuna eura, a doveli smo ga za odštetu od 5 milijuna. Witsela smo doveli za 6 milijuna eura, na kraju sezone prodali ga za 45 milijuna u Zenit. Matić? Igrao je za Chelsea, a to je još bolja priča. Englezi su htjeli kupiti Davida Luiza, pa smo dogovorili transfer od 25 milijuna eura plus Matić jer su nam nudili igrače na koje ne računaju. Nakon sjajnih igara, Chelsea ga je otkupio za 25 milijuna eura, to je bilo ludo.
– Imali smo sjajnog trenera vratara u Benfici, Huga Oliveiru koji trenutno radi u Fulhamu, procijenili smo da Oblak može igrati u momčadi koja se brani, a Ederson je vratar za Manchester City jer odlično igra nogom. Stoga sam u suradnji s Oliveirom odlučio da je bolja opcija Oblak, a Edersona smo rotirali na posudbama u mnogim klubovima. Kada smo prodali Slovenca, vratio se Ederson pa je prodan u City. Mislim da su oni trenutno najskuplji golmani na svijetu. Možete li prokomentirati informaciju da ste dobili poziv Josea Mourinha u Manchester United? – Ničega ozbiljnog tu nije bilo, nismo imali kontakt jer je to obična glasina koja nije istinita. Felix i Ronaldo? Felixa znam jer je bio u Benfici, a s Cristianom sam imao kontakt preko nećaka jer je vlasnik jedne kompanije koja je surađivala s Ronaldom. Kakav odnos imate s Darijom Srnom, sadašnjim sportskim direktorom Šahtara, je li vam šapnuo koju lijepu riječ za HNL, Hrvatsku i Osijek? – Darijo i ja imamo jako dobar odnos, upoznao sam ga kada je još bio igrač Šahtara. Ovo je istina, pričamo gotovo svaki dan i često mi daje mišljenje o nogometašima, imam dug prema Šahtaru zbog rata i dobrih odnosa koje sam izgradio s predsjednikom i direktorom Šahtara. Njih smatram i prijateljima, ne samo poslovnim suradnicima. Kada sam stigao već su imali problem s ratom i nisam to iskusio. Srna ima kvalitetu postati vrhunski sportski direktor i trener, on bi zapravo mogao raditi na bilo kojoj poziciji u Šahtaru ili nekom drugom klubu. Već sam ranije rekao da mi je on savjetovao da dođem u Osijek zbog vrhunskih uvjeta rada i nogometne škole. Anegdota s Football Managerom Koja vam je najdraža skautska procjena? O kojem se igraču radi? – Ne volim odgovoriti na ovo pitanje jer me onda možete pitati koja vam je najgora procjena. Svaki skaut priča o najboljim stvarima... Kada ne nađete igrača, obično je to zato što ne tražite dobro, ali vi ne možete utjecati na to kako će se igrač prilagoditi državi, gradu, klubu i suigračima iako on posjeduje kvalitetu. Tako je bilo sa Španjolcem Nolitom, kada sam ga doveo u Benficu iz Barcelone, poslije toga je prešao u Celta Vigo pa napravio transfer karijere u Manchester City, procjena je bila dobra u vezi s kvalitetom, jednostavno se nije snašao u Portugalu iako je krenuo sjajno, ali onda su krenuli problemi s trenerom i bio je težak karakter. Puno stvari utječe na to da neki igrač ne uspije, primjerice, Di Maria je bio u Manchester Unitedu, ali ženi se nije sviđalo vrijeme i otišao je u PSG. Ako niste u komfornoj zoni što se tiče osobnog života, nećete biti uspješni u poslovnom segmentu. Koje su vam pozicije primarne da se pojačaju za iduću sezonu? Planirate li radikalnu promjenu u svlačionici?
– Mogu samo reći da već imamo kandidate za pojačanja i pregovaramo s njima kako bismo bili spremni za ljetni prijelazni rok. Ne volim ostavljati stvari za posljednji trenutak, ali jako poštujem igrače koje imam sada pa stoga ne bih govorio o tome što nam treba. Podržavam ih 100 posto, znam što nam treba, ali neću o tome govoriti javno. Planiramo dovesti domaće i strane nogometaše u omjeru 50:50. Imam određen budžet za transfer, prezentirao sam strategiju Upravi i svi su pozitivno reagirali. Što se tiče nekih zvučnih imena, navijači ih ne trebaju očekivati jer to jednostavno ne tražim. Tražim igrače s voljom i željom da postignu nešto, dečke gladne uspjeha, inteligentne i tehnički potkovane – to su tri najvažnije karakteristike za mene. Kada ste komforni i imate status odnosno bogatstvo, onda se nećete boriti ni za što, a ja tražim ljude koji će gristi i boriti se.
Igrate li ili jeste li ikada igrali popularnu igricu Football Manager?
– Nisam, ali sada ću vam ispričati jednu priču. Moj je sin često igrao Football Manager i stalno me nagovarao da pogledam jednog igrača koji je imao sjajne ocjene u igrici. Budući da sam već bio na poslovnom putu u toj državi, prihvatio sam i otišao ga pogledati, kasnije je ostvario veliki transfer u europskog velikana koji je Benfici donio golem novac – zaključio je Boto, uvijek otvoren i spreman na razgovor te dobru suradnju.