Marin Prpić, kapetan Pomorca, koji ove godine slavi 90. obljetnicu, uživa u nogometu u 34. godini
Trener Predrag Stilinović i kapetan Marin Prpić, godinama sada već prepoznatljiv zaštitni znak kostrenskog nogometa, poveli su ovih dana pomorce u nove drugoligaške pripreme. Pomorci su trenutačno nešto više, u planinama, odrađuju visinski dio priprema u Gerovu, a kapetan gušta unatoč tome što je skloniji moru. Teče već 17. godina karijere, a s posebnim ponosom gleda na mlade na koje ima što prenijeti. Pomorac je izgubio svježu prvoligašku bitku, no sudeći po ozračju , opet želi u borbu za drugoligaški naslov.
- Nogomet mi nije dosadio. I ne može. Koje su mi ovo po redu pripreme? Znam da me je Stilinović uzeo u Orijent kad sam imao 17 godina, sada imam 34. Znači puta dva, ljetne i zimske, to bi bile 34. pripreme. Svake godine pokušavam se spremiti što bolje, a još sam zadovoljniji jer znam da kod Stileta nama švercanja, njegove su ekipe uvijek fizički maksimalno spremne. Uistinu se radujem svakom danu i nogometu, naravno i kad sve prođe bez ozljeda.
Kada se vrati film unatrag, jeste li zadovoljni karijerom, je li moglo više i bolje?
- Ne želim ni za čim žaliti, ali uvijek može bolje. Dok sam bio mlađi, neke stvari oko nogometa mi još nisu bile toliko jasne. Godine nose svoje, a sve što sam napravio, napravio sam svojim radom i trudom. Da je bilo malo više sreće možda bih završio i u nekom malo boljem klubu. Ali i klubovi u kojima sam igrao, Orijent, Zadar, Rijeka, Pomorac, Segesta… mene osobno zadovoljavaju. Uvijek sam želio ostaviti korektan dojam.
Ostaje li sredina u kojoj je ipak bilo bolje, nešto što se posebno pamti?
- Svuda je bilo lijepo, ali možda ostaje to bolje upoznavanje sa Stilinovićem kao trenerom u Pomorcu. Ušli smo impozantno u Prvu HNL , mi i Kamen Ingrad pobjegli smo trećeplasiranom više od 15 bodova. Igrali smo tad odlično, bili osvježenje Prve lige. Možda smo tada i prvi u Hrvatskoj igrali 4-4-2 s rombom čemu su se mnogi u početku i smijali. Stilinović je to dobro ukomponirao i uigrao, imali smo momčad za taj zahtjevan sustav koji je jako dobro funkcionirao. Ta prva godina Pomorca u Prvoj HNL bila mi je možda i najdraža. Gdje god smo igrali, na Maksimiru, Poljudu… imali smo svoj stil i dobivali komplimente. Završili smo na sedmom mjestu i došli do polufinala Kupa Hrvatske. U četvrtfinalu smo dva puta tukli Zagreba, ukupno u četiri susreta triput smo ih svladali. Sjećam se da sam bio u sportskoj četi sa Štrokom i Ješeom koji su igrali za „pjesnike“. Oni bi govorili kako je Cici Kranjčar već tjedan dana prije utakmice s nam bio nervozan. Kao da je predosjećao da nas ne može pobijediti. Bili smo jako dobri, a došli su nam tada samo Dželalija i Božac. Da smo kojim slučajem doma u predzadnjem kolu pobijedili Marsoniju bili bismo peti i igrali Intertoto kup.
Specifičan ste igrač poteza. Na tribinama se često može čuti kako ne volite trčati, no tehnika je jako dobra, lopte „imaju oči“?
- Dok sam bio mlađi smetali su me takvi komentari. Ima nas svakakvih igrača, koji put je bolje, koji put lošije. Meni je važno da odradim ono što trener traži. Netko će misliti da možda previše potenciram Stilinovića. No, on je trener koji traži da se odradi ono što on zahtjeva. Ako igrač to napravi, a utakmica se izgubi, on će prvi reći da je kriv. Nije alibi trener, stoji iza onog što kaže. A upoznao sam puno trenera koji su prvoligaški, a sasvim drukčiji. A što reći, od malih nogu imao sam osjećaj za loptu. Igrao sam i polušpicu, sada sam malo povučenije da pomognem iskustvom.
Za očekivati je bilo raspad Pomorca nakon neulaska u Prvu ligu. Otišli su Marić, Ivičić, Batkoski traži klub…, no vratili su se Weitzer i Čuturilo, prava pojačanja?
- Sada je situacija najteža glede financija. Ljudi u klubu se trude, a Weitzer i Čuturilo vratili su se nakon godinu dana, bili su i u inozemstvu. Vide da nije lako, novci nisu uvijek veliki. Oni su došli jer znaju da se u Pomorcu jako dobro radi. Mlađi su i taj dobar rad im se može vratiti za godinu, dvije. Drago mi je da su se vratili, dobro rade.
Ivičić je otišao u Karlovac, Marić u Istru 1961. Riječ je o igračima koji bili važne poluge Pomorca i koji su bili na dlanu Rijeci koja očito nije zagrizla?
- Iskreno, vjerujem da u Pomorcu ima kvalitete za Rijeku. Ali u pitanju je politika kluba s Kantride pa i trenera, pitanje je što on traži i da li ih uopće može dovesti. Rijeka je ipak veći klub, ima više interesa i upliva sa strane. Čini mi se da trenerova nije zadnja. Ja vjerujem da u Pomorcu ima nekoliko igrača koji bi mogli odgovoriti zahtjevima bijelih. Znači ne Rijeku koja će se boriti za 10.mjesto već koja će biti pri vrhu. Vjerujem da će naši mladi dečki dobro igrati ove sezone, da će ih netko s Kantride doći pogledati. Njima bi trebalo malo za prilagodbu, skromni su, a igrali bi praktički besplatno… Mi već dvije godine rezultatski ulazimo u Prvu ligu, znači tu smo negdje. A znamo koliko imamo slabiji proračun.
Pomorac i Rijeka jako rijetko igraju međusobno. U pripremama Rijekini treneri posljednjih godina su znali izbjegavati oglede s vama kao susjedima?
- Malo je to čudno. Bile bi to dobre provjere i za nas i za Rijeku. Vidjela bi se kvaliteta na okupu, popratili neki igrači. Svi se okreću svom domaćem kadru, a Rijeka je uvije imala dobar pomladak i loše je da domaći igrači moraju tražiti sreću drugdje. Osobno, sad kad sam stariji, volio bi što više igrati s boljima od sebe. Mi smo jako rijetko gubili u Drugoj HNL, onima koji su nas dobivali stisli smo ruku.
Alen Horvat je preuzeo Rijeku u dosta nezahvalnom trenutku?
- Ne poznajem ga dovoljno, ali dok je radio u Krku, čuo sam da je vrlo studiozan. Uveo je Krčane u viši rang, potpuno se posvetio trenerskom poslu nakon što je dosta rano prestao igrati. Lako je igračima govoriti „lako je biti trener“ . Kad si trener moraš misliti o 22 glave. Ima da te boli glava 24 sata dnevno dok sve ne ukomponiraš! Horvatu čestitam na hrabrosti, ima mladu momčad, a Rijeka uvije ima visoke ambicije. Trebat će puno rada. Kamo sreće da od početka dobro krene. U suprotnom bit će teško igrati, posebno na Kantridi. Rijeci želim sve najbolje, Horvata treba podržati.
Jeste li preboljeli kao momčad neulazak u Prvu HNL, ožiljci sigurno ostaju?
- Ne ponovilo se. No dečki su shvatili da je svaki novi trening novo dokazivanje. Mi ove godine opet igramo na to da budemo prvaci ako možemo. I to s deset bodova viška! Pa nek´ opet ne uđemo u Prvu ligu. Želim da budemo efikasni i raznovrsni, baš da igramo nogomet. Možda dovedemo i kojeg gledatelja više u Žuknicu. To bi bilo zadovoljstvo. Imamo preduvjete za dobar rezultat.
Veza ste između uprave i momčadi. I kad je dobro i kad se traže premije?
- Malo to nekada bude nezgodno. Srećom suigrači, posebno oni mlađi, posljednjih su godina i više nego korektni i strpljivi. Imaju jako puno razumijevanja, a i držali su nas rezultati. A onda je i puno lakše čekati neke novce. U Pomorcu se ne može „dignuti lova“, on može biti samo odskočna daska. Dobro rade, vjerujem da će uspjeti negdje i naplatiti svoj trud.
[uredio dado777 - 25. srpnja 2011. u 23:34]