Sve cestitke igračima i stručnom stožeru na jos jednoj odličnoj sezoni.Steta samo sto ulazak u prvenstvo nije bio najbolji gdje smo nespretno i nesretno prosuli neke bodove jer bi po mom mišljenju sigurno osvojili prvo mjesto.Napominjem da smo prvo kolo totalno pokradeni u Mladini,da smo remizirali kod kuće sa Suhopoljem,nesretno smo izgubili od Rudeša gdje smo igrali 70 minuta u 16-ercu Rudesa,napominjem da smo od lidera Gorice i drugoplasiranog Lučkog golove primili u sudačkoj nadoknadi,da smo protiv Hask-a i Sesveta trebali bitno popravit gol razliku a ne odigrat bez golova itd...Ovo sam samo naveo jer mislim da je Pomorac najkvalitetnija ekipa u 2.lizi sto je i dokazala u drugom dijelu prvenstva.Sve cestitke treneru Stilinovicu na odličnoj selekciji igraca bez nekih zvučnih imena koji su se pokazali i dokazali kao momčad.To zajedništvo  je bila ujedno i najveca snaga ekipe Pomorca u ovoj sezoni,i siguran sam kad bi ova ekipa ostala na okupu uz nekoliko pojacanja imala bi sta pokazat i 1.lizi.Medjutim sto je tu je naša realnost je druga liga.Još jednom sve cestitke na odličnim rezultatima u ovoj sezoni.

   Završilo je još jedno prvenstvo 2. HNL. Osvojeno je odlično 3. mjesto. Nakon lanjskog osipanja momčadi (odlaska važnih igrača prije svega Weitzera, Čuturila, Cona), sklopljena je radna ekipa, bez previše umjetnika, kolektivna momčad. Iz Rijeke su priključeni Živulić i Tadejević, priključio nam se i Turkalj i golman Burcsa koji su dali malo prvoligaškog štiha novoj momčadi.

   Prvenstvo je započelo predposljednje nedjelje u 8. mjesecu. Išlo se u goste Vinogradaru, u selo Mladinu. Tamo  nikada nismo uzeli više od boda, pa je tako bilo i ovaj puta. Nakon sramotnog suđenja i isključenja Tadejevića, domaćini dolaze do pobjede od 2-0. To nam je ujedno i najveći poraz u sezoni.  To je bila jaka pljuska od koje se nismo oporavili u slijedećih pet kola. Drugo kolo domaćini smo Imotskom, kojeg pobjeđujemo s 2-1. Na ovu utakmicu su gosti imali pritužbe jer su smatrali da je prestrogo isključen njihov igrač. Treće kolo idemo u goste Rudešu. Zagrepčani nam u prvih pola sata zabijaju dva gola, nakon toga mi smanjujemo, da bi u nastavku susreta  promašili dosta prilika te se opet vratili s gostovanja praznih ruku (2-1 za domaćina). Četvrto kolo smo domaćini Suhopolju, koje je složilo solidnu momčad na početku prvenstva, takav status opravdavaju i odnose bod sa Žuknice (0-0). To nam je bio jedini domaći kiks ove sezone (Suhopolju jedini bod u gostima ove sezone!). Nakon poraza u 5. kolu od lidera Gorice 2-1 unatoč solidnoj igri, nemamo koncentracije izdržati još pet minuta, primamo gol i gubimo utakmicu. Ovim porazom našli smo se na predposljednjem mjestu (15.) nakon odigranih 5 kola 4 mizerna boda, iza nas je bio samo Vukovar ´91 s lošijom gol razlikom. 

U posljednjem tjednu rujna igramo u 1/16 finala Hrvatskog nogometnog Kupa protiv županjskog Graničara. Utakmicu je obilježila obrana jedanaesterca Burcse, koji se do ove utakmice dosta tražio, njegovom obrano spriječeno je izjednačenje i povratak u igru Županjaca. Drugim golom zaključujemo utakmicu i pobjeđujemo s 2-0. To nam je bila prva sezonska gostujuća pobjeda. To nas je napunilo samopouzdanjem. U slijedećem kolu Kupa bili smo domaćini Zagrebu.

Šesto kolo u Kostreni gostuje novak u ligi, slavonskobrodska MV Croatia koja se pokazala kao izrazito čvrsta momčad. Veliki je pritisak, osjeća se nervoza, voda je u ušima i nije lako igrati. Stilinović još nije standardizirao prvih 11, konstantne su rotacije, a problem mu predstavljaju i mladi igrači kojih obavezno mora biti tri u prvih 11. Mi uz veliku sreću, odbijanja u šesnaestercu u sudačkoj nadoknadi zabijamo za 1-0 (Anto Pejić) i bježimo sa začelja ljestvice. Početkom listopada opet gostujemo u Zagrebu, ovaj puta gosti smo još jednom novaku, zagrebačkom HAŠK-u. Tamo smo odigrali konačno rasterećeno i samo je sreća spasila domaćina da se ne vratimo u Kostrenu sa sva tri boda (0-0). Osmo kolo u Kostreni gostuje stalna mušterija, Mosor, kojega ni dobri Brazilac nije spasio rutinskog poraza 3-1. U 9. kolu išli smo na najljepši stadion 2. lige, u goste Dugopolju, ambicioznome novom članu 2. lige. Iako su domaćini poveli, mi se vraćamo u utakmicu i zabijamo za konačnih 1-1. Ovaj rezultat je bio malo iznenađenje, jer smo se do tada sa gostovanja, u pravilu, vraćali bez bodova, pogotovo protiv najjačih što je Dugopolje u tom trenutku zaista bilo.  U 10. kolu pobjeđujemo sesvetsku Croatiju s 2-0. To je do tada bila i možda najbolja utakmica naših nogometaša. U međuvremenu igramo Kup, 1/8 finala, u kojoj gubimo od Zagreba s 1-0, iako smo pružili dobru partiju, nepreciznost nas je opet koštala poraza. No to se ubrzo zaboravlja jer slijede dva neugodna gostovanja koja su odlučivala da li ćemo se priključiti momčadima s vrha ili ćemo se boriti za spas. Protiv Junaka igramo 1-1 nakon vodstva u 1. poluvremenu, dok Vukovara dobivamo s 1-0 golom Jagačića. To nam je bila prva gostujuća pobjeda, na dotad za nas neugodnom gostovanju. Tada je još i momčad Vukovara „funkcionirala“. Rutinskom i uvjerljivom pobjedom nad Međimurjem od 4-1 bježimo iz zlatne sredine i priključujemo se Dugopolju, Lučkom, Solinu i Gorici na vrhu tabele. Predposljednje kolo jesenskog dijela prvenstva doživljavamo poraz od Lučkog, iako smo se dobro držali velikim dijelom utakmice, pred kraj utakmice dobivamo gol za pobjedu domaćina od 2-1. Doživjeli smo poraz nakon 9 utakmica. Posljednje kolo domaćini smo Solinu kojeg sa sigurnih 3-0 isprašujemo kući te se s njima izjednačujemo na tablici (25 bodova) i preuzimamo poziciju broj 4 na kraju jesenskog dijela prvenstva (iza prvoplasirane Gorice osam bodova, iza drugoplasiranog Lučkog 7 bodova i trećeplasiranog Dugopolja 1 bod razlike).

   Drugi dio sezone započeo je u posljednjem vikendu veljače.  Ugostili smo sastav Vinogradara, one iste ekipe od koje smo izgubili u 1. kolu sezone sramotnim suđenjem. Nadigrali smo ih i uvjerljivo porazili s 3-0. U 17. kolu idemo u goste Imotskom, nakon blijede i nezainteresirane igre obje momčadi, utakmice završava, kako drukčije nego 0-0.  Slijedeće kolo u goste dolazi Rudeš, ekipa koja se predstavila u dosta dobrom svjetlu. Unatoč tome, nemaju odgovora na naš presing i gube od nas s 3-1. To je ujedno i jedini poraz Rudeša ovo proljeće.  19. kolo idemo u Suhopolje, za nas izrazito neugodno gostovanje, gostovanje s kojeg nikad nismo uzeli niti boda, ekipa koja nam nikako ne leži. Nakon brdo promašenih prilika protiv kvalitetom slabijeg protivnika ipak dobivamo s 1-0. Dan poslije blamaže naše repke protiv Gruzije u Tbilisiju, odigrali smo najbolju utakmicu sezone. Pregazili smo lidera Goricu, bili smo bolji u svim segmentima igre. Konačan rezultat 2-0 možda to i ne sugerira tako, ali da su naši bili malo precizniji, Gorica sada ne bi imala najbolju obranu lige. Slijedeće kolo idemo u Slavonski Brod, kod MV Croatije. Domaćinu je ta utakmica bila za produženje nade u ostanak, dobivaju s 1-0. U 22. kolu domaćini smo HAŠK-u i uz fenomenalan preokret u drugom poluvremenu dobivamo s 3-1. Sredinom četvrtog mjeseca, u sklopu 23. kola idemo u goste davljeniku Mosoru. Tamo nakon vodstva ekspresno dobivamo gol i tako ostaje do kraja 1-1. Odmah u srijedu na rasporedu je bilo 24. kolo, derbi u Žuknici s Dugopoljem. Pobjedom od 2-1 učvršćujemo 3. poziciju, a Dugopoljce izbacujemo iz prvih pet momčadi. Dan nakon Uskrsnog ponedjeljka gosti smo Croatije Sesvete, gdje odigravamo 0-0, ali uz vrlo dopadljivu igru, šteta za rezultat. Zadnjeg dana travnja, rutinski dobivamo Junaka u Žuknici s 1-0, da bi zatim tjedan dana kasnije u drugoj domaćoj utakmici zaredom, podarili šesticu otpisanom Vukovaru ´91 6-0. U 28. kolu idemo u Čakovec Međimurju kojemu treba pobjeda za siguran ostanak. Domaćini dobivaju s 2-1. U posljednjem domaćem ogledu u sezoni, u derbiju kola, ponizili smo drugoplasirano Lučko s 5-2. Posljednje kolo, 29. svibnja odigravamo u Solinu gdje je nakon 90. minuta rezultat bio 1-1.   

Na kraju sezone zauzeli smo 3. mjesto, s tim da smo uz Goricu osvojili najviše bodova ovog proljeća. Da u prvih 5 kola nismo imali „prazan hod“, sada bi definitivno slavili naslov prvaka. Osim toga, zanimljivo je da sa svim momčadima u ligi imamo bolji skor u međusobnim ogledima (jedino smo izjednačeni s MV Croatiom 1-0 u Kostreni, poraz 0-1 u Slavonskom Brodu)! Ono što me posebno zaintrigiralo je i to što se ne sjećam kada su nam protivničke momčadi napravile tako malo šansi (ovo se posebno odnosi na domaće utakmice). Gosti u Kostreni zajedno nisu napravili više od pet-šest izglednih šansi tijekom cijele sezone, u ovome ne pretjerujem, nego to je stvarno tako i bilo! Na domaćim utakmicama smo bili stvarno dominantni, u 15-tak godina koliko pratim ovaj klub, ne sjećam se da smo toliko uvjerljivo odigrali sve domaće utakmice u sezoni.

****dupli post

Osvrnut ću se i pojedinačno na igrače koji su nastupali ovu sezonu:

Davor Burcsa – kostrenska „dvanaestica“, došao kao zvučno prvoligaško pojačanje iz Cibalie. Prvih pet kola tražio je formu, sigurnost, a na ruku mu nisu išli niti rezultati u tom razdoblju. Prekretnica je bila utakmica Kupa u Županji kada brani penal, od tada dobiva na sigurnosti i nadalje je jedna od najčvršćih karika momčadi

David Šegota – kostrenska „jedinica“, iako samo na papiru. Ove sezone branio na 2 domaće utakmice, protiv Croatie Sesvete i Vukovara. Jedini „izvorni“ kostrenski nogometaš koji je cijelu karijeru u klubu (već 15 godina!), prošao sve uzrasne kategorije Pomorca. Na temelju dvije utakmice ne može se dobiti uvid u stvarnu kvalitetu, ali uspoređujući lanjske utakmice (Moslavina, Dinamo u Maksimiru), dobio je na sigurnosti, a Burcsa će imati dostojnu zamjenu ukoliko ode. Mislim da bi mu se trebala dati prilika jer je svojim radom i vjernošću klubu to definitivno zaslužio.

Luka Marić – standardni stoper, odradio svoju drugu sezonu u Pomorcu nakon dolaska iz Rovinja. Kvalitetan stoper, cijelu sezonu odigrao na visini i ukoliko ode, bit će to veliki nedostatak. Mislim da bi se mogao okušati u 1. ligi, smatram da ima kvalitetu za to.

Vedran Turkalj – pojačanje s Kantride, pridružuje nam se nakon neslaganja s Rijekom. U prvoj polovici polusezone izrazito loš, međutim kako se polusezona bližila kraju postaje sve bolji. Kvalitetu potvrđuje u proljetnom dijelu sezone kada je neprelazan, dominantan i zajedno s Marićem čini jedan od najboljih stoperskih parova 2. HNL.

Stipe Režić – od aktivnih igrača najstariji član kostrenske svlačionice, više-manje solidan tijekom cijele sezone, dobar za popuniti rupe pred kraj utakmice ili se nameće kao dostojna zamjena standardnih stopera.

Naum Batkoski – jedan od legendi ovoga kluba, dokapetan, s promjenjivom formom. Na nekim utakmicama potpuno izgubljen, na nekima jedan od najboljih igrača. Iako je prešao 30-tu godinu, tjelesno jedan od najspremnijih igrača, a svojim ponašanjem i profesionalnošću može biti uzor mlađima.

Sanin Muminović – zimska prinova iz sušačkog Orijenta, solidan igrač koji daje sve od sebe na svakoj utakmici, ne štedi se, a neke tehničko-taktičke nedostatke nadoknadi srčanošću, borbenošću i zalaganjem. Zahvalan igrač.

Josip Rudan – pokazao da se bolje snalazi u napadačkim nego u obrambenim zadacima. Našao se u nekoliko izglednih prilika, ali ne zna zabiti! Ukupan dojam je vrlo dobar, znao je ulascima u 2. Poluvremenu preokrenuti utakmicu u našu korist.

Željko Pinjuh – koristan stoper, alternativa za popuniti stoperske pozicije iako ga je Stile znao koristiti i kao beka. Ukoliko netko od standardnih stopera otiđe, siguran sam da će kvalitetno popuniti prazne pozicije.

Marin Prpić – kostrenski „kapo“, najveća igračka legenda ovog kluba. Iako godine lete prema 4. desetljeću, pokazao je u nekim utakmicama da još ima znanja kojim nas je uveseljavao u mlađim danima.

Goran Petranović – najkvalitetnije zimsko pojačanje, došao u paketu s Muminovićem. Najbolji igrač proljetnog dijela prvenstva, lider vezne linije, njegov ostanak bio bi i najveće pojačanje kluba.

Luka Jagačić – prinova iz Varteksa, ni sam ne zanam kako bi ga ocijenio. Prati ga odlična statstika – osam golova, donio je nekoliko važnih pobjeda, a s druge strane u mnogim utakmicama neuvjerljiv.

Dario Tomić – prinova iz Novalje, u prvim kolima najbolji igrač. Šteta da su ga ozljede zaustavile da pokaže sve što zna, ali znanja definitivno ima.

Nikola Prelčec – zimska prinova iz Istre 1961. Osim u prva dva kola proljetnog prvenstva nije opravdao prvoligaški rejting. Prosječan, ništa više od toga, iako se vidi da ima tehnike i znanja. Potrebno je puno rada da bi postao prvoligaški igrač. Posudba iz Istre samo je potvrdila odlične odnose između nas i istarskog prvoligaša, pa kad ti prvi susjed ne želi pomoći (HNK Rijeka), barem ćemo preko Učke dobiti ruku pomoći.

Domagoj Prtenjača – junior Pomorca, meni jedan od najdražih igrača. Smatram da bi mu Stile morao dati malo više prostora i prilika, iskreno se nadam da će to biti u slijedećoj sezoni. Ono što je pokazao nije bilo loše, uz malo više snage, već slijedeće sezone bi mogli imati dobrog igrača. Ima potencijala, njegovo vrijeme tek dolazi!

Marin Perić – prinova iz Grobničana, unatoč svojim godinama pun kondicije, izdržljiv. Tek se treba dokazati.

Tomislav Ivičić – zajedno s Šabanom prvi strijelac kluba s 10 golova. U mnogim utakmicama nedorečen, nezainteresiran, ali unatoč tome ima dobru statistiku. Može i mora bolje!

Martin Šaban – zabio 10 golova, izuzetno koristan, vuče cijelu ekipu. Iako je dosta škrt na lopti, ima mnogo soliranja, nekada se to i isplatilo. Atletske građe, fizički jak. Uz Petranovića definitivno najbolji igrač ovog proljeća.

Boris Bjelkanović – prinova na početku ove polusezone, visoki stoper, ali odigrao premalo utakmica za napisati neku suvislu analizu.

Ostali igrači koji su otišli na polusezoni:

Diego Živulić – junior Rijeke, nakon lanjske posudbe u Orijentu, početkom sezone posuđen do kraja ovogodišnje sezone čija je posudba naprasno prekinuta na kraju jesenskog dijela prvenstva, zbog nastalih trzavica između nas i prvoligaša s Kantride. Smatram da su mu se natovarila velika očekivanja i da je zbog toga puknuo. Uz to još forsiranja preko novina, ostavilo je traga na mladom nogometašu. Iako je želio ostati u Žuknici (prema mojim saznanjima), Rijeka za to nije imala razumijevanja pa ga je povukla, gdje je cijelo proljeće više grijao stolicu (bilo one za rezervne igrače, bilo one na tribinama). U pripremnim utakmicama je pokazao da ima „štofa“, ali je s njim potrebno puno rada i strpljanja. Možda mu i rezultati u prvim kolima nisu išli na ruku jer je bio veliki pritisak zbog lošeg početka sezone.

Mario Tadejević – igrač Rijeke posuđen do kraja jesenskog dijela sezone. Solidan igrač, fer i korektan sportaš, nažalost trenutno nije u prvom planu na Kantridi pa otkad se vratio izgubio kontinuitet igranja.  Šteta, jer mogao je kod nas napredovati.

Anto Pejić – ove sezone ispod prosječan, posuđen Krku u 2.dijelu sezone. Pamtit ću ga jedino po golu MV Croatiji u sudačkoj nadoknadi i to je to od njega!

Luka Kujundžija – smatram ga dobrim igračem koji ima što za pokazati, ali problem je luda glava i zbog toga je „dobio nogu“. Šteta, jer ima tehniku i prodornost. Otišao u Vukovar ´91 s kojim je ispao iz lige.

Trener Predrag Stilinović – čovjek pod kojim je Pomorac ostvario najbolje rezultate u 90-godišnjoj povijesti kluba. Možda će to zvučat subjektivno, ali smatram ga jednim od najboljih stratega u Hrvatskoj. Čovjek koji ima karizmu, autoritet u svlačionici i izvan nje. Iako drugu godinu zaredom početkom sezone dobije gotovo kompletno novu momčad koju treba uigravati, posao je obavio besprijekorno. Nije izgubio kontrolu u prvih pet kola kada nas rezultat nije pomazio, autoritativno je zaustavio kola koja kreću nizbrdo. Velika snaga ove momčadi leži u njegovom taktičkom znanju. Momčad je uigrana, iako individualno za barem 30% slabija nego lani, fizički tjelesno spremna što se i pokazalo na kraju jesenskog dijela kada smo imali furiozan finiš.

Danas poslijepodne donesena je i konačna odluka, odbijena je žalba na Arbitraži, što znači da ostajemo u 2.HNL. Odluka i ne bi imala nekakav značaj da nisu vladali dvostruki kriteriji. Kao što se zna, Gorica koja je prijavila stadion u drugoj jedinici lokalne samouprave dobila je licencu, naši zahtjevi nisu uvaženi pa ćemo slijedeće sezone i dalje u 1.HNL gledati Lokomotivu. Time je hrvatski nogomet dotaknuo dno i to u ozbiljnim razmjerima. Nemam ništa protiv gore navedenih klubova, da se razumijemo, poštujem svaki klub i nije mi na pameti da bilo koga vrijeđam. Žalba je navodno odbijena jer se nemaju čvrsta jamstva za izgradnju reflektora, Gorica je imala jače argumente. Od kad nekakva jamstva nešto garantiraju u ovoj državi? Pa i Vlada nam obećava da će bit bolje, da će past nezaposlenost….?!?!?! Stvar je u tome da kriteriji nisu jednaki za sve i tu leži cijela priča! Ako klubovi nemaju reflektore neće igrati 1. ligu i točka, ali ne da se jednom dopusti, a drugome ne, samo želimo ujednačen kriterij!

Ono u čemu nismo inzistirali je stadion na Kantridi. Prvo smo prijavili svoju Žuknicu, u drugome stupnju prijavili smo također Žuknicu, ali Kantridu u slučaju igranja noćnih utakmica, dok je za arbitražu (kada se vidjelo da Žuknica neće proći) prijavljena Kantrida. U tim odlukama sam izrazito ponosan na klub i upravu, koja je Kantridu prijavila tek kada rješenja nije bilo (mislim nekako da smo na žalbenom roku prijavili isključivo Kantridu, možda bi i dobili). Ovime je pokazana dostojanstvenost kluba, njegov ponos, tradicija. U svojoj 90-godišnjoj povijesti kluba, NIKADA nismo igrali na tuđem stadionu, niti ćemo se prodavat za igrat 1. ligu. Da ovaj klub nije takav vjerojatno više ne bi niti postojao, pogotovo nakon ispadanja iz 1. lige 2003.g. Pomorac je sinonim za Kostrenu i obratno. Pomorac nosi ime po čemu je Kostrena poznata u svijetu – pomorcima i pomorstvu – „kruhu sa sedam kora“. Klub ima identitet, prepoznatljiv je, nije izmišljen, stvoren nekakvim fuzijama (npr. zagrebački klubovi (osim Dinama, Zagreba i Inkera) niti su prepoznatljivi, niti imaju nekakav identit). U upravi Pomorca su ljudi isključivo iz Kostrene ili oni koji žive u njoj! Meni bi iskreno bilo jako žao da 1.ligu igramo na tuđem stadionu (iako smo s Rijekom povezani, nije to to!). U Kostreni su svi dobrodošli, svaka gostujuća momčad se osjeća ugodno, cijenimo fer i korektan odnos prema igri pa neka bolji pobijedi. Drugu godinu zaredom prvi smo po fair-playu u ligi. Osim toga, to nam je u krvi, ipak smo Primorci pa nas ovakve stvari i odluke najviše bole.  Zbog ovakvih stvari, razna lučka, gorice i slični klubovi, odnosno svi oni koji smatraju da se može kupiti vjernost, tradicija, identitet, ljubav i privrženost klubu i dalje će biti ljubomorni na naš Pomorac!

Glavu gore, možda 1.ligu više nikada nećemo niti gledat, ali to nije tragedija. Bitan je čist obraz, pa makar igrali i u županijskoj ligi.

Za utjehu nam može biti da smo rezultatski i igrom bili bolji u međusobnim omjerima od nova dva prvoligaša (protiv Gorice 1-2 i 2-0, protiv Lučkog 1-2, 5-2). Sretno im bilo!

iskreno mi je žao što pomorac nece igrat prvu ligu iako mi je s druge strane malo i drago da je miro uljan dobio po repu od onih kojima već dugo slijepo vjeruje...
ipak, mozda i bolje da se nije uslo ove sezone buduci da 4 kluba izravno ispada iz lige..druga liga je nesto jeftinija a opet će ponuditi priliku da se afirmiraju neki igrači poput prtenjače, šegote i još ponekog juniora budući da je generacija koja ove sezpne izlazi dosta talentirana...
vjerujem da će za par sezona pomorac ponovo u prvu ligu, dogodine teško...

Fini stadiončić je ovaj u Kostreni. Treba samo napraviti krov preko čitave tribine i jednu malu iza gola za gostujuće navijaće od približno 800 gledatelja.