ŠKRIPARI ŠIROKI BRIJEG

Već krajem osamdesetih godina izvjestitelji s nogometnih i košarkaških utakmica iz Širokog Brijega koriste naziv navijaci (znaci pored gledatelja,simpatizera… ) na tribinama su se pojavljivali i momci koji su svojim navijanjem pomagali tim klubovima da izbore što bolji rezultat na terenu. Tih kasnih osamdesetih godina momci koji su navijali za širokobriješke (tada lišticke) klubove bili su navijaci zagrebackog Dinama i splitskoga Hajduka, vec su tada isticali veliku ljubav prema Hrvatskoj nam domovini i našoj Hercegovini i vec tih godina smo imali problema s tadašnjim organima reda kojima smo tada bili u oku što su pokazivali i time da su skoro poslije svake tekme neki momci završavali na razgovorima u tadašnjoj “stanici milicije”. Time su nas možda mislili slomiti ali ta je naša ljubav iz mjeseca u mjesec iz godine u godinu bila sve veca i veca. Iz tog razdoblja se uvijek rado sjecamo paljenja žutih dimni u maloj dvorani na Brijegu (košarkaška utakmica), docekivanja protivnickih igraca iz istocne Hercegovine na Pecari, paljenju baklji na Pecari….. Negdje u listopadu 1989. god okupljeni navijaci na utakmici Republicke lige BiH KK Mladost-KK Borac Capljina dolaze na ideju da se nazovu BROADLY HILL BOYS što se i prihvaca i sve do pocetka rata na Pecari i u dvorani na Brijegu se mogao viditi transparen na plavoj podlozi bijelim slovima ispisano Broadly Hill Boys….

Devedesetih godina je došlo do odredenih promjena u državi u kojoj smo živjeli i veliki dio ekipe dobrovoljno odlazi stazom pobjednika u neizvjesnost da brani hrvatstvo ovih prostora, nažalost dolaze mucne godine u kojima dosta momaka koji su pronoslili slavu našeg grada na tribinama naših sportskih borilišta ostaju vjecno na nekim drugim stazama slave ali vjecno ostaju i u našim srcima kao heroji, sjecanja na njih ni danas ne blijede nego nam daju snagu za nove pobjede na žalost bez njih….
Nakon dogadaja koji su obilježili protekle godine malo po malo stanje se na ovim prostorima donekle stabilizira tako da se ponovo budi i navijacka aktivnost. Sezona 1993/1994 nam donosi prvo prvenstvo Hrvatske Republike Herceg-Bosne i od tada se piše zlatna povijest sporta u Širokom Brijegu, nogometni klub u slijedecih pet sezona više nego zasluženo uzima pet pehara koje dobija najbolja nogometna momcad u Herceg Bosni. U tom razdoblju se navijaci u Širokom Brijegu ponovno aktiviraju i u pravom smislu rijeci reorganiziraju tako da je bilo zaista malo utakmica bilo domacih bilo gostujucih na kojima nije bilo Širokobrježana. U to vrijeme smo bili jedina navijacka ekipa na ovim prostorima (još možemo navesti i Rde iz Ljubuškog, i u dva navrata Torcidu iz Kiseljaka, te Torcidu iz Mostara koji su se malo pojavljivali pa ih malo nije bilo ali samo na njima domacim tekmama) Ekipa koja je išla na utakmice svakodnevno je rasla pa se na sada vec povijesnom gostovanju u Mostaru 09.09.1996 na ideju par ljudi a uz odobravanje svih navijaca dobiva i današnje ime Škripari ( Škripari su ime dobili po križarima, koji su 1945. odbijali priznati novu vlast i nastavili se boriti svojim posebnim gerilskim nacinom otpora do sredine pedesetih godina. Bili su trn u oku i nerješiv problem tadašnjoj komunistickoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u kamenjaru, u takozvanim škripinama. Godinama je poistovjecivanje s hrabrim, odlucnim, vještim i lukavim Škriparima znacilo imati posla s policijom, riskiranje batina i zatvora. U spomen na njih, širokobriješki navijaci se poistovjecuju s njima i svojoj navijackoj skupini daju ime po njima ŠKRIPARI) koje i dan danas s ponosom nosimo.
To su bili dani kada smo jednostavno harali ovim prostorima stvarno su rijetke utakmice na kojima nismo bili i u pravom smislu rijeci pronosili slavu našeg grada, uvijek nam je bilo najdraže otici u Mostar jer su se izgleda samo na nas palili ovi dole i u Mostaru je bilo u biti i najzanimljivije, svaki odlazak dole znacio je i dobro navijacko gostovanje u svakom pogledu bilo je par dobrih bakljada dole, uljetanja u teren, kacenja s policijom ili s domacim navijacima, iako skoro uvijek malobrojniji Škripari su pokazivali susjedima kako se brani cast 
svog grada i izvan njega.

A tih je gostovanja dole bilo napretek jer su dole igrali još neki klubovi koji nisu tada imali regularne uvjete za natjecanje u svom gradu kao naprimjer citlucko Brotnjo, pa smo i tada koristili situaciju za obracune s veselim Mostarcima. A našu Pecaru i dvoranu na Brijegu rijetko su posjecivali gostujuci navijaci svih ovih godina samo jednom na Pecari su bili Ljubušaci, Kiseljacani neki Posušaci i Mostarci a od ostalih se nisu pojavljivali organizirani navijaci tako da smo i mi na domacim utakmicama bili znatno umjereniji nego na gostovanjima, uvijek smo se dobro gledali i s Ljubušacima, Capljincima Kiseljacanima ali smo uvijek i bili na ratnoj stazi s Mostarcima, Posušanima, Brotnjacima tako daje se u našem vlasništvu znalo naci i podosta navijackih rekvizita iz tih gradova koje smo naravno uzimali u tim mjestima osim jednog transparente kojeg smo Mostarcima uzeli na Pecari. Tih godina su Škripari odskakali u svim segmentima navijacke kulture od ostalih «navijackih skupina» u Hercegovini (ali pored Širokog Škripari nisu zaboravili ni stare ljubavi Dinamo, Hajduk i reprezentaciju Hrvatske uz koje su bili na svim važnijim utakmicama).
Mislim da je 1998 godina bila vrhunac do tada te godine smo uzeli sve što se uzeti dalo postali prvi prvaci BiH u košarci, uzeli kup BiH ali nažalost nogometna ekipa iako je imala odlicnu momcad nije uspjela izboriti Europu ali je zabilježeno ostalo i gostovanje preko «20 000» Škripara pod Bijelim Brijegom u Mostaru na utakmici za prvaka Bih protiv Sarajeva, (na stadionu je bilo preko 20000 gledatelja Hordi Zla je bilo par znaci svi ostali su bili Škripari i mislim da takvu atmosferu na stadionu pod Bijelim Brijegom nece još zadugo nitko napraviti). Finale kupa BiH se igralo u Citluku a dvorana je bila pretjesna da primi sve zainteresirane Škripare s Širokog je išlo 8 autobusa Škripara i nepregledna kolona osobnih automobila fešta je bila zagarantirana igraci nošeni freneticnim navijanjem Škripara pobjeduju Slobodu DITU iz Tuzle i osvajaju prvi kup BiH u košarci za muškarce. Nedugo zatim Široki je nakon pet utakmica pobjedio Sarajevsku Bosnu i osvojio i prvenstvo BiH, naravno i ove utakmice nisu prošle bez Škripara koji su po rijecima samih igraca bili glavna pokretacka snaga samih njih, naravno dupla kruna se znala proslaviti u gradu na Lištici, tih dana grad je naprosto gorio..

Široki igra u Saporta kupu i za protivnike dobija izmedu ostalih Aris, Maes Pills , Limoges što znaci da su Škripari te godine pohodili i europska mjesta s nadom da ce se Široki uspjeti oduprjeti velikanima košarke, nažalost nismo uspjeli ali smo bili ponosni zato što smo iz male sredine a igramo s velikim ne europskim nego mogu reci i svjetskim velikanima..
Organizacija Škripara i dalje iz dana u dan raste rade se novi transparenti, šalovi, zastave, dresovi i u zadnje dvije sezone Škripari pokazuju da su vec davno prevazišli ove prostore, i svojim navijanjem se suprostavljaju i željinim Manijacima, i Hordama Zla, Robijašima…ponovno nam bježi Europa ne radi nas samih sada nego radi raznih igara u nogometnom savezu ali unatoc tome Škripari su vjerni na skoro svakom gostovanju po Bosanskim gudurama a o Hercegovini necu ni pricati jer je to vec davno ispricano. Zapaljen je rekordan broj baklji u sezoni, predeni kilometri i kilometri, odbijeni napadi i policije i razularene rulje na par uglavnom Hercegovackih gostovanja (jer ljudi nas u Bosni lijepo prime, jer znaju kakvu žrtvu radimo iz ljubavi prema našem gradu i klubu, ali ovim našim susjedima ni dan danas nije jasno da smo mi što se tice sporta i navijanja daleko ispred njih pa probaju na neke nekulturne nacine pokazati da se mogu mjeriti s nama, ali onda vide da se grdno varaju pa smo im tako još u lijepom sjecanju).
Evo napokon izborili smo i Europu u nogometu, nešto što je prije desetak godina bila fantazija sada se ostvaruje i nadam se da na ovome necemo stati jer sada imamo moderan stadion, modernu dvoranu, odlicne uvjete i uvijek vjerne navijace, koji imaju svoje prostorije, registrirani smo kao klub navijaca , radimo da se osamostalimo po pitanju marketinga rade se novi transparenti, šalovi, dresovi i pripremamo za povijesnu utakmicu 15-og kolovoza 2002. godine u slovackoj Bratislavi u kojoj ide dobra ekipa Širokobrijeških Škripara…
Evo i ova stranica ide u prilog tome da se pohodi Širokobrijeških navijaca pokažu i širem auditoriju, u ovoj Povijesti sam sve pisao iz glave dosta slika ce potvrditi ovo i vizualno, ali ostaje žal za puno dobrih stvari koje su Škripari napravili a nisu popraceni kako bi trebalo ni od novinara, TV-u..tako da cemo sada ja i par mojih prijatelja iz utakmice u utakmicu pokazivati Vama svima koji cete posjecivati našu stranicu kako to rade Škripari, je nas je malo dolazimo iz male sredine ali volimo ovaj grad i klub i spremni smo na sve da pomognemo da se ostvare još bolji rezultati i da se pronese širom svijeta dobar glas o našem malom mjestu koji raste i raste…

I evo na kraju cu napisati gradove koje su Škripari do sada pohodili s našim Širokim i reprezentacijom Hrvatske: Grude, Posušje, Ljubuški, Capljina, Stolac, Mostar, Citluk, Livno, Tomislavgrad, Kostrc, Orašje, Kiseljak, Sarajevo, (Grbavica, Koševo, Olimpik ),Tuzla, Banovici, Bihac, Travnik, Zenica, Bugojno, Banja Luka, Sinj, Knin, Split, Metkovic, Rijeka, Zagreb, Osijek, Ljubljana, Antwerpen, Atena, Limoges ,Notingham, Sheffield, Bordeux, Lyon, Paris, Kopenhagen, Bec,Bratislava, Prag,Kranj, Celje,Andora,Bruxeles,Skoplje,Lisabon,Leira,… u dosta mjesta smo bili više puta i na ovom ne stajemo jer sada idemo u nove pohode i tko zna kad cemo se zaustaviti , , možda i osvojimo Ligu prvaka…..
TU NA BRIGU MOJ JE DOM, ŠIROKI U SRCU MOM