I nakon prospavane noći još me proganja onaj zvuk loma, ma štrašno. Odmah poslije starta je meni pozlilo, a mogu si misliti kako je bilo Igoru. Svaka mu čast da je ostal pribran, neki bi pali u nesvjest od bola. Želim mu brz i uspješan oporavak, a vama da nađete adekvatnu zamjenu.

Lusavec kao nas wunderkind mora raditi i dati vise, ima potpunom podrsku kao nas izdanak akademije kao i Belcar, samo mora shvatiti, znam da je to tesko za mladog igraca da vise mora uzimati odgovornosti u sredini. Puno lopti kad primi vraca iza, neupitno je da zna. Volio bih da se da vise prilika Mate Stanicu, jer ono kaj je pokazal drugo poluvreme u utakmici protiv Dnjipra-1 je bilo super. Moramo po meni dovesti do kraja prijelaznog roka a to je 16 dana, jos jednog obrambenog igraca i zadnjeg veznog.

I "savjet" Zelenom, brani dobro, solidno, samo mora ici na ubacaje na loptu, pa ti si kralj u 16, a da ne govorimo u 5 metara..onakvi prekidi i golovi,pogotovo 2. iz kornera nam se ne smiju dogadjati. A prvi mi i dalje nije jasan da je 5 igraca bilo oko Jugovica i da je on ostal potpuno sam.

Znali smo da Osijek igra vise nego lose, s obzirom na snagu imena, ali pa pogotovo smo znali da su na misice opasni u prekidu i dalje su nam radili probleme.

Postonjski iz bolnice: Čeka me borba, no neću klonuti, već ću se vratiti još jači

Utakmicu Varaždina i Osijeka u Gradskom vrtu, koja je završila 2:2, obilježila je teška ozljeda varaždinskoga kapetana Igora Postonjskog na početku susreta.

Igrala se 25. minuta, ničija lopta, Mijo Caktaš je uklizao, Postonjski je produžio u duel i pao na travnjak. Scene su bile doista nemile. Kapetan Varaždina je jecao od bolova.

– Ma, sad kad sam pogledao snimku, nisam u tom duelu trebao ni biti. Glupa situacija, nimalo opasna, ničija lopta, ali to je sport. Imam doista visok prag tolerancije na bol, no ovo je bila bol kakvu u životu nisam doživio. Svašta mi se vrtjelo kroz glavu, nisam znao bih li čupao travu, grizao je, baš me jako boljelo – ispričao nam je Postonjski, s kojim su cijelo vrijeme do dolaska kola Hitne medicinske pomoći bili vratar Oliver Zelenika, veznjak Tonio Teklić, pomoćni trener Osijeka Nino Bule i Kristijan Lovrić.

Postonjski je u duelu s Caktašem slomio tibiju, dok mu je fibula napuknula. Operacija u osječkom KBC-u trajala je oko dva sata.

– Sad napokon više ne boli toliko. Stvarno moram zahvaliti svima. Neki ističu da će oporavak trajati šest, neki 12 mjeseci. U magli mi je razgovor s liječnikom nakon operacije. Prvi zadatak bit će stati na nogu, pa me zatim čeka borba s mojim trenerom Andrejem Bušićem. No, što je, tu je – rekao je Điđi, kako ga od milja zovu prijatelji i suigrači.

Mnogi su mu pružili i pružaju podršku preko poziva, poruka i društvenih mreža.

– Ma toliko poruka, poziva i ljudi koje nisam vidio u životu, iz svih krajeva Hrvatske! Podršku su pružili izbornik Dalić, bivši nogometaš Klasnić, naravno, tu je moja obitelj, moji roditelji i suprugini roditelji. Zbog njih svih neću klonuti nimalo. Čeka me borba, ali izaći ću iz toga jači – zaključio je Postonjski.

Igor Postonjski: Nimalo ne krivim Caktaša, jednostavno bila je to borba za loptu

da skoro sam zaboravil i Hajduk i Osijek su nam uputili u ukvir gola savki po 2 udarca i svih 4 gola nam je uslo

moramo napomenuti kaj smo izgubili ovakvom ozljedom Igora

najboljeg igraca, vodju na terenu, najboljeg izvodjaca slobodnjaka,a pogotovo prekida i kornera, te prvog izvodjaca penala..negdje moramo dio ovog nadoknaditi