Varaždin je napokon došao tamo gdje mu je po igrama i mjesto - drugi je na Supersport HNL ljestvici. Samo je Dinamo bolji. Varaždinci su uoči sezone bili prvi favorit za ispadanje, ali trener Kovačević i njegovi igrači od prvog su se kola odlučili igrati - nogomet. I tako su se ponašali u svih devet kola, ne gledajući tko je s druge strane. Na oduševljenje svih koji volimo nogomet.

Punom brzinom, maksimalno napadački, atraktivno, bez imalo kalkulacija. Pa gdje ih to odvede. A dovelo ih je na nezamislivo drugo mjesto. Njih koji imaju daleko najmanji proračun u ligi, njih koje su mnogi igrači ljetos odbijali jer nisu htjeli igrati u momčadi "koja će ionako ispasti". Kako su se samo prevarili.

A mogao je Varaždin s malo sreće imati i pet, ili šest bodova više jer je nadigrao Hajduk (0:2), Osijek u Gradskom vrtu (2:2), kao i još neke suparnike. Samo je Varaždin zaustavio Dinamo (1:1) u njegovoj seriji pobjeda. I u toj su utakmici igrači trenera Kovačevića u drugom poluvremenu potpuno izdominirali prvaka. Bili u toliko bolji da su neki navijači Dinama nakon utakmice otvoreno zazivali ostavku Ante Čačića: "Pa ne može nas Varaždin nadigrati".

Mario Kovačević tek je u 47. godini života dobi priliku voditi momčad u Prvoj HNL. Prije toga nekoliko je puta osvajao Treću ligu Sjever, osvojio je i Drugu HNL, te jednom uveo Varaždin u kvalifikacije za Prvu HNL. I tog je lipnja 2018. Varaždin u dvije utakmice nadigrao Istru 1961, ali je nesretno ispao. A Kovačević je dobio otkaz, umjesto čestitki i još snažnije podrške. Zato što kao nije trener za najveću scenu.

I uoči ove sezone na neslužbenim je kladionicama među trenerima bio prvi favorit za otkaz. Sad je u statusu drugog kandidata za trenera sezone, odmah do Čačića. Do te ga je pozicije vodilo njegovo znanje, ali i hrabrost da uvijek inzistira na igri. Hrabrost koju ima malo koji trener u HNL-u. Nije razmišljao o svojoj fotelji, nego o tome kako zabiti gol više od suparnika, te kroz igru afirmirati igrače. I podići im tržišnu vrijednost, što je za Varaždin jednako važno kao i rezultat.

Prvoligaški trenerski debitant Kovačević pokazao je svima u ligi kako od jeftinih i anonimnih igrača može složiti igru koja oduševljava i puni tribine. Varaždin je nakon Hajduka momčad s najviše gledatelja na domaćim utakmicama, u prosjeku četiri i pol tisuće po utakmici. Dolaze jer uživaju gledajući odličan nogomet. U devet kola samo je Dinamo igrao bolje od Varaždinaca.

Naravno da Varaždin prvenstvo neće završiti na drugom mjestu, jer doći će i kriza, loši rezultati. Mladi su to igrači, a i nema ih dovoljno za tako napornu i dugu sezonu. Međutim, i tada se treba sjetiti ovoga što su do sada napravili i dati im punu podršku, jer je zaslužuju, jer su ligi donijeli dašak rastrčanosti, hrabrosti i ljepote nogometa. Tko to neće cijeniti?

Varaždince nije zaustavila ni teška ozljeda kapetana Igora Postonjskog (27), stožernog igrača momčadi, korektora veznog reda koji je igrama, kao i rijetko viđenom energijom bio taj koji je davao ritam igri svoje momčadi tjerajući je da uvijek bude "muška", bez straha i s idejom stalnih napada. Postonjski danas može biti silno ponosan na svoje suigrače koji su i bez njega nastavili igrati jednako dobro, ako ne i bolje.

Varaždin nema samo najmanji proračun u ligi. Varaždin ima i najmanje stranac (7), a ima i pregršt mladih igrača koji uživaju u velikoj minutaži i povjerenju trenera Kovačevića. I Varaždinov primjer putokaz je za sve trenere i klubove u ligi. Odustanite više od opstrukcije, blokova, defenzive, "vojničkog" postrojavanja igrača na terenu. Dopustite im igru i užitak, pravo na pogrešku i poraz. Napunit ćete tribine, afirmirati igrače i imati više bodova nego što ih imate sad.

Tko ne vjeruje, neka navrati u Varaždin.