Evo došao je dan utakmice sa Varaždin ŠN-om, od onog pritiska i uzbuđenja koja su obilježila prve susrete skoro pa ništa. Gledajući unatrag, te utakmice su nam u nekoj navijačkoj karijeri do sad bile najuzbudljive. Prvu nismo znali koliko možemo i koliko mogu oni. Nakon prve utakmice pitao sam našeg doktora kakvo je slavlje bilo bilo nakon utakmice u svlačonici, kako kaže, nije ga bilo. Dečki su bili kao ocijeđeni limuni. Koliko emocija je potrošeno u tom susretu da nije bilo mjesta za neko ludo slavlje....
Druga utakmica, znali smo da ćemo ih razbit, a oni su bili uvjereni da će nas razbit zbog naših mučenja sa Margečanima i sl. koje su oni ubijali. Sjećam se prije utakmice u Contri, mi svi napeti ali nekako smo znali da ćemo ih ubiti. I tako je bilo...
Treća utakmica...susret dječjih vrtića koji je završio na njihovoj strani, a lako je moglo biti drugačije.
Danas nas očekuje u Jalkovcu utakmica koja nije nešto sudbonosno važna, ali bi mogla biti važna da imamo 3-0-1 ili 2-1-1 sa klubom koji će biti "nosioc kvalitete VŽ nogometa". Bar do onog trenutka kad se ne nađemo opet u nekoj zajedničkoj ligi jer dok im Cibe i Ivankovići vode politiku, neće oni daleko.
[uredio Simpatičan mladić - 08. ožujka 2015. u 02:28]