Sjećate li se Mesuda Durakovića stasitog libera Varteksa iz devedesetih? Mnogi navijači sigurno ga se dobro sjećaju i sa nostalgijom pričaju o njemu i Varteksu koji je tih godina bio pravi hit na hrvatskoj nogometnoj sceni.
Danas Mesud Duraković živi mirnim obiteljskim životom u Bugojnu, koordinator je škole nogometa u NK Iskri i trener kadeta.
Kada smo ga putem skypa uspjeli konačno dobiti, govorio je o Varteksu i Varaždinu sa posebnim oduševljenjem i sjetom. Nije mu nikako bilo jasno kako se moglo dogoditi da jedan takav klub nestane sa nogometne karte, kako kaže, ne samo Hrvatske, nego i Europe.
- Stvarno mi nije jasno kako se to moglo dogoditi. Bio je to jedan od najboljih i najstabilnijih klubova u Hrvatskoj i zaista trebaš biti pravi umjetnik pa da uspiješ tako nešto uništiti. Ne mogu se pomiriti s time nikako. Varteks je oduvijek bio moj klub, a Varaždin moj grad.
Duraković je za vrijeme kad je igrao u Varteksu, od 92. do 96. godine, stanovao u popularnom „Đureku“, kavu je pio u Kiwiju i Kontri i uživao u druženju s navijačima.
- Bile su to nezaboravne godine. Nogometna atmosfera se osjećala na svakom koraku. Od „stranaca“ u klubu smo bili samo Dalić, Golubica i ja, a svi ostali bili su iz Varteksove škole nogometa. Zvali su nas Manchester UTD sa sjevera. Svugdje gdje bi došli ljudi su nas voljeli, izgledali smo kao manekeni noseći Vartekosva odijela. Predsjednik Herjavec stvorio je jednu pravu obiteljsku atmosferu u kojoj smo svi uživali. Bio je to klub za svaki respekt.
Popularni Dure sve prati i sve zna što se danas zbiva u varaždinskom nogometu. Čuo je i za novi klub Varaždin ŠN, ali čuo je i za navijački NK Varteks.
- To što rade u Varaždinu ŠN nema nikakva smisla. Ne možeš ti sa starim igračima ništa napraviti. Ako su već završili tu gdje su trenutno, onda su trebali uzeti dečke iz svoje škole nogometa i s njima krenuti naprijed. Ovako, na silu, ništa se neće postići.
White Stonesi i njihov Varteks ipak ga posebno vesele i vraćaju optimizam.
- Moram vam reći da sam član White Stonesa od 1994. godine i imam njihovu člansku iskaznicu broj 5! Ovo što oni danas rade zaslužuje veliko priznanje i svaka im čast! Čujem da je Dejan Car sada tamo trener i to mi je posebno drago. Dajem mu punu podršku, kao i njegovim suradnicima i želim im da se što prije vrate u Zagrebačku 94 gdje im je i mjesto. Klub bez navijača nije klub, a White Stonesi će sigurno učiniti sve kako bi Varteks opet bio onaj pravi.
Duraković u Varaždinu nije bio već punih jedanaest godina.
- Moj najljepši period života bio je baš u Varaždinu. Želio bih se jednog dana vratiti, doći na stadion u Zagrebačku 94 i gledati pravi Varteks, a želio bih da mi tamo i sin zaigra. Možda mi se ta želja jednog dana i ostvari. Moja veza sa Varaždinom i Varteksom nikad nije prestala – završio je u emotivnom tonu Duraković.
www. aktualno.hr
[uredio Simpatičan mladić - 17. svibnja 2013. u 18:30]