Da je zadarske Stanove zaista pojelo vrijeme, to odavno znamo, a nije ništa novo ni da se u tom klubu kilavi s financijama. Pa što je onda različito u odnosu na prošle sezone kad se na sve to gledalo kroz prste? Različit je samo trener jer je umjesto nekog tamo pitomog Ferde Milina ili Dalibora Zebića, koji su javne i zakulisne borbe sa zlim duhovima HNL-a prepuštali prepredenom Reni Sinovčiću, Zadar ovog proljeća spašavao prvi, ali ne i vječni, opozicionar vladajućih u Kući nogometa Igor Štimac.

Mandat u Zadru bivši je izbornik u siječnju počeo riječima “aktivirat ću sva prijateljstva da pojačam Zadar”, a nakon svega ispada da je pokrenuo sva svoja neprijateljstva da ispadne. Tukao je Štico kao u najboljim danima iz svih oružja, poput raketne topovnjače krstario je vodama HNL-a i napadao utvrde koje se ne dira.

U Puli je svirala opća opasnost, a u Rijeci trajalo zamračenje dok je Zadrov trener držao riječ. “Prvenstvo je već sad neregularno”, rekao je u veljači, a u travnju je “znao tko mora ostati, a tko ispasti iz lige”, da bi u svibnju zasjao u punoj formi pa je Pamićevu Istru nazvao Mamićevom prćijom. Pa bi zagonetno dometnuo da “neki igraju bez prekršaja, bez kartona, a mi ćemo naše utakmice odigrati kao pravi sportaši”.

Uoči konačne presude prozvao je one koji mu šalju suce iz Osijeka te zavapio “pretpostavljam da će nam i u sljedećem kolu u Koprivnici poslati osječke arbitre ili možda Frana Jovića”. Tjedan dana poslije u Koprivnici je imao revijalku, banket u blatu jer je Zadru za stolom presuđeno.

Čudi li ikoga što je tako završilo nakon svega izrečenog, nakon što je tri mjeseca djelovao kao trubač s morskih orgulja koji opet vodi kampanju za osvajanje HNS-a? Da se razumijemo, Štimac zna što govori kad napada, često i pogodi cilj, a medijski je u svakom slučaju zahvalan, pravi džentlmen prema urednicima izluđenim dozlaboga ižvakanim frazama većine aktera naše nogometne zbilje.

Svi šute i prave se da je sve u najboljem redu, samo da ih se ne dira, ali ne i Štimac koji je tako opet junački pao u neravnopravnoj borbi i povukao sa sobom Zadar u 2. HNL, gdje mu je zapravo u ovom trenutku i mjesto. Bi li tako završilo i da je šutio? Možda i bi, ali galamom si svakako nije pomogao. Jer, i nakon što su svjetskoj policiji dolijali neki nogometni moćnici, u nas će se još dugo živjeti u stilu pjesme rugalice jednom regionalnom političaru, a čiji stihovi idu otprilike ovako:

“Najbolje se razumijemo kad šutimo... Pa šuti i pametan budi... Jer u šutnji je spas, pa šutimo na sav glas... Samo nekad pričam sovi, kako rade premijerovi, oh baš svi premijerovi ljudi!”

“K’o me spakov’o?”, pita Meša u “Ocu na službenom putu” nakon što je odležao partijsku kaznu.

“Jezik te vlastiti spakov’o!”, odgovara šurjak Zijo.