1. znam te igrače, npr musa nije kalibar za našu treću, stepčić ima 95kg, jerković nije vrijedan spomena

2. zašto bi išao u zagreb kad sam u boljem klubu a i lovro killer je tu, minutaža bi mi bila mizerna

Jerković nije vrijedan somena kao veznjak/zadnji vezni....ali na stoperu bi se mogao snaći....od njega je Pamić pokušavao napraviti stopera...ali situacija je takva da se kod nas nije moglo zeebavati i vidjeti u prvoligaškim utakmicama kako nastupa....par puta sam ga vidio u prjateljskim utakmicama gdje je igrao stopera i djeluje mi da ima ono nešto za tu poziciju....ali živi bili pa vidjeli...

Vjeruj mi da Stepcic nije igrac ... Prije nekakav vodonosa, a i tu bi zajebao nesto 100%

Stepčić uopće nije tehnički loš igrač, ima dobar udarac, pa i dodavanje mu nije loše, ali je trom i spor da tromiji nemože biti, a to je ono što u današnjem nogometu ne prolazi...zasada ga niti jedan trener nije uspio istesati, a papica mu je izgleda jako draga, a i sama njegova građa mu neide u prilog kao nogometašu...

KAKVA JE TO TEKMA BILA!!!
ZAGREB je u svojoj nogometnoj povijesti imao nekoliko velikih nogometnih priča. Među ostalima, slavnu eru Građanskog koji je bio neosporni nogometni autoritet Kraljevine Jugoslavije, poslijeratni Dinamo koji je desetak godina nakon rata nastavljao lijepu priču zagrebačke nogometne škole, svakako bljesak plavih u Kupu velesajamskih gradova 1967., nezaustavljiv pohod Ćirine generacije 1982., suverenu igru hrvatske reprezentacije i pobjedu od 2:0 protiv Engleza 2006. i još mnoge druge.
No, niti jedna priča nije privukla tolike mase na najveći zagrebački stadion kao ona u sparno ljetno poslijepodne prije točno 40 godina. Iako je Zagreb bio poslovično pust kako i priliči drugoj polovici srpnja, Maksimir je pohodilo do danas nedostignutih 64.138 gledatelja sa kupljenim ulaznicama, od toga 25.000 gostujućih.Toliko je nogometnih zaljubljenika došlo vidjeti finalnu utakmicu kvalifikacija za Prvu jugoslavensku ligu između Zagreba i Osijeka.  Pero Močibob, veliki zagrebački frajer toga vremena i Ivica Lukačević, glavni osječki frajer te generacije, privukli su više ljudi u Maksimir nego ijedna domaća ili svjetska nogometna zvijezda i prije i poslije tog 19. srpnja 1973.

Osobno, sjećam se te utakmice ponajprije zbog svog starog, profesora zagrebačkog Elektrotehničkog fakulteta, koga nogomet zanima koliko i prosječnog Zagrepčanina kriket, a koji je toga popodneva napeto pratio radijski prijenos zajedno sa svim kupačima omišaljske plaže. Nikada više nisam ga zatekao u praćenju neke nogometne utakmice. Takva je to tekma bila.
Nakon što je Zagreb u polufinalu izbacio Famos iz Hrasnice, koga je u Maksimir došlo pogledati 50.000 gledatelja, a Osijek preživio vrelo kosovsko ljeto u Prištini, sve je bilo spremno za spektakl. Osječani su treći puta u četiri godine igrali kvalifikacije i nadali se konačnom ulasku u prvoligaško društvo. Cijeli je grad živio sa klubom, no  trovanja pola osječke momčadi prije prve utakmice, poremetilo je pripreme i odgodilo osječki susret za tri dana. Utakmica je završena bez golova. Ali i Zagreb je živio sa svojim dečkima. Uzvratna utakmicu u kojoj su Močibob, Rukljač, Gašparini, Antolić i škvadra tražili mjesto u Prvoj ligi ostat će do današnjih dana najposjećeniji sportski događaj u Hrvatskoj.

Utakmica, igrana u srijedu u  16.30 sati usred ljeta, napunila je tribine maksimirskog stadiona preko dozvoljenih kapaciteta. Kada je Zagreb poveo golom Pere Močiboba, tribine su se toliko tresle, tvrde stariji dečki iz kvarta, da se činilo da će se srušiti. Osječani su u drugom poluvremenu uspjeli preokrenuti rezultat i povesti, ali je Močibob još jednom potegnuo glavom i utakmica je završena neriješeno 2:2. Sudac Miloš Čajić iz Beograda prikupio je prijave izvođača i krenulo se s izvođenjem penala koji su završili tako što je Franjo Horvat obranio šut mladog Osijekovog pojačanja Bašića, a rezervist Zagreba Hajrudin Hušidić promašio loptu koja je neplanirano, sredinom gola, ipak završila iza leđa vratara Dugalića. Zagreb je dobio novog prvoligaša, a dečki su potvrdili zvjezdani status koji su već tada imali. 
Sutradan, Sportske novosti su pisale: "Te čudovišne, surove, euforične i iscrpljujuće veličanstvene kvalifikacije dobile su za zbogom svoj superspektakularni finale. Nakon teških 360 minuta porođajnih muka u prisutnosti nezapamćenog broja gledatelja na maksimirskom stadionu rođen je novi prvoligaš - Zagreb. Divovska borba na igralištu, s predigrom, međuigrom i epilogom, i izvan terena, kulminirala je u predvečerje koje je nalikovalo "smaku svijeta", izvođenjem jedanaesteraca, dovodeći igrače i navijače do ruba sloma živaca. Sudbina, godišnji i dugogodišnji rad ovisili su o udarcima s bijele točke. Stravično. Zagreb je sačuvao sigurnije noge i - ruke. Što je najizravnije odlučilo? Iz Zagrebove perspektive - Franjo Horvat. Odličan, bravurozan za vrijeme igre, obranio je dva jedanaesterca, omogućivši Hajrudinu Hušidiću da opravda naziv "zlatne rezerve" i označi početak slavlja kakvo ovaj grad nije doživio."
http://www.index.hr/sport/clanak/kakva-je-to-tekma-bila-na-danasnji-dan-1973-godine-u-maksimir-je-doslo-najvise-navijaca-ikad/689860.aspx

Zna netko o utakmici protiv Lučkog?

jučer zagreb protiv zeline. 2:0 dobil, trebali su igrat protiv kustošije,al došla zelina.

još uvijek pod suspenzijom, igraju u markerima.


glavni igrači poput livakovića, abdurahimija, šovšića i bevaba ne igraju, samo trening.

pokušava ih se negdje utrpat jer ono kaj se čuje iz svlačionice, klubu gori pod nogama, a bandić se nije isprsil.

došlo 70-80 ljudi jučer po onoj vručini u veslačku, nogomet dobar, zelina puno ozbiljnije izgledala.

ak se ne varam, još nisamo gola primili u pripremnim.... i to uopće ne zvuči loše, a tek još ako se neki od ovih igrača ne prodaju.... sam se nadam da se bu suspenzija skinula...

ko je dal golove?